• Brojni studenti se, kada odluče studirati izvan Hrvatske, uglavnom odlučuju na zemlje koje su nam blizu poput Austrije ili Slovenije
• No, Antonija Tušek nije jedna od njih i ona je svoje posljednje studentske dane odlučila provesti na - Tajvanu
• Zašto se odlučila baš na Tajvan, kako se uklopila u tamošnje društvo, što kaže na hranu, koliko su ju puta opljačkali majmuni i još puno toga - upitali smo ju i dobili zanimljive odgovore

Studiranje u stranoj zemlji, barem na nekoliko mjeseci, iskustvo je na koje se odlučuje sve više studenata. Jedna od njih je i studentica posljednje godine novinarstva, Antonija Tušek koja je prostorije zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti odlučila zamijeniti Sveučilištem Sun Yat-Sen u gradu Kaohsiung na Tajvanu.

Antonija nam je ispričala kako je do želje za odlaskom na Tajvan došlo nakon što je dugo na Instagramu pratila objave svoje prijateljice koja tamo živi (a koju je prije nekoliko godina upoznala u Španjolskoj) koje su ju natjerale da se jednostavno zaljubi u ovu zemlju. Sve ju je to potaknulo i da se dodatno potrudi na faksu kako bi mogla dobiti stipendiju za studiranje upravo tamo što je, na kraju, i dobila. 

S obzirom na to da Antonija na Tajvanu živi već nekoliko mjeseci, zanimalo nas je kakva su njena dosadašnja iskustva sa studiranjem tamo, ali i općenito životom. 

"Ne znam uopće kako da počnem odgovarati na ovo pitanje i je li dovoljno dobro odgovoriti na ovo sa – iskustvo je nevjerojatno pozitivno u svakom segmentu. Mislim da mi je Tajvan u mnogočemu baš otvorio oči i dao novu perspektivu na život", govori. 

Svi su baš opušteni i srdačni, a neki studenti nikada nisu bili u noćnom klubu

Antonija nam je objasnila kako se na Tajvanu, s obzirom na to da je otočna zemlja, baš osjeti opušteni, otočni mentalitet. 

"Ljudi su jako opušteni, ne mare za modu i trendove, radišni su i jako poštuju strance. Moj kampus je praktički cijeli jedan mali grad i potpuno je podređen studentskim potrebama i tamo možemo pronaći teretane, pilates studio, sportske terene, plažu, knjižnicu, restorane... Ma zaista sve", govori nam Antonija. 

Dodaje i kako lokalci jako vole provoditi vrijeme na kampusu pa je uobičajeno na svakodnevnoj razini vidjeti ljude u šezdesetima i sedamdesetima kako se razgibavaju, jedu, slušaju glazbu ili se jednostavno druže u prostorima kampusa. Također, rekla nam je i kako se noćni život mladih drastično razlikuje nego onaj kod nas. 

"Nećete vjerovati, ali mi smo naše lokalne kolege učili o izlascima i za mnoge je odlazak u klub s nama bio prvi izlazak u klub u životu. Ljudi ovdje više vole kućna druženja i karaoke oko kojih se zaista trude i pjevaju sa srcem, a jako vole boraviti u prirodi i odlaziti na piknike", priča nam Antonija. 

Kako se snaći bez znanja kineskog?

S obzirom na to da se na Tajvanu govori kineski koji Antonija prije dolaska nije znala, morali smo ju upitati kako se snašla s jezikom, osobito u prvim danima kada joj je ionako sve bilo nepoznato. 

"Mislila sam da će mi jezik biti veća prepreka nego što je ustvari bio. Sjećam se prve vožnje taksijem kada sam dolazila na kampus s kolodvora. Osjećala sam se kao u filmu i to 'Izgubljeni u prijevodu' jer su sve oko mene bili znakovi i sve se činilo jako strano. Kroz prozor sam gledala neonska svjetla svojeg novog doma i baš mi je bilo kao da sam u nekoj drugoj dimenziji. Na radiju je svirala tajvanska glazba, a taksist je bio pričljiv, ali se nismo mogli razumjeti", prepričava nam. 

Dodaje i kako je, čim je došla upisala tečaj kineskog, ali da, s obzirom na mali broj lekcija još nije stigla naučiti dovoljno da se može sporazumjeti, ali da se već kroz tjedan, dva naučila snalaziti i 'hvatati' kako svi drugi funkcioniraju. 

