Kaznionica u Požegi jedina je ženska kaznionica u Hrvatskoj u kojoj više od 130 zatvorenica izvršava kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i duže. Hrvatskim “Zakonom o izvršavanju kazne zatvora” određeno je da je fotografiranje ili snimanje zatvorenika dozvoljeno samo na način u kojem im se ne otkriva identitet.

S obzirom da povijesni reduktivni forenzički portreti svojim prikazom brišu sve osim kriminalnog identiteta, fotografijama zatečenih prizora spavaonica, ćelija, kupaonica, ‘osobnih’ stvari i njihovih nevidljivih tragova, pokušavam prikazati slojevit način života žena lišenih slobode, koje su u društvu često predstavljene i doživljene kao one "Druge".

Unutar iste priče, prikazujem šest svojevrsnih klastera, u kojima vizualiziram teme poput ženskosti, intimnosti, majčinstva, doma, te nadzora i arhitekture, kako bih naglasila tragove ženske prisutnosti unutar kaznionice. Preispitujem pojam slobode unutar i van arhitekture nadzorne institucije, uspoređujući ju pritom s obiteljskim domom, koji je često model prema kojem zatvorski sustavi funcioniraju u svrhu "preodgoja žena". Prema mnogim feminističkim teorijama, obiteljski dom je središnje društveno poprište u kojem je žena istovremeno subjekt i objekt nadzora, no ako dom liči na zatvor kako onda promišljati javnu instituciju u kojoj zatvorenice izvršavaju kaznu zatvora?

Više slika pogledaj u galeriji...