• Slučaj župana Alojza Tomaševića dobio je svoju završnicu na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu
• Zbog nasilja nad suprugom Marom neće u zatvor, dobio je 10 mjeseci uvjetno
• U obrazloženju presude detaljno je pročitano što je radio supruzi: šamarao je, stiskao za vrat, prijetio da će je ubiti, nazivao luđakinjom, glupom kravetinom...
• Zašto žene u Hrvatskoj tako rijetko prijavljuju obiteljsko nasilje jasno je i iz ove presude: ne vjeruju da će im sistem pomoći i zaštiti ih, a muža naslinika adekvatno kazniti

"Učestalo joj je govorio da je luđakinja, glupa kravetina, budala, glupača, fizički je nasrtao na nju, hvatao je rukama za vrat i stiskao te ju šamarao, govorio da će je ubiti, izbosti i rasparati joj grkljan" - samo je dio obrazloženja presude koju je donio Županijski sud u Slavonskom Brodu koji je presudio da požeško-slavonski župan Alojz Tomašević neće u zatvor. Zbog nasilja nad suprugom Marom Tomašević je dobio 10 mjeseci uvjetno s rokom kušnje od dvije godine.

Čini li se to nama ili Alojz Tomašević u sudnici ima samozadovoljni smiješak?

Usto, opisano je i što je Tomašević radio supruzi od srpnja 2016. do listopada 2017.: "U srpnju 2016. godine, nakon što se vratio sa službenog puta, a supruga mu rekla da je ondje sigurno bio s ljubavnicom, šakom ju je udario u predjelu oka. U listopadu 2017. nakon što je supruga čula da razgovara na mobitel i pitala 'Je li te to kuja zove?', u nakani da je tjelesno ozlijedi, više ju je puta udario po glavi. Potom ju je obuhvatio za vrat i rukama čvrsto stiskao."

"Kad je oštećenica počela vrištati, rukama je čvrsto uhvatio njezine nadlaktice i rukama i nogama snažno odgurnuo, a tom prilikom je tijelom udarila u radijator"čitao je sudac obrazloženje presude.

Mara Tomašević u pratnji svoje odvjetnice napušta Županijski sud u Slavonskom Brodu

Svi su zgroženi, ali je li se itko, iskreno i do kraja iznenadio ovoj presudi? Slučaj je samo malo više eksponiran jer riječ je o javnoj osobi, županu (na žalost najčuvenijem zbog obiteljskog nasilja), ali koliko je nas doista iznenađeno? Dogodilo se xy puta. Koliko je puta neka Ana, Branka, Željka, Marijana čiji muž nije župan nego domaći nasilnik vulgaris skupila uopće dovoljno snage da se odupre nasilnom suprugu i onda bila još tako bezobrazno hrabra da izdrži dok stvar konačno dođe i na sud, suoči se tamo sa svojim mučiteljem, prođe po x-ti put ispitivanje tko je kome što radio i je li to doista bilo tako strašno i nije li i ona ili baš ona kriva, a onda otišla doma popi***a preblagom presudom?

Koliko je puta skrivala plavo oko, koliko puta riskirala život ostajući s kretenom koji je baca po kući, šamara, nabija u zidove, časti najgorim riječima, često i pred djecom. A onda ga prijavi i... On dobije packu i ode kući. A njezina trauma se još malo poveća. Zašto se žene u Hrvatskoj tako rijetko odlučuju prijaviti obiteljsko nasilje? Odgovor se krije i u presudi Alojzu Tomaševiću. Nismo pravne struke, ali navodi iz obrazloženja presude nam se ne čine kao nešto s čim bi se trebalo išetati sa suda i otići - kući. Ali dogodilo se već puno puta i nikome ništa. I dogodit će se opet. Koliko još puta prije nego što odlučimo da je dosta?