U prosjeku, žena provede 2.400 dana odnosno 6 i pol godina svog života menstruirajući. Pa ipak, “ti dani u mjesecu” još su uvijek svojevrstan tabu koji čak ima i bezbroj alternativnih imena kako bi ga se moglo spomenuti što neprimjetnije, a još veća neprimjetnost očekuje se od žena za vrijeme mjesečnice.

Povijest proizvoda za intimnu higijenu pravi je tečaj skrivanja činjenice da menstruacija postoji i da može utjecati na ženin život, raspoloženje, fizičku spremu i stupanj boli te učinkovitost. Nije ni čudo da su se prvi jednokratni proizvodi poput uložaka i tampona pojavili dvadesetih godina prošlog stoljeća, dijelom kao rezultat razvoja medicinskih tekstila za prematanje rana iz Prvog svjetskog rata, a dijelom zahvaljujući postupnom ulasku žena u radnu snagu što je značilo i da im je potreban diskretan i pouzdan način rješavanja menstrualne krvi.

Diskrecija kroz povijest zapadnog svijeta nije nužno vezana samo na skrivanje menstrualne krvi i potencijalno nelijepog prizora koji može naslikati na odjeći i namještaju; zajedno s proizvodima za intimnu higijenu već se čitavo stoljeće prodaje i sram. Sram se vidi iz niza pokušaja da uloške i tampone učinimo nevidljivima od trenutka kupnje do kraja njihovog vijeka kad završe u košu za smeće. Opsesija diskrecijom vidljiva je iz starih oglasa iz 1920. koji su se mogli izrezati i samo pružiti ljekarniku koji bi tada ženi potiho pružio jedva brendiranu kutiju uložaka. Ista opsesija mogla se vidjeti još i krajem devedesetih kada bi u manjim trgovinama prodavačica pakiranje uložaka ubacila u papirnati škarnicl kako vam prizor nošenja tog indikativnog proizvoda čije bi se žive boje mogle nazrijeti kroz opnu plastične vrećice ne bi pričinjavao nelagodu na ulici.

Takva praksa ženama je kroz stoljeće usadila osjećaj da je menstruacija nešto što nas čini manje vrijednima – jer zašto bi je inače bilo tako važno zataškati? Menstruacija se tako od tabua lako pretvara u uvredu kojom se ženu pokušava diskreditirati – gotovo da nema žene koja u životu nije čula slavno pitanje “Imaš mengu?” barem jednom kad je bila odlučnija ili strastvenija nego što joj je to nekome u njezinoj okolini odgovaralo.

Dok god je ženska intima tabu, poslužit će za oduzimanje moći. Zato je te tabue potrebno ukinuti, a to se radi otvorenim razgovorom, u čemu je predvodnik tvrtka Libresse sa svojim kampanjama koje ruše granice uobičajenog samim time što otvoreno tematiziraju i realno prikazuju ženski život. Od prvog prikaza crvene krvi umjesto plave tekućine u reklami za uložak, do trenutno aktivne inicijative #pričeiznutra kroz koju žene diljem svijeta i kod nas otvoreno dijele svoja iskustva života s maternicom, Libresse je prvi koji uz uloške ne prodaje i sram, već osnaženje.

Odvažno stavljajući u prvi plan stvaran ženski život, a ne svoj proizvod, Libresse se oslanja na činjenicu da 97% žena preporučuje Libresse. Usprkos sve šarolikijem tržištu proizvoda za žensku intimu posljednjih godina, ulošci su i dalje na prvom mjestu po korištenju diljem svijeta ispred tampona, menstrualnih čašica i drugih rješenja. Osim toga, ulošci iz generacije u generaciju doživljavaju najveći tehnološki napredak, pa se tako povećava njihova upojnost i poboljšava njihova udobnost te prilagodljivost. Svoju popularnost ulošci sigurno duguju i činjenici da su još uvijek najjednostavnije rješenje kad govorimo o aplikaciji izvan doma, a zahvaljujući Libresseovom posebnom ljepljivom rubu individualnog pakiranja praktični su i za odlaganje u bilo kojoj prilici.

Ususret svijetu u kojem tražiti prijateljicu uložak glasom glasnijim od šapta neće biti šokantno i u kojem će se o porodu, pobačaju, menopauzi i drugim temama koje nam donose vlastite maternice govoriti otvoreno bez srama, pozivamo sve čitateljice da podijele svoju priču na društvenim mrežama uz hashtag #pričeiznutra.