Predstava Sinu bez snova tematizira identitet i sjećanje kao takvo; sjećanje koje može biti istinito, ali može biti i izmišljeno, odnosno zamišljeno. Sin nije bez snova nego su upravo, paradoksalno, njegovi snovi o prošlosti i budućnosti, snovi o nečemu što se nije dogodilo, a moglo se dogoditi, središnji dio predstave. Sin sve promatra kroz naglašeno svoj, subjektivni kadar. Čak su i druga lica, poput njegovih roditelja, samo zrcalo njegove adolescentske krize. Stoga se čini da su sva lica zapravo jedno lice, što ocrtava i krizu identiteta kroz koju prolazi sin; adolescent koji je ponekad dijete, ponekad starac, a ponekad nešto drugo. Sve je jednako važno; sve je jednako tragično i duhovito. Problemi Sina istovremeno su problemi sadašnjice, no nijedan problem nije jedini problem, već su svi jednako (ne)važni. Spontanosti prelaženja iz jednog osjećaja u drugi, iz jednog sjećanja u drugo, iz jedne laži u drugu, iz jednog sna u drugi; odgovara i stilska pluralnost ove predstave. Nema samo jedne istine. „O ljubavi se tu ne govori“, radi se o čekanju, čekanju do iznemoglosti, do raka, do pretilosti, do simbola kraja, valjda.

Predstava je nastala prema dramskom tekstu Srđana Sandića „Sinu bez sinova ili Snu bez snova“ o kojem Sibila Petlevski piše: "Sandićevi dramski polilozi uvijek postavljaju isto pitanje: kako diskurzivno polje ograničava i proizvodi identitet? Njegovo dramsko pismo poznaje samo fragmente: krhotine zbilje nastale na prostorima trenja; na mjestima interakcije identiteta i fizičkog svijeta, tijela i prostora, na čvorištima naslijeđene, ali i društvenim pamćenjem u tijelo ugrađene unutartjelesne, (t)umorne prostornosti koja postaje ishodištem za izvedbeno istraživanje roda i spola."

Cijena karte u slobodnoj prodaji iznosi 40 kn, a za organizirane posjete, studente i umirovljenike 30 kn.