Prva hrvatska presuda u korist žene koju je tvrtka otpustila jer je bila na bolovanju zbog djece
- Kad je dijete bolesno, na bolovanje najčešće odlazi žena. Iako je to njezino zakonsko pravo, mnogi poslodavci na to gledaju prijekim okom. Naravno, otkaz zbog zakona ne mogu dati s tim razlogom
- Tako je i Vedrana Valčić nepravedno proglašena lošom radnicom na temelju vrlo diskutabilne "Analize profitabilnosti". A samo je koristila bolovanje zbog djeteta...
- Tvrtku Adacta (danas BE-tern) odlučila je tužiti i sud je presudio u njezinu korist
- Sudski spis svjedoči o lošem statusu zaposlenih majki u društvu, no presuda je zapravo povijesna. To je prva presuda iz radnog spora utemeljena na Zakonu o suzbijanju diskriminacije i Zakonu o ravnopravnosti spolova
Koja zaposlena majka ne poznaje onaj grč u želucu kad mora nazvati na posao i javiti da neće doći jer je dijete bolesno? Čak i kad to nitko ne izgovori naglas, u našoj glavi tutnji: "Koji mi je to put?", "Kolege će me mrziti", "Misli li šef da muljam?", "Zbraja li mi koliko dana nisam na poslu?". Koliko je do nas, koje smo u ovom partijahalnom društvu odgojene da sve moramo, a ništa za sebe ne tražimo, pa tako kad je dijete bolesno na bolovanje najčešće ide žena, a koliko do poslodavaca koji na to gledaju prijekim okom?
Diskriminacija žena s djecom
Da, "moderni" tate uskaču, ali čak i oni mnogo rijeđe od supruge pa čuvanje bolesne djece ispadne kao neki ustupak, pomoć ženi čija je primarno to zadaća. Kao da nismo roditelji pola-pola. Pa se tate toliko ne zamjere ekipi na poslu i uspješno grade karijeru i s troje djece kod kuće - jer čuva ih mama. A poslodavci, uz časnu manjinu kojoj skidamo kapu, i dalje diskriminiraju zaposlenice koje su ujedno i majke, od nedopustivih pitanja na intervjuima "planirate li osnovati obitelj?" do otpuštanja majki jer su prečesto na bolovanju, poput ovog slučaja.
Stoga je presuda donesena ove godine u korist Vedrane Valčić koja je upravo zbog tog razloga dobila otkaz u tvrtki Adacta (danas preimenovanoj u BE-ternu)) zapravo u Hrvatskoj povijesna. To je prva presuda iz radnog spora utemeljena na Zakonu o suzbijanju diskriminacije i Zakonu o ravnopravnosti spolova. Kako donosi Jutarnji list, u svibnju ove godine Županijski sud potvrdio je presudu sutkinje Općinskog radnog suda u Zagrebu Melanije Centner donesenu još 17. travnja 2018. kojom je utvrđeno da je Adacta diskriminirala i uznemiravala Vedranu Valčić, diplomiranu inženjerku elektrotehnike, u odnosu na ostale radnike po osnovi obiteljskog statusa i materinstva jer je zbog djeteta morala odlaziti na bolovanje.
Devet godina i 19 ročišta
Za donošenje presude trebalo je punih devet godina, 19 ročišta, 13 podnesaka i 10-ak svjedoka; Vedrana Valčić u međuvremenu je odselila u Luxemburg (želeći živjeti u "društvu koje napreduje"), ali svejedno! Sve je počelo 2010. godine kad je predsjednik Uprave Adacte Krešimir Mlinarić Vedrani koja je tvrtki bila zaposlena na mjesu konzultantice u Odjelu podrške korisnicima priopćio: "Ovo što će slijediti bit će ružno za tebe, kolegama sam iskomunicirao da ti odlaziš, odluka je nepromjenjiva". Nekoliko dana ranije ponudio joj je sporazumni raskid ugovora o radu s objašnjenjem da nije naplatila dovoljno sati klijentima, da je Odjel napravio pet posto gubitaka umjesto 20 posto dobiti, a da su na njoj imali 20 posto troška. Ne pristane li na sporazumni raskid, dobit će, kao najslabija karika u tom odjelu, poslovno uvjetovani otkaz.
U dvije je godine Vedrana Valčić bila 12 puta na bolovanju, pet puta u 2009. godini i sedam puta u 2010. godini, izračunao je sud. 2010. nije je na poslu bilo 24 dana, koja je, kako je sam rekla, radila od kuće koliko god je stizala - još jedna poznata situacija, zar ne, mame? No ova mama odlučila je ne predati se bez borbe i hvala joj na tome. U ime svih žena koje se povuku premda osjećaju da im je učinjena nepravda i pristanu na nagodbu s kojom se ne slažu jer najčešće nemaju druge opcije.
Proradio je revolt
Za Jutarnji je tako ispričala: "Do tada se nikad ni riječju nije dovodila u pitanje moja profesionalnost. Odlučili su me se riješiti ne zato što sam loše radila, to su izmislili, nego samo zato što sam više puta od kolega bila na bolovanju zbog bolesti djeteta. Sve mi je to bilo jako teško. Ali onda je proradio revolt; ne može tvrtka kršiti zakon i staviti me na crnu listu samo zato što sam koristila svoje zakonsko pravo." Tvrtku je tužila i zatražila odštetu od 60.000 kuna.
Nezakonita "Analiza profitabilnosti"
U sudskom procesu je dokazano kako je "Analiza profitabilnosti" kojom se Adacta poslužila kao argumentom za otkaz diskutabilna, poizvoljna i nezakonita. U njoj su joj dane bolovanja, kad nije radila, računali u radne sate pa su tako njezini rezultati ispali lošiji od onih njezinih kolega. Usto je Valčić radila i nenaplative poslove poput ispravljanja grešaka koje se tvrtka ugovorno obvezala korisnicima davati besplatno - što im je pomoglo da u analizi "potkrijepe" tezu o njezinoj neefikasnosti. Također, kao radne sate nisu joj računali povremene poslove zamjene voditelja.
Još jedan slučaj
Sud je zaključio da ta analiza, koja radnika upravo po kriteriju neprofitabilnosti uzrokovane bolovanjem radnikova djeteta stavlja u nepovoljniji položaj apsurdna i da je poslodavac iz "godišnjeg fonda radnih sati po radniku trebao izuzeti sve dane opravdanog izostanka iz procesa rada jer bi to jedino bilo objektivno." Presuda je temeljena i na iskustvu još jedne zaposlenice Adacte prema kojoj se postupalo na isti način, no ta žena, inače samohrana majka pristala je na otpremninu. Vjerojatno nemajući kuda, premda je nekompetentnom proglašena iz istog razloga, bolovanja na kojem je bila zbog djece.