Ispovijest: Bili su najugroženiji u vrijeme korone – i ne radi se o starijima

Shutterstock/Instagram
Vidi originalni članak
  • Beskućništvo je rastući socijalni problem u Hrvatskoj, a često nismo ni svjesni velikog broja ljudi oko nas koji nemaju krov nad glavom
  • U jeku epidemije koronavirusa beskućnici su bili jedna od najugroženijih skupina jer u prihvatilištima nije bilo dovoljno mjesta za sve
  • Veliku podršku dobivaju od volontera koji im nesebično pomažu. U nastavku donosimo priču Ivane L., mlade volonterke, koja je opisala kako izgleda rad s beskućnicima tijekom novonastale situacije koja je zadesila cijeli svijet

Oni nisu željeli ni odabrali ostati na ulici. Nemaju krov nad glavom. Pokraj njih nisu članovi obitelji ni prijatelji. Prepušteni su sami sebi te milosti i nemilosti ulice. Nerijetko im je jedini krevet klupa na kolodvoru ili u parku. I, nažalost, sve ih je više u Hrvatskoj. Beskućništvo je rastući socijalni problem, a tome je pridonijela epidemija koronavirusa. U jeku epidemije bili su jedna od najugroženijih skupina jer u prihvatilištima nije bilo dovoljno mjesta za sve. Velik dio njih morao se sam snaći, a u tome su im pomagali i mnogi volonteri, među kojima je i Ivana L., mlada volonterka iz udruge Savao.

Ivana nam je otkrila što ju je potaknulo da se priključi volontiranju: "Početkom travnja ove godine gledala sam jednu emisiju na Laudato TV-u, u kojoj je jedan volonter opisivao svoje iskustvo rada s beskućnicima. Pozvao je sve zainteresirane da se priključe volontiranju jer im je u ovo vrijeme epidemije koronavirusa trebala pomoć za razvoženje obroka beskućnicima. Nakon toga priključila sam se humanitarnoj udruzi Savao i odlučila pomoći potrebitima."

Udruga Savao osnovana je 29. lipnja 2017. godine, na blagdan svetih Petra i Pavla. Ime je dobila tako što su članovi udruge na osnivačkoj skupštini nasumično otvorili Sveto pismo na poglavlju "Savlovo obraćenje". Uz članove, više od 100 volontera uključeno je u rad ove humanitarne udruge, koja je osnovana u svrhu pomaganja marginaliziranim članovima našeg društva, posebice beskućnicima i izrazito siromašnim obiteljima. Po uzoru na Majku Terezu, udruga je organizirala mobilnu pučku kuhinju. Svakog utorka i petka u 20 sati članovi udruge i volonteri okupljaju se ispred glavne pošte u Branimirovoj ulici u Zagrebu i petkom u 22:30 sati na zagrebačkoj Ljubljanici (Remizi). Na tim se lokacijama okupe zagrebački beskućnici svih generacija, kojima članovi i volonteri udruge dijele unaprijed pripremljene sendviče, topli čaj i kavu, kao i odjeću, obuću i higijenske potrepštine prikupljene iz donacija.

Udruga je nastavila rad i tijekom epidemije, ali uz propisane mjere opreza. Ivana nam je opisala kako se snašla u volontiranju tijekom novonastale situacije: "Kako sam se volontiranju priključila tijekom epidemije, sve mi je, uz mjere opreza, ionako bilo novo. U početku sam potrebitima vozila hranu, poslije sam dijelila obroke s volonterima u Jukićevoj ulici kod sestara misionarki ljubavi. Svi smo morali imati maske i rukavice, koje još obavezno nosimo. Uz smanjenje mjera udruga se preselila iz Jukićeve na Glavni kolodvor, gdje se okupljamo, kao i prije epidemije, svakog utorka i petka u 20 sati. Tamo smo nastavili dijeliti obroke i pakete, koji uključuju voće, kolač, sok, maramice, sredstvo za dezinfekciju ruku i masku."

Ivana ističe kako je uobičajeni rad udruge i prije epidemije bio izlazak na teren, gdje su dijelili hranu i donacijske pakete pomoći. Osim toga udruga se brine za nekoliko siromašnih obitelji i starijih osoba koje žive u skromnim i trošnim stanovima ili kućama. Članovi i volonteri pomažu korisnicima i u pronalasku posla i smještaja, rješavanju dokumenata (npr. izdavanje osobne iskaznice), u odlasku u bolnicu ili kod ostalih zdravstvenih problema.

Kako kaže, njezina je najveća nagrada zahvalni osmijeh korisnika, kojima treba neosuđujući i topao pristup. Većina njih ne dolazi na okupljanja samo zbog hrane nego i zbog podrške koju dobivaju. "Pomažemo im razgovorom, slušamo ih. Njima to puno znači. A nama ostaje zahvalnost što im možemo pomoći, dati im svoje vrijeme i energiju. Mnogo ljudi ni ne zna koliko mnogo beskućnika zapravo ima. To nisu samo stari ljudi, ima raznih dobnih skupina. Oni su tu među nama, ali su često nevidljivi. I iako ima ovisnosti među njima, nikako ih ne smijemo stavljati isključivo u taj koš", smatra Ivana.

Radu i funkcioniranju udruge Savao uvelike pomažu dobrovoljne donacije. OTP banka d.d. pokrenula je inicijativu "Zeleno svjetlo za one koji pomažu", u sklopu koje je podržala rad udruge Savao donacijom o kojoj su odlučivali zaposlenici banke. OTP banka je osigurala sredstva namijenjena upravo onim lokalnim udrugama i projektima čiji je doprinos zajednici u skladu s vrijednostima banke: izvrsnosti, pouzdanosti, odgovornosti i timskim duhom. O nominacijama i dodjeli donacija odlučuju zaposlenici banke koji u tim zajednicama rade i žive te su svjedoci svakodnevnih potreba svojih sugrađana. U dosadašnja dva ciklusa donacija zaposlenici su prepoznali 25 projekata i udruga diljem Hrvatske, među kojima je upravo i rad udruge Savao. 

Sponzorirani sadržaj: miss MIND za miss7

Posjeti Miss7.24sata.hr