Kada se 14. travnja 1937. otvorio Francuski paviljon u sklopu sajamske priredbe Zagrebački zbor (kasnije Zagrebački Velesajam), mnogima je zastao dah. Rezultat rada francuskog arhitekta Roberta Camelota te Jacquesa i Paula Herbéa  i inženjera Bernarda Lafaillea napravljen je u rekordnom roku, ali je i ubrzo ušao u anale građevinarstva zahvaljujući tada inovativnoj primjeni inženjerskih znanja.

Još važnije, Francuski paviljon ušao je i u srca Zagrepčana koji ga napokon mogu vidjeti u punom sjaju, iako su na početku bili nepovjerljivi prema okrugloj građevini. Da bi dokazao kako se radi o nečem izvanrednom i sasvim sigurnom inženjer Lafaille se navodno biciklom provozao po krovu.

"Mislim da ga Zagrepčani vole prije svega zbog njegove posebnosti i ljepote. Takve građevine rijetke su i u svijetu, