• Ljudi u kriznim situacijama poput ove s koronavirusom reagiraju različito, no nikome ovi dani nisu laki
• Kako danu dati smisao kad si zatvoren u kući, što s jakim osjećajima poput straha i tuge, zašto je loše stalno slušati vijesti, zašto je nevidljivi neprijatelj poput virusa tako strašan te zašto smo pohrlili kupiti baš toliko WC papira govori psihoterapeut dr. Hrvoje Handl

Ovi dani, a bit će ih još puno izgleda, kad živimo s prijetnjom zaraze koronavirusom nikome nisu laki. A ljudi se u kriznim situacijama poput ove, vrlo različito ponašaju. Oni zreliji reagiraju prisebnije, manje pretjeruju u reakcijama, uravnoteženiji su. Nezreli ljudi sve to rade obrnuto: pretjeruju, neuravnoteženo reagiraju, gdje god mogu naprave paniku i strku. Na žalost, ovakve teške okolnosti često nas podijele pa razmišljamo dijametralno suprotno. Neki se zatvore u kuću i disciplirano prate upute Stožera, drugi olako sve shvaćaju i druže se na zatvorenim terasama kafića. Jedni kupuju po 20 kilograma brašna i jumbo pakete WC papira, drugi moraju svaki dan u trgovinu jer nisu kupili ni kruh viška. Jedni se virusa toliko boje da su uvjereni da su već zaraženi, drugi se koroni smiju u lice i sprdaju se s ovim prvima... I sve je to ljudski ili da kažemo - normalno. O tome što nam se događa, zašto reagiramo na određeni način, kako se nositi sa strahovima i panikom, kako si olakšati samoću i život u zatvorenom, je li u redu plakati i zašto smo, zaboga, pokupovali sav taj WC papir govori psihoterapeut dr. Hrvoje Handl.

Kako da dan ima smisao?

"Važno je pronaći neki smisao dok smo zatvoreni jer ćemo se prije ili kasnije osjećati kao da smo u zatvoru, a karantene i posebno samoizolacije se nužno držati. Moramo tada pronaći neku strukturu, raspored. Oni koji rade od kuće neka stvarno rade, to daje osjećaj smislenosti, čuva strukturu. Predlažem da barem dva puta dnevno ljudi odrade neku tjelovježbu, da tri, četiri, pet puta dnevno rade isključivo ono što vole: tko voli pisati neka piše, tko voli plesati, neka pleše po stanu. Ako gledate film, razlomite ga i gledajte u nekoliko navrata, iščekujte kad ćete nastaviti. Jedan film tako može dati cjelovitost danu. Pokušajte svoj duh održavati svježim tako da činite ono što vam paše, da si ugodite. Treba zadržati unutarnju ravnotežu: ako smo patili, plakali, bilo nam je teško, moramo u danu imati i dozu smijeha, zabave, preokrenuti priču u nešto drugo."

Samoća kao izazov

"Jedan od glavnih izazova je iskusiti svoju samoću, naučiti biti sami, suočiti se sa sobom. Istina je da smo bića otvorenih prostora i da netko tko 14 dana mora biti sam u zatvorenom prostoru može jako patiti. Neki ljudi ne znaju kako biti sam pa će stalno biti na telefonu, mrežama, gledati televiziju. Postoje telefoni sa psihološkom pomoći i treba ih zvati, razgovarati s njima, ako vam je neizdrživa ta situacija. To je bolje nego izaći iz kuće."

Overdose vijestima

"Vijesti mogu biti vrlo korisne, drže nas u realnosti, na zemlji, ali vrlo je važno da se ne overdoziramo njima jer to može izazvati veliku količinu anksioznosti. Strah dolazi izvana, anksioznost iznutra - strah je ionako velik, može se gotovo opipati, pa ako potenciramo i anksioznost napravit ćemo si medvjeđu uslugu. I društvene mreže treba dozirati."

Strah je dobar

"Svi se na neki način branimo od velike količine straha, a on se može prazniti na mnogo različitih načina. Na primjer, ljudi misle da su zaraženi koronavirusom premda nisu. Ogromna količina straha ako se ne kanalizira ne neki drugi način može se kanalizirati kroz somatski dio nas, u osjećaj pečenja u plućima, šmrkav nos, neki čak dobiju temperaturu, znoje se. Psihosomatičari će reagirati tako da imaju koronu, ali i svi mi, ma kako bili zreli, u jednom dijelu imamo osjećaj da imamo kronu i da smo nekako zaraženi. Strah je nešto prirodno i normalno, on je dobar i očuvajući, ali treba ga zadržati ga na zdravoj razini."

Nevidljivi neprijatelj je strašniji

"Jedna od strašnijih stvari koja se sada događa je osjećaj nevidljivog neprijatelja. U ratu znate da se morate skloniti kad dolaze avioni, da vas vreba snajperist... Virus je nevidljiv i opasan neprijatelj, a kako će ljudi na njega reagirati ovisi opet o njihovoj strukturi. Netko će imati "vojnu reakciju" - vojnička disciplina, vojnička higijena, slušanje nadređenih što je vrlo korisno. Ljudi koji reagiraju flegmatično govore nema veze, ja sam mlad, to će mene samo proći... Vidio sam i izuzetno paranoidne reakcije, ljude koji ulaze u paniku čim im se netko približava. Navala na kupnju oružja u Americi je pak tipična ignorantska reakcija, netko tko ne zna, na bilo koje upozorenje reagira s velikim otporom, strahom i agresivnošću."

Hrvoje Handl, psihijatar i psihoterapeut

"Osim toga ovaj mali, nevidljivi neprijatelj usto ruši i naše granice, ulazi u naš prostor, ne osjećamo se nigdje sigurni. Ruši granice integriteta tijela, psihe, obitelji. Te granice treba što čvršće pokušati postaviti i to izvrsno radi Stožer. Treba vjerovati u njih, znaju što rade i kako se treba ponašati."

Nemoj plakati? Plačite!

"Kako ne plakati ako, na primjer imate doma dvoje starih ljudi kojima želite sačuvati život, a morate ići raditi, znate da možete prenijeti virus? Normalno da će čovjeku biti teško, da će plakati. Ljudi imaju pravo i plakati, i imati osjećaj da će puknuti, i otići negdje i urlati iz sve snage i posvađati se... Samo treba pokušati sačuvati tu neku svoju emociju i baviti se njome. Poznavati se, znati u koju ćeš stranu pobjeći kako bi pobjegao od realiteta."

Najbolje i najgore iz ljudi

"Ovakve situacije vade iz ljudi ono što je u njima temeljno. Neki reagiraju dobrim, neki lošim postupcima. Ako se netko brani projekcijama i ne može izdržati svoj loš sadržaju u sebi, onda će prokazivati ljude koji su pozitivni na koronavirus, naplaćivati maske 50 kuna, krasti definficijense, uzimati za sebe što više može. A naravno da vadi i dobro iz ljudi."

Zašto smo pokupovali sve iz dućana?

"Psiha se često preslikava u prehrambene navike. Panika se najbolje očitala u tome da je nestalo hrane, osnovnih namirnica, u trgovinama. To je najbolja slika kako se ponaša naše tijelo u yo-yo efektu nakon dijete: kad je bilo izglednjivano, onda se mora prejesti, za slučaj da opet ne bude hrane. Slično se dogodilo i ovdje, od silne projekcije da će biti gladni ljudi se opskrbljuju s puno hrane. A meni je sasvim logično da im, ako su kupili puno hrane, treba i puno toalet papira..."