Crvenokosih ljudi nema mnogo - samo dva posto stanovnika svijeta ima crvenu kosu, sitnica prema onima s plavom ili smeđom, što su gotovo svi. Možda zato što ih je tako malo, o riđokosima se ispredaju razne priče. Za žene s crvenom kosom kaže se da su neukrotive, divlje i razuzdane, dok su crvenokosi muškarci nagle ćudi i skloni nasilju. Nije važno što to nije potkrijepljeno dokazima; ti su stereotipi općeprihvaćeni već stotinama godina.

Odakle te ideje o crvenoj kosi? Korijeni leže u zanimljivom spoju genetike i povijesti

Crvena je kosa posljedica mutacije u genu M1CR koja potiče folikule kose na proizvodnju pigmenta feomelanina. Mutacija je recesivna, dakle postoji, ali se ne iskazuje u 40 posto ukupnog stanovništva; no, dijete dvoje ljudi s takvom mutacijom lako može biti crvenokoso, premda je mama, recimo, brineta, a tata plavokos.

Vikinški osvajači

Tu su mutaciju u Europu najvjerojatnije donijeli Vikinzi, tako da najviše crvenokosih ima u Škotskoj i Irskoj, upravo tamo gdje su se vikinški osvajači naselili i, milom ili silom, sparivali se s lokalnim ženama. Ali istraživanja su pokazala da mutacija nije počela s Vikinzima, nego prije 3000 ili 4000 godina u stepama središnje Azije.

Grčki robovi

Crvenu kosu imali su Tračani i Skiti, nomadska plemena koja su se motala oko grčke granice i silovito se sukobljavala s Grcima. Možda su zato u grčkim dramama grubijani, nasilnici i robovi gotovo uvijek riđokosi.

Biblijski izdajnik i laka žena

Ne zna se je li Juda Iskariotski, apostol koji je izdao Isusa Krista, doista imao crvenu kosu, ali tako su ga često prikazivali slikari u srednjem vijeku da ga istaknu između ostalih apostola. Kad se tome doda i da grešnica Marija Magdalena na slikama obično ima crvenu kosu, jasno je zašto su riđokosi izišli na zao glas.

Crvenokosi Mongol

Legendarni mongolski vojskovođa Džingis Kan koji je u 13. stoljeću sijao strah gdje god je prolazio i ostavljao za sobom pustoš u jednom je povijesnom djelu opisan kao “bradat, crvenokos i zelenook”. S obzirom na azijatske osobine Mongola, nije baš vjerojatno da je tako izgledao, ali lako je moguće da su mu povjesničari pripisali crvenu kosu u skladu s naglom i nasilnom naravi.

Jače ih boli

Možda ima neke istine u pričama o eksplozivnoj ćudi. Jedno je istraživanje pokazalo da crvenokosima treba više anestetika da ublaži bol, kao i da znatno jače osjećaju hladnoću. A ako ih jače boli, nije čudo da su skloni ispadima bijesa koji mogu prerasti u nasilje.

NEVJEROJATNO Ovaj tip se baš potrudio! Od 'simpatičnog štrebera' do top modela

Riđi i ljevoruki

Ljudi koji imaju crvenu kosu češće su i ljevoruki od ostatka populacije. Recesivne mutacije na genima često se javljaju u parovima tako da oni koji imaju mutaciju za crvenu kosu često imaju i gen za ljevorukost.