Da je netko pita bi li se opet vratila na Kubu, Emina Mameledžija kaže: “Iz ovih stopa”. Pravnica s adresom u Sarajevu od početka studija koristila je svaku priliku ne bi li uštedjela za kakvo putovanje. Nakon iskustva s agencijskim aranžmanom, shvatila je da je vlastiti avanturistički scenarij bolji za nju. Uključila je sestru i najboljeg prijatelja, još kao studenti eksperimentirali su s ljetovanjem na Kanarima. Uslijedilo je jednomjesečno putovanje u Aziju, pa Indoneziju koju su prešli uzduž i poprijeko. Poslije studija pronašle su poslove, sestra se preselila u Njemačku, no uz dogovor je sve moguće.
- Obje smo učile za stručni ispit i odlučile se nagraditi: otići negdje daleko gdje još nismo bile. Kuba nam i nije bila prva opcija. Otkad su ponovno uspostavljeni diplomatski odnosi sa SAD-om, na sve strane se pričalo i pisalo o tome kako Kubu treba posjetiti upravo sada, dok se nije promijenila. Stekle smo dojam da je Kuba preplavljena turistima, što nam nije bila primamljiva pomisao. Ali ipak je ‘pala’ Kuba i nismo zažalile - počinje Emina.

E, sad, priprema je bila malo teži zalogaj. Vrlo lako se, ističe, nađu dvotjedni turistički aranžmani koji uključuju izležavanja u resortu u Varaderu, glavnom turističkome mjestu na Kubi s izletima. “Ne, ako smo već prevalile toliki put, onda želimo maksimalno iskoristiti svaki trenutak i doživjeti autentičnu Kubu”, govori. A uz online putopisce najviše joj je od koristi bio forum na Tripadvisoru. 
- Četiri dana u Havani, pa tri dana u kolonijalnom Trinidadu koji izgleda kao set za film. Zatim mali Viñales pun zelenila i predivne prirode te smo nakon toga produžile do otoka Cayo Levisa. Posljednju noć smo provele opet u Havani kako bismo na vrijeme stigle na povratni let za Europu - kaže. Na Kubi su vrlo popularne tzv. casas particulares kao alternativa preskupim hotelima. Riječ je o sobi s kupaonicom koju izdaje kubanska obitelj u sklopu obiteljske kuće. Vrlo su jeftine, oko 25 dolara za dvije osobe. Imajte na umu da je prosječna mjesečna plaća Kubanaca oko 20 eura pa će vam biti jasno koliko je to zapravo skupo iz njihove perspektive, objašnjava Emina. - Oni ne znaju engleski, mi znamo malo španjolski što je bilo dovoljno da se sporazumijemo. Smještaj s Kubancima je jedno od naših najljepših uspomena s puta - priča.

Ipak, za kraj smo se odlučile počastiti s malo luksuza. Na otoku Cayo Levisa bile smo smještene u jedinom ‘hotelu’ na otočiću, tj. kompleksu bungalova. Imale smo svoj bungalov tek nekoliko koraka od tirkiznoplave vode, a ispred ulaza su nas čekale ležaljke za sunčanje. Pristup otoku je ograničen na dvije trajektne linije na dan. Još maštamo o doručcima na plaži, sa stopalima zaronjenim u pijesku, nastavlja i dodaje da je povezanost između mjesta koje su posjetile, bilo autobusom, kombijem ili taksijem, odlična.


- Kubanci su toliko topli, otvoreni i srdačni! Svatko će s vama stati i ispričati vam svoju životnu priču. Vikendom ćete jedva naći mjesto na zidiću na Malecónu, legendarnom šetalištu u Havani dugom osam km. Tu se okupljaju na stotine lokalaca, sviraju, pjevaju... Salsa se pleše na svakom koraku i spretni salserosi će vas rado naučiti plesati. Svaki grad u kojem smo bile ima tzv. casu de la musica, open-air mjesta na kojima izuzetno talentirani bendovi sviraju salsu, rumbu, bachatu i gdje se pleše do jutra. I nitko ne pleše tako dobro kao Kubanci - smijući se govori Emina. Rado se sjeti i kad su se u Viñalesu sklonile od iznenadne tropske kiše u nečijem dvorištu. Domaćica ih je i ugostila domaćom kavom te upoznala sa svim ukućanima. U Trinidadu su se družile s filmskom ekipom koja je snimala prilog za Travel Channel. A dok su uživale u zalasku sunca iznad ovoga bajkovitoga grada, ni ne znajući su se našle ispred objektiva fotografa iz SAD-a koji im je poslao predivne fotografije.


- Rekla bih da je vrlina Kubanaca strpljivost. Sve je toliko neefikasno i sporo! Svugdje se čeka u redovima, u supemarketu, ispred banke, pošte. Čak iako je pet šaltera slobodno, samo jedan radi i svi strpljivo čekaju i po pola sata - priča. Prve asocijacije na Kubu su bijele pješčane plaže. I zaista su uživale na Playi Ancon u Trinidadu i na Cayo Levisi koje izgledaju poput razglednice. No bez teksta su ih ostavile i priroda i zelenilo Viñalesa, u provinciji Pinal de Rio. Ondje su posjetile plantaže duhana, učile kako se motaju kubanske cigare, jahale konje i kupale se u špiljama. Svakom obvezno preporučuje kupanje u bazenu hotela Los Jasmines, za samo dva eura se možete kupati cijeli dan uz najljepši pogled na UNESCO-ovu zaštićenu dolinu Viñales.


- Kuba ima dvije valute, CUP i CUC. Od turista se očekuje da koriste mnogo jači CUC, koji otprilike odgovara vrijednosti američkog dolara. U restoranima i kafićima očekujte odvojen CUC cjenovnik za turiste koji predviđa i po nekoliko puta skuplje cijene. Kuba je siromašna država, ali nije jeftina za turiste te očekujte cijene kao u zapadnoeuropskoj zemlji. Tako za obrok u restoranu u turističkom dijelu grada očekujte cijene najmanje između 8 i 10 eura. Zato možete uživati u koktelima za već oko 2 eura. Mi smo doručkovale u casama za 5 eura po osobi. Možete jesti jeftino i u njihovim kafeterijama, ali ne očekujte kvalitetan street food kao, npr., u Tajlandu. Druga opcija je i da zamolite lokalca da za vas naruči piće i platit ćete najmanje upola manju cijenu - savjetuje.

Svugdje se poslužuje varijanta na istu temu, tj. uglavnom piletina ili svinjetina, s rižom i povrće. Na karipskom otoku očekuje se obilje ribe i morskih plodova. Nažalost, razočarat će vas ponuda. S druge strane, tropskog voća ima napretek. Svijetla točka su, dodaje, tzv. paladari, tj. privatni restorani. Hrana je bolja i ugođaj jedinstven. Uz državne socijalističke (čitaj: izuzetno loše) restorane, Fidel je dopustio Kubancima otvaranje privatnih restorana.


- Dok ste na Kubi, uživajte, bez žurbe, bez predrasuda, a gostoljubivost i dobro raspoloženje su na vrhuncu - govori Emina.