Tri žene podijelile su svoje iskustvo: "Evo kako je biti najmanje voljeno dijete u obitelji"
- Koje vam je dijete najdraže? Refleksni odgovor svakog roditelja je da svu djecu voli podjednako
- Pitaš se kakav bi roditelj izabrao jedno dijete za svoje najdraže? Istina je: mnogi. Premda neće mnogi to otvoreno reći
- Godine istraživanja podupiru ono što mnogi sumnjaju - većina roditelja ima omiljeno dijete, a tri žene ispričale su svoje iskustvo kao "najmanje voljenog dijete"
Što god roditelji govorili, izgleda da skoro uvijek među njihovom djecom postoji mezimac. Potvrđuje to i nedavno istraživanje, prema kojem 85% ispitanika vjeruje da njihove majke imaju favorita među braćom i sestrama. Ovo otkriće odgovara dugogodišnjim istraživanjima o roditeljskom favoriziranju, koje je pokazalo da mnogi roditelji priznaju da imaju omiljeno dijete.
Ipak, zagrebe li se malo dublje ispostavlja se da favoriziranje većinom ima manje veze s ljubavlju, a više s osobnošću: roditelji kažu da jednako vole svoju djecu, ali da im osobnost jednog djeteta više sliči od osobnosti njihove braće i sestara. Tri žene, ispričale su za The Guardian svoje priče o tome kako su se osjećale kao "manje omiljeno dijete" u obitelji.
Diya (27)
Diya kaže da nikad nije sumnjala da njezina majka ima omiljeno dijete - i da to nije ona. Sada, s troje vlastite male djece, 27-godišnjakinja misli da je to zato što izgleda kao njezin otac, koji je otišao kada su ona i njezina sestra bile vrlo mlade. "Sjećam se kako je moj tata jednom stao u moju obranu kada sam imala oko 12 godina, rekavši mami da ne može voljeti jednu kćer više od druge. To je bio posljednji put da ga je moja mama pustila u kuću", kaže ona.
"To traje do danas", kaže. "Moja majka je potrošila više od 50.000 kuna na vjenčanje moje sestre i obavila je veliki dio organizacije umjesto nje. Nedavno sam se udala. Platila je pola moje vjenčanice, a poklon mi je dala mnogo tjedana kasnije. Nije se uključivala u svadbene aranžmane; uopće nije imala vremena za mene." Diyin veliki strah je vidjeti kako se favoriziranje prenosi s generacije na generaciju. "Moja majka je već nekoliko puta iznevjerila moju djecu - otkazivala je u zadnji čas na njihove rođendane, ali sada je moja sestra trudna", kaže ona. "Samo čekam da vidim hoće li njezina beba dobiti više pažnje od moje djece."
Sara (50)
No, Diya nije jedina koja se tako osjeća. Sara je odrasla znajući i prihvaćajući da je ona crna ovca svoje obitelji; da su njezine sestre voljene i cijenjene na način na koji ona nije. "U tome nije bilo sumnje: od malena sam bila najmanje omiljena od troje djece svojih roditelja", kaže ona. "Sjećam se da sam bila ljubomorna na svoje sestre kad sam bila vrlo mala, ali onda sam se pomirila s osjećajem da sam uljez".
Odrastajući u sretnoj obitelji, na prvi pogled sretnoj, majka joj je bila primalja, otac liječnik – Sara je tek kasnije shvatila u čemu je kvaka: "Kada sam imala 11 godina, saznala sam da sam izvanbračno dijete", kaže. "Moja majka je bila trudna, a otac djeteta ju je napustio kad je upoznala perspektivnog studenta medicine - za kojeg se udala. U njihovim glavama nisam 'liječnička kći' kao moje sestre, samo potomak nekog slučajnog čovjeka." Kad su došle njezine sestre, imale su vrlo različito djetinjstvo: "Nikad nisu ostale same. Bili su favorizirane emocionalno i financijski. Mojoj sestri su, na primjer, za deveti rođendan kupili gramofon, a ja nisam dobila ništa. Kasnije su obje dobile satove vožnje. Ja nisam."
Roditelji koji imaju dobro odgojenu i pristojnu djecu rade s njima ovih 5 stvari
Takvo ponašanje roditelja utjecalo je na Saru tijekom cijelog života, ali favoriziranje je ostavilo ožiljke i na njezinim sestrama: "Moje se sestre osjećaju krivima zbog pažnje koju su dobile od mojih roditelja." A zbog načina na koji su ih tretirali kao djecu, sada uglavnom osjećaju da ne mogu pogriješiti i da su bolje od drugih.
Margaret (46)
Margaret (46) je počela ići na psihoterapiju kad je shvatila koliko je ožiljaka ostavila činjenica da je njezina sestra očito bila miljenica roditelja. Ali također je shvatila da se njezina veza sa sestrom prekinula prije nekoliko godina uglavnom zbog emocionalnih rana koje su obje nosile od djetinjstva. "Moja sestra je odrasla s osjećajem nadmoći, dobivajući sve pohvale mojih roditelja. Pokušale smo biti bliske kao odrasle, ali ne ide. Pretpostavljam da se osjeća krivom zbog toga kako su me tretirali, ali također - jer je odrasla hodajući ružama posutom stazom koju su moji roditelji postavili pred nju - nije bila spremna na činjenicu da je stvarni život težak." Zbog toga je na kraju Margaret prošla bolje od nje, što je njezina sestra teško prihvatila.