• Bivša svjetski uspješna menekenka Kristina Šalinović progovorila je o zlostavljanju kojem je bila izložena u bivšoj vezi
• Govoreći o uništenom samopouzdanju, nesigurnosti, strahu koji su nastali kao posljedica stalnih verbalnih napada, beskrajnih kritika, napada ljubomore, osuda i prigovaranja otvorila je poglavlje o kojem se manje priča kad se govori o nasilju: psihičko zlostavljanje
• Kristinin iskreni istup, kao i poziv ženama da ne trpe nasilje već napuste nasilnike još je jedan korak naprijed u borbi protiv nasilja nad ženama

Uspješnu hrvatsku menekenku kojoj je međunarodna karijera praktički bila zagarantirana, a danas vlasnicu frizerskog salona u Milanu, Dan borbe protiv nasilja nad ženama potaknuo je da i sama progovori o strahotama koje proživjela u zlostavljačkoj vezi koje je sada iza nje. Kristina Šalinović progovorila je o psihičkom zlostavljanju, samo naoko benignijem obliku od fizičkog nasilja, no ono to nikako nije. Riječi nerijetko bole više od udaraca, a ostavljaju istu traumu. Možda te ne ubiji doslovno, ali ubiju sve ono dobro u tebi, napisala je manekenka.

"Svakodnevni podsjetnik da zavodim, želim ukrasti nekome dečka..."

"I sama sam u svom životu doživjela nasilje u vezi. No, na svu “sreću” je bilo ono psihičko koje ubije sve ono dobro u tebi! Do tih granica “ubije”, da kad sam bila na listi top 50 najtraženijih svjetskih modela, ja sam imala doslovno nikakvo samopouzdanje. Nisam se usudila ni skinit u kratke hlačice za vrijeme ljetnih vrućina jer sam imala svakodnevni podsjetnik da zavodim, da im stapićaste noge, da se oblačim tako da bi nekome ukrala dečka, itd.,itd. Svakakvih sam se naslušala"

Ovo se može dogoditi svakome, bez obzira na godine, zvanje, mjesto iz kojeg jesi. Sigurni smo da ima još mnogo djevojaka i žena koje trpe ovakvo, psihičko zlostavljanje koje mnogi ni ne prepoznaju kao nasilje, pa čak ni one same. Dapače, često se ono i "opravdava" riječima "to zato što te on voli" (posebno se patološka ljubomora voli tako zamaskirati), a umjesto utjehe takve ćete riječi čuti žrtva i od bližnjih kojima se požali. Mnogima u našem društvu to je još uvijek prihvatljivo ponašanje.  Potvrđuje to i Kristinino tužno iskustvo:

"Najgore je što me društvo uvjerilo da je to normalno!"

"Ono najgore od svega je, što me je on i društvo uvjerilo da je to normalo! Jer te on želi samo za sebe - pa je zato takav. Nije on ljubomoran - on samo tako pokazuje ljubav. Ti si kriva što se tako oblačiš, jer moraš biti čedna! Samo se određena vrsta ljudi oblači tako vulgarno! Da l' se to ini normalno? Meni ne! Ja sam čak i jedna od sretnica koja je izašla iz takve posesivne veze bez ijedne modrice. No nemaju svi takvu sreću! Zašto? Jer ih zakon ne brani! Jer eto, njemu je žao pa ćemo mu smanjit kaznu. Nije znao šta radi, popio je, pa je uredu."

Na kraju svoje objave poznata je manekenka uputila osnažujuće riječi svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji, ohrabrujući ih da se zauzmu za sebe i napuste nasilnika spomenuvši i jednu od udruga koje pomažu ženama i djeci žrtvama obiteljskog nasilja za čiju kampanju je i napravljena Kristinina slika s modricom na licu. Svaka čast Kristini - možda se njezina objava čini tek kao kap u moru u borbi protiv nasilja nad ženama, no što se više ovakvih priča dijeli, što više žena javno progovori o nasilju, a također i poznatih žena, to smo bliži rješavanju ove društvene nepravde.