"Ovdje ljudi jako slabo govore engleski, ali svi su jako ljubazni i srdačni prema strancima i nastoje pomoći, a uglavnom i svi znaju koristiti google translate, čak i bake u malim restoranima. Tajvanski studenti često znaju engleski, ali su sramežljivi da bi ga koristili što otežava konverzaciju, ali bez obzira na to svi su voljni pomoći", objašnjava nam Antonija. 

"Na podrhtavanja poslije razornog potresa skoro nitko nije niti trepnuo"

Antonija je već spomenula kako su stanovnici Tajvana vrlo srdačni i ljubazni ljudi pa smo željeli saznati po čemu se to tajvanski mentalitet najviše razlikuje od našeg, hrvatskog. 

"Moj prvi dojam nakon što sam sletjela u zemlju i došla do svojeg studentskog doma je bio kako su Tajvanci ljubazni i srdačni ljudi jer su na aerodromu imali poseban šalter za strance gdje možeš kupiti kartu za vlak uz koju dobiješ i karticu za mobitel s uključenim besplatnim internetom za prvo snalaženje. Zatim sam kasnije tog dana od taksista dobila mali poklon, figuricu zmaja jer su taman bili slavili novu kinesku godinu i na slabom engleskom mi je rekao da je to za sreću i zahvalio mi što sam došla u njegovu zemlju", priča nam Antonija. 

Dodaje i kako se u njihovoj zemlji zaista poštuje red i gotovo nikada nema guranja niti se događa da netko nekome pokušava uzeti prednost. O staloženosti Tajvanaca puno nam može reći i činjenica da se Antonija tamo našla usred snažnog potresa koji je razrušio dobar dio infrastrukture, a na koji su lokalci prilčno staloženo reagirali. 

"Dan nakon kolapsa Uranus zgrade koja je ostala visjeti nad cestom, mi smo spavali u hostelu u blizini nje. Nevjeroatno! Tad sam shvatila koliko su potresi ovdje normalni jer nitko nije niti trepnuo na post-podrhtavanja koja su ovdje bila jačine potresa u Zagrebu ili na Baniji", govori nam. 

No, dodaje kako su Tajvanci grozni vozači i da pješaci na cesti nikada nemaju prednost pa tako svaki put prilikom prelaska ceste mora jako dobro paziti. Također, ispričala nam je i kako su ju higijenski uvjeti na Tajvanu šokirali. 

Higijenski uvjeti su pomalo šokantni

"Iste te večeri kada sam stigla na Tajvan, našla sam se na večeri sa svojom buddy grupom, a restoran u koji smo otišli nije imamo menu na engleskom i sve se činilo prljavo. No, bez obzira na to, naručila sam piletinu i rižu koja je, zapravo, imala prilično čudan, stran okus. Također, restoran nije imao WC nego smo morali do javnog WC-a koji nije imao niti papir niti umivaonik s vodom, a povrh svega, taj je WC bio čučavac i ne moram niti objašnjavati koliko je bilo prljavo. Kada sam se vratila u dom shvatila sam da i tamo imamo, između ostaloga, čučavce. Također, na krevetu nije bile posteljine niti jastuka, a kako je bila nedjelja navečer ništa od toga nisam mogla ni kupiti. Sve se činilo kaotično", objašnjava Antonija. 

Dodaje i kako su joj drugi dani bili puni iznenađenja, ali da ju to nije previše pogađalo jer je tako ipak naučila nešto novo te ju nikada nije bilo strah drugačijih i nepoznatih situacija. 

"Kod mene ne postoji 'najgore', mislim da je potrebno čak i ono što nam se ne sviđa razumjeti jer ako većina ljudi to ovdje prakticira, njima je normalno i to treba poštovati. U odnosu na naše standarde, mislim da mnogi restorani ovdje nisu baš najčišći i sanitarne inspekcije bi imale puno posla na nekim mjestima, a opet kad se sjetim gdje sam sve jela i nikakvih problema nisam imala, možda se meni samo tako čini. Također, mrzim žohare koji migolje uokolo ulicama, ali sam naučila ne reagirati baš na svakog i zahvalna sam na tome što uz njih barem ne trče štakori, a to je zato što na ulicama uopće nema kanti za smeće već sve otpatke nosiš sa sobom kući", priča nam Antonija. 

