U posljednje vrijeme sve češće slušam o načinu prehrane u kojem konzumiraš isključivo sirovu hranu. Prijateljica se uspješno prehranjuje isključivo sirovim namirnicama već dva mjeseca (i ne prestaje pričati o tome kako se osjeća odlično) a uz to u medije je preplavila informacija o novom raw food dućanu/ restoranu u Zagrebu. Shvatila sam to kao znak i odlučila probati što se tamo nudi. Ako vam slučajno nije poznat koncept, raw food je veganska prehrana koja se termički ne obrađuje iznad 45 stupnjeva, i bazira se na sirovom voću i povrću, žitaricama, mahunarkama, orašastim plodovima, sjemenkama, cvijeću i samoniklom bilju. Raw food u pripremi hrane koristi se miksanjem, cijeđenjem, mariniranjem, fermentiranjem, klijanjem i dehidriranjem kako bi se sačuvala aktivnost enzima u namirnicama. A za početak moje priče važno je napomenuti kako nisam veliki mesoljubac, pa me činjenica da me čeka ručak bez istog nije nimalo obeshrabrila. Štoviše. Bila sam toliko zagrižena za ideju da sam se uputila na lokaciju u potpuno sama u 12:30 popodne po temperaturi od 38 stupnjeva. Jako pametno.

Krenimo redom. Na prvu ostala sam malo zatečena. Nedostatak volje za istraživanjem i blaga doza inertnosti bili su očiti krivac mojih posve nerealnih očekivanja. Sjećate se ono kad sam rekla kako je ovo dućan/restoran. To je zapravo 90% dućan i 10% restoran. Unatoč prvobitnom razočarenju brzo sam se prilagodila i krenula u moje prvo iskustvo sa posve sirovom hranom. Odabrala sam sushi i tjesteninu od sirovih tikvica s umakom od rajčice. Tjestenine i sushi najdraža su mi jela i u nesirovoj varijanti pa je ovo zapravo bilo krajnje neoriginalno. Proljetne rolice umotane u rižin papir isto su izgledale sjajno i jednako privlačno no djevojka ispred mene očito je mislila isto i tako odabrala posljednju porciju.

Sreća u nesreći - nije odabrala sushi. Jer sushi je bio fantastičan. Mrkva, rikola, bijeli i crveni kupus, cvjetača, krastavac, paprika i pašteta od crvene paprike umotani u zelenu algu bili su toliko dobri da baš ničim nisu odskakali od tradicionalnog obožavanog sushija. Pojela sam porciju u trenu bez i jedne zamjerke i krenula na "glavno jelo". Rezanci od sirovih tikvica sa šalšom od rajčice. Nažalost nije se ponovilo isto oduševljenje kao kod sushija. Sami rezanci su odlična i superukusna alternativa klasičnoj tjestenini ( alternativa, NE zamjena) pa sam uvjerena kako bi s nekim drugim umakom ovo jelo bilo odlično. No u ovoj kombinaciji ovo je bilo jedno bljutavo i krajnje nedorečeno jelo. Ne loše, sam nepotpuno i prazno. I to ne zbog izostanka mesa, ribe ili sličnog, već začina.

Za sve one koji se boje kako se neće najesti od ovakve prehrane ili kako su potrebne abnormalne količine iste kako bi se osjećali sito pokušat ću vas razuvjeriti. Već nakon pola porcije tjestenine bila sam puna. No, s obzirom da sam jako ozbiljno shvatila ovaj zadatak odlučila sam isprobati još i desert! Čokoladni puding s chia sjemenkama bio je gotovo pa siguran odabir sve dok nisam registrirala kolač od mrkve. Tome jednostavno ne mogu odoljeti.

Kolač je bio toliko dobar da mi nisu smetale ni grožđice koje inače ne podnosim. (Eva, možeš li vjerovati?!) Okusi koji prevladavaju su cimet i vanilija i teško da može bolje od toga. Kremasta tekstura baš ničim ne odaje da je riječ o kolaču koji je preskočio inače ključan korak - pečenje. A sada mali rezime na temu sirove prehrane.
Hrana je bila sjajna. Neka malo više, neka malo manje, baš kao i kod uobičajene kuhinje. Predrasude su se, očekivano, još jednom pokazale potpuno pogrešnima, ali neću vas lagati i tvrditi kako je moguće da jednog dana odlučim u potpunosti prakticirati ovaj tip prehrane - no svaka čast onima koji se na to odluče! Meni bi ipak previše nedostajao ponekad neizbježan comfort food...