Što je zapravo korov?

Tradicionalan odgovor glasi: ono što u vrtu ne želimo imati, čime zapravo prave korove trpamo u isti koš sa divlje izraslim nepoželjnim biljem. Stara poslovica koja kaže da tamo gdje raste korov, ne može ništa drugo rasti, ne daje jedinstvenu sliku, jer marljiv i brižan vrtlar može tvrditi da svaki korov uzmiče pred ustrajnom njegom. Ako se u borbi ne umorimo i ako naši susjedi ne misle kao mi. Mnogi pravi vrtni korovi skrivaju u sebi opasnost, jer služe kao biljke - domaćini štetnicima i bolestima. Prema trajanju života možemo ih podijeliti u jednogodišnji (lako se  razmnožavaju samozasijavanjem) i trajni (stvaraju jako izdužene korjenove izbojke koji se jako teško uništavaju).

Dvogodišnji i višegodišnji korovi opiru se svakom loše usmjerenom uništavanju, a među njih ubrajamo:

• Ljutić – jako se lako zasijava i stvara duboko zakorijenjene izboje.
• Lavlji zub i gnojavica – sa sigurnošću će se iskorijeniti ako se svaki cvijet otkine, a duboko korijenje iskopa.
• Pirika i slak - jedni od najgorih korova. Izboji im se pružaju na metre, a u zemlju ulaze do 60 cm duboko. Svaki odsječeni djelić, ukoliko se ne izvadi i uništi, razvija se novu biljku.

Međutim, oni nemaju samo negativna svojstva,nego mogu biti i korisni kao ljekovito bilje, kao paša za pčele ili zamjena za povrće. Među ljekovite biljke ubrajaju se:

• Kopriva
• Kamilica
• Preslica
• Kopljasti trputac
• Kao proljetna salata izuzetno su ukusni maslačak i mlada kopriva.

Borba protiv korova

Korisna je uputa da je svaki korov najbolje uništiti u zametku. Iščupani korovi, bolesni dijelovi biljke ili oni koji nose sjeme, moraju se, kao i dijelovi korijena kojim se mogu razmnožavati brižljivo odabrati i spaliti.

Postoje  kemijska sredstva koja djeluju samo na trave (jednosupnice), no za svrhu uništavanja korova najbolja su sredstva koja istodobno uništavaju i jednosupne i dvosupne (zeljaste) korove. Pomoću njih možemo kroz dulje vrijeme osloboditi staze i terase. Neka sredstva djeluju samo nadzemno i ne prodiru u tlo, tako da biljke koje smo mi posadili ostaju neoštećene.

Kemijska sredstva se ne smiju precijeniti. U malom vrtu, naročito u gredicama s povrćem, okapanje i plijevljenje je još uvijek najuspješniji način suzbijanja korova, tim više što se pritom i obrađuje tlo. Nadalje, rast korova se može prigušiti stavljanjem vlažnog treseta ili pokošene trave među uzgajane biljke. Tamo gdje je to korisno može se staviti tamna folija. Ona zadržava zemlju u rahlom stanju, no ima i lošu stranu, kao i košena trava- ispod nje trava požuti, pa ju je bolje stavljati ispod grmlja, a izbjegavati izložene ukrasne gredice.

Mahovina- korov na travnjaku

Vlasnici travnatih površina svake godine početkom jeseni i s prvim kišama uočavaju veću pojavu mahovina na zelenim površinama. Mahovine su male i nježne biljčice koje rastom nikad ne dosegnu velike dimenzije. Imaju jednostavnu stabljiku i listiće. Nemaju cvijet, a korijen im je vrlo slabo razvijen. Navedene značajke čine ih bitno različitim od ostalih biljaka stablašica. Rijetko rastu pojedinačno, pa ovisno o uvjetima za razvoj, tvore guste busenaste jastučiće koji priječe normalan rast i razvoj trava.

Dvije su skupine mjera za suzbijanje mahovine, kemijske i agrotehničke. Agrotehničke mjere koje  treba provoditi su pravovremena i uravnotežena gnojidba, provjeravanje kiselosti (održavati pH vrijednosti od 6,0 do 6,8), odstranjivanje nepotrebnih stabala (osobito onih čije grane zasjenjuju krovove te sprječavaju otjecanje vode i osunčanost krovne površine), omogućavanje otjecanja suvišne vode s travnatih površina (dreniranje), rahljenje površinskog sloja tla i sve druge mjere koje pospješuju razvoj trava (redovita košnja, izbjegavanje preniske košnje, navodnjavanje u sušnim uvjetima, suzbijanje korova i sl.). Kemijske mjere borbe obuhvaćaju primjenu kemijskih supstancija djelotvornih na mahovine (mahovicida).

O biljkama koje možete zasaditi sami, saznajte više na Pametnoj Kuni.

Više slika pogledajte u galeriji...