Kakva je hrana na Tajvanu?

Kada je spomenula restorane i piletinu s rižom, upitali smo ju i kakva je ostala hrana te kako joj se prilagodila. 

"Kada je tajvanska hrana u pitanju, i dalje imamo love-hate odnos. Nikako ne podnosim ništa pohano (deep-fried) iako je to u Aziji jako popularno i ne volim što je sve slatko uključujući kruh i razna jela s mesom. Ljudi jednostavno vole slatko ovdje", govori nam i dodaje kako je hrana na Tajvanu zaista jeftina i dostupna pa mnogi ljudi uopće nemaju kuhinje već stalno jedu vani. 

Dodaje i kako se osim pohanog mesa, puno jede i kuhano povrće, juhe na razne načine, goveđi ragui, a rezanci ili noodlesi se miješaju sa svim. 

"Posebno popularno jelo na Tajvanu je hot pot i proces jedenja je baš iskustveni i rekla bih – spaja ljude. Naime, kada odete u hot pot restoran, najčešće ćete izabrati vrste mesa, a potom priloge i dodatke kao i juhu odnosno temeljac u kojem želite kuhati sve što ste odabrali. Za stolom imate malu indukcijsku ploču ili plin na kojem onda pripremate hranu samostalno", objašnjava nam Antonija. 

S obzirom na to da je Tajvan zemlja bubble tea napitka i mlijeka općenito, Antonija nam govori kako rijetko tko pije kavu, ali zato čajeve i mlijeko (posebno u kombinaciji) svi obožavaju i to toliko da čak imaju lude kombinacije poput apple-milka za koji nam kaže kako uopće nije loš. 

Morala nam je spomenuti i kako je u Chiayiju, malom gradu na zapadnoj obali probala 'fish head stew' što uspoređuje našim fiš-paprikašom jer u naravi to i je samo na tajvanski slatki način. Za taj je restoran saznala preko Netflixa i potpuno se očarala, a kaže nam i da se ponekad poželi vratiti samo da bi ponovno okusila to jelo. 

"Ovdje se i puno jedu životinjske iznutrice, a dva must-try jela su stinky tofu i rižine tortice sa svinjećom ili nekom drugom životinjskom krvlju. Probala jesam, ali nemam namjeru ponavljati", kaže nam Antonija uz smijeh. 

Majmuni su prilično nemilosrdni

U ovom razgovoru smo se morali dotaknuti i majmuna koji žive u blizini njenog kampusa, a koji često znaju biti prilično nemilosrdni i za koje nam Antonija kaže da su joj bili stvarno veliki kulturni šok. 

"Moj se kampus nalazi u brdu u šumi koja je prirodno stanište majmuna i u biti, mi smo njima uzurpirali njihov prostor pa oni to naplaćuju krađom naše hrane", govori nam Antonija i prepričava kako je odmah prvi dan imala bliski susret s jednim majmunom. 

"Ja sam pila svoj capuccino i radila na laptopu, a majmun mi je prišao, uzeo ga sa stola i počeo piti. Prije toga je otvorio ruksak i tražio hranu. Ja sam ostala staložena jer smo dan prije toga na orijentacijskoj prezentaciji dobili pismene upute kako se ponašati ako nam priđu i kako im po izrazu lica prepoznati njihovo raspoloženje. Na sreću, ovaj je majmun bio skroz opušten", govori nam. 

Dodaje i kako joj majmuni često znaju kucati na prozor i gledati u sobu kada vide da joj je upaljeno svjetlo. 

Prirodne ljepote Tajvana su kao iz filma

U samom Tajvanu, ali i okolnim zemljama postoje i brojne aktrakcije koje bi bilo šteta ne posjetiti pa nam je Antonija ispričala kako često putuje, a do sada je posjetila brojne prirodne atrakcije pa čak i Južnu Koreju, ali ipak joj je najdraži bio izlet na Lioqiu, mali otok na zapadnoj obali Tajvana. 

"Tamo smo plivali s kornjačama i to je baš bilo nevjerojatno iskustvo. Uz to smo rentali skutere i baš sam se osjećala kao u filmu. Nas desetak, otok, skuteri, sunce i plaže. Bolje od toga ne može i definitivno mislim da je Tajvan super destinacija za posjetiti, ali prvenstveno za ljubitelje prirode i foodije, zaključuje Antonija.