Kada sam saznala da se u zagrebačkoj Masarykovoj otvara nova palačinkarnica, prvo sam pomislila "Evo još jednog mjesta gdje će se preko palačinki preljevati velike količine čokoladnog preljeva, nasipati obilne žlice čokoladnih mrvica ili pak orašastih plodova. Da se razumijemo, što više to bolje, nemam ništa protiv toga, kalorije nećemo brojati. Ipak, sve su palčinkarnice slične pa sam se sa znatiželjom uputila u Le Miku, baš me zanima hoće li me razuvjeriti...

Na broju 19, srećom hladovite, Masarykove doista me dočekalo me ugodno iznenađenje. Le Mika osim klasičnih slatkih crepes palačinki, ima i gallates, a na svoje će doći i ljubitelji slanoga! O ponudi, točnije galletes, pričam s chefom za palačinke, točnije Maître Crêpierom, Mikom Alexisom: "Riječ je o tijestu od heljde koje je i bezglutensko. U Hrvatsku sam došao prije tri godine, i moram priznati da mi se svidjelo. Ali niste imali galletes, i sad je bilo vrijeme da vam otkrijem što je to. Uostalom, imao sam tek nešto više od godine kada sam probao prvu palačinku, pa vam je jasno zašto ih i danas toliko volim!"

Ok, dosta priče, vrijeme je za degustaciju. Sjela sam na terasu, ali sam morala pričekati svoj red. Tipično za prvi dan, bilo je baš "gužvasto". Od jelovnika, punog francuskih naziva, zavrtjelo mi se u glavi. Srećom, pored svakog jela stoje i simpatični opisi. Odabrala sam dvije palačinke po preporuci konobarice - i njoj je bio prvi dan, vraćala se po narudžbu koju jer nije bila sigurna da ju je dobro upisala. Znatiželjni, naručili smo slane palačinke: moj je kolega odabrao La Parisienne za 53 kuna, a ja La Dijonnaise po istoj cijeni.

Jelo je već na prvi pogled bilo vrhunsko. Moja palačinka je bila punjena sočnom piletinom s prilogom od šampinjona za koje piše da su prženi u češnjaku. San snova za uvjerenog mesojeda poput mene, ali sam odlučila dati priliku i ribljem Le Dijonnaiseu. Kada netko tko poput mene voli meso, kaže: "Dobro, odsada jedem samo losos!", znaš koliko je sati. La Dijonnaise je sve što čovjek može poželjeti: tamna palačinka s filetima lososa u kombinaciji sa sitno narezanim sezonskim povrćem i kremom od limuna. #foodgasm, ne znam što bih više mogla dodati. Opravdava cijenu u  potpunosti.

Iako sam već pojela više od jedne palačinke bilo bi svetogrđe odbiti prijedlog konobarice da probam i slatke palačinke. U kombinaciji s već drugom čašom vina, pomislila sam da to nije dobra opcija. Ali kada je bal... Odabrala sam Crêpes Suzette, jer načula sam kako za susjednim stolom pričaju kako su sjajne. Ne znam može li više išta biti sjajno nakon onog losasa, ali ovo je ipak istraživačko novinarstvo. Kakva bih bila novinarka da ne probam?! Stiže klasična palačinka s koricama naranče. Pomislim, u redu, već sam vidjela nešto slično. Cijena? 36 kuna! Nije malo... A onda me prvi griz ušutkao, i doslovno i u prenesenom smislu. Barem deset sekundi sam u ustima držala komadić palačinke i upijala okus savršenstva. Kombinaciju soka on naranče koja je, piše u jelovniku "flambirana s Grand Marnierom", vrhunskim likerom od naranče. Hrana za BOGOVE!

Ovo je jedna od najtanjih i najfinijih palačinki koje sam u životu probala. Također, prekasno sam za susjednim stolom uočila i palačinku u obliku vrećice. Nimalo pristojno, pitala sam vlasnicu palčinke, djevojku za susjednim stolom što to jede. I odmah je pofotkala (palačinku, ne curu). Nisam se obazirala što me gleda kao luđakinju. Ne mogu kušati više ni zalogaja, ali bar da imam tu divnu fotku, objasnila sam joj. A sebi obećala: sljedeći put kad dolazim, uzimam tu slatku vrećicu, tako se jelo zove, pa makar mi bilo zadnje. Cijena joj je 45 kuna, nije superjeftino, ali sam sigurna da mi neće biti žao novaca... Ovo je mjesto koje ću sigurno, vrlo uskoro, opet posjetiti!