• U spomen na svog tragično preminulog sina Roka, Domagoj Jakopović Ribafish plivanjem je povezao svih 50 naseljenih hrvatskih otoka
• Pothvat je nazvao RokOtok, a on je prerastao u veliki edukativno-ekološki projekt u kojem je na svakom otoku do kojeg je doplivao Ribafish podučavao djecu kako uživati u stvarnosti i prirodi, u životu bez ekrana. 
• Ribafish je otplivao posljednju dionicu, ali priča o ovom inspirativnom pothvatu ostat živjet će još dugo

Domagoj Jakopović Ribafish, naš dragi kolega i bivši urednik missGASTRA, završio je svoj jedinstveni poduhvat u kojem je nakon četiri godine plivanjem povezao svih 50 naseljenih hrvatskih otoka u spomen na svog prerano preminulog sina Roka. Dječak je sa svojim ocem planirao upoznati i posjetiti sve nasljene hrvatske otoke, ali je ta avantura naglo prekinuta u njegovoj 12. godini.

Rokov otac, Domagoj Jakopović, odlučio je nastaviti tu avanturu i  i u nju uključiti drugu djecu i roditelje kako bi zajedno ostvarili njihov nikad završen životni projekt.

Pothvat je nazvao RokOtok, a on je prerastao u veliki edukativno-ekološki projekt u kojem je na svakom otoku do kojeg je doplivao Ribafish podučavao djecu kako uživati u stvarnosti i prirodi, u životu bez ekrana. 

Na tom veličanstvenom putovanju, u kojem je Ribafish svoje najteže životne trenutke i okolnosti pretvorio u nešto veće od sebe, s Ribom su plivali mnogi, a tisuće djece veselo ga je dočekivalo i slušalo njegova predavanja.

Svoj veliki podvig Ribafish je zaključio na Unijama. Ovo je njegov dojam posljednjih trenutaka projekta...

"Za završetak projekta smo odabrali Punat na Krku. Sanja nas je spojila s Brankom, čovjek živi svoje mjesto i odlučili smo za kraj storije plivati tih 800 metara s Košljuna, okupiti što više klinčadije i sedme sile i lijepo završiti ovo poglavlje života.

No, novinari su otišli na Pelješac, a norveška prognoza je najavljivala oluju, pljuskove i općenito armagedon pa smo dan prije na plovidbi od Unija do Punta uglavnom buljili u more i držali fige da nam se vrijeme smiluje samo još jedan dan, tužni kao da netko ima nešto protiv nas.

I kako smo se nadali, tako je i bilo, oko 17 sati je puhao vjetar od petnaestak čvorova, valići pola metra, sjalo je sunce, a naša doktorica Iva me tada potjerala na psihofizičko zgrijavanje u kabinu, hvala joj na tome. Užasnih pola sata sa samim sobom, tjeskobom, tugom i besmislom, ali trebalo je plivati.

Četiri broda i četvero plivača uz Borisa i mene na revijalnom plivanju, kao ono nekad dan nakon Zlatne piruete…

Polako se plivajući približavamo mulu s preko 300-400 djece i odraslih koji plješću dok finiširamo i izlazimo na obalu. Grlim sve, Kasandru, Branka, Sanju koja me zalijeva šampanjcem, Dubravku koja je donijela tortu, Darka, Simonu, Vesnu, Ivu, milijun dragih divnih ljudi i krećem po pedeseti put pričati zašto trebamo više voljeti naš planet i jedni druge.

Grlim i ljubim klince, trčimo okolo po geocacheve, Tomo i Tin me snimaju za svoj dokumentarac, Branko vodi sve na večeru, nazdravljamo, prepričavamo, smijemo se svemu iza nas… Odlazim vrlo brzo, trebam malo samoće.

Bura dere, stojim sam na vrhu mula i osjećam se tako prazno, tupo i bespotrebno. Gotov sam. To je to.

Mališa se neće vratiti, ali nadam se da je ponosan na debelog ćelavog starog koji je i zadnji put ispunio svoje obećanje.

Hvala ti Rok za divnih 12 godina, i hvala što i dalje činiš da budem bolji čovjek. Hvala Kasandri, Mimi, Elli, Saši, Borisu, Lovri, Ogiju, Igiju, Nikoli, Dudiju, Juriću, Niki, doktorima i svima što ste bili dio ove priče, voli vas barba Riba, čujemo se u rujnu s novim idejama…"

Domagoj Jakopović Ribafish je tako postao velika inspiracija za sve nas, poduhvat koji je naš dragi kolega napravio je nešto što će biti upamćeno, što će živjeti zauvijek baš poput sjećanja na njegovog sina Roka.