Upadati stalno drugima u riječ, nije nužno (samo) nepristojno. Otkriva mnogo o karakteru osobe
- Stalno upadati u riječ, prekidati druge dok govore? To stvarno može iživcirati ljude!
- Istraživanja pokazuju da ljudi koji stalno prekidaju druge u razgovoru otkrivaju puno o svojoj osobnosti, načinu razmišljanja i emocijama
- Otkrit ćemo ti što točno stoji iza toga i zašto to često nije nepristojnost
Dok ti druga osoba nešto objašnjava, u teoriji bi željela pričekati da završi, ali jednostavno ne možeš da ne progovoriš. Imaš toliko toga za reći, tko će čekati na red. Pa se jednostavno ubaciš u tuđe rečenice i razbucaš ih kao čunjeve u kuglani. Bezobrazno? Pa, možda. Ali, često postoji nešto više od toga, što ovu nepopularnu osobinu može staviti u drugačije svjetlo.
Istraživanja su pokazala da iza takvog ponašanja često stoje sljedeće uzroci…
Brzo razmišljanje i kognitivno preopterećenje
Studija psihologinje Ruth Karpinski i kolega pokazuje da ljudi s visokim kognitivnim kapacitetom češće pate od tzv. „racing toughts“, što znači da tvoje misli "jure" brže od bilo kojeg razgovora i jednostavno si ne možeš pomoći pa moraš izgovoriti ono što ti je na umu. Ono što se izvana čini kao nestrpljivost, u ovom je slučaju mentalna energija koja nema drugi izlaz.
Ograničena kontrola impulsa
Psiholog Russell Barkley (Medicinski fakultet Južne Karoline), jedan od vodećih svjetskih istraživača ADHD-a, objašnjava često prekidanje drugih za vrijeme razgovora kao znak ograničene kontrole impulsa. Pogođenima je teško potisnuti spontane misli jer im mozak drugačije obrađuje podražaje. Često osjećaju da moraju odmah nešto reći jer se boje da ne bi to zaboravili.
Potreba da ih se čuje
Istraživanje Johna Bowlbyja i Mary Ainsworth pokazuje da oni koji odrastaju emocionalno nesigurni ponekad razviju osjećaj da moraju odmah progovoriti kako bi ih se čulo. Ovaj zaštitni obrazac često se kasnije manifestira prekidanjem drugih i nešto je što osobito žene često internaliziraju.
5 tehnika za prekid ove navike
Ne odgovara svaka metoda svakoj osobi i svakoj situaciji. Ali, mnogi ljudi mogu napredovati s ovih pet savjeta…
1. Napravi pauzu od 3 sekunde
Broji do tri u glavi prije nego što uletiš nekome u riječ i interveniraš. Čak i ova kratka pauza mijenja lanac neuronskih odgovora i tvoj mozak prelazi iz načina reakcije u način razmišljanja.
2. Vježbaj aktivno slušanje
Psihoterapeut Carl Rogers razvio je takozvanu tehniku "refleksivnog slušanja": prije nego što odgovoriš, u sebi ponovi ono što si čula u rečenici. Zvuči jednostavno, ali primjetno mijenja koliko si prisutna u razgovoru.
3. Usidri svoje misli
Na sastancima ukratko zapiši važnu misao na komad papira. To smanjuje tzv. „kognitivnu hitnost“, tj. poriv da moraš nešto odmah reći: ovako ne gubiš misao i stoga je ne moraš odmah izgovoriti.
4. Smiri svoj živčani sustav
Prekidanje se događa vrlo često kad si pod stresom. Tehnika disanja 4-7-8 dr. Andrewa Weila s Medicinskog fakulteta Harvard brzo pomaže: udahni 4 sekunde – zadrži dah 7 sekundi – izdahni 8 sekundi. Ako se ova tehnika primijeni neposredno prije važnog razgovora, to čini veliku razliku.
5. Razmišljaj sa suosjećanjem, a ne sa strogošću prema sebi
Dr. Kristin Neff godinama istražuje samosuosjećanje i dokazala je da oni koji se prema sebi odnose s razumijevanjem - umjesto samokritike - uče brže i učinkovitije. Umjesto: "Opet sam bio/bila užasan/užasna" – bolje je: "Primijetio/la sam to. Sutra ću isprobati tehniku broj 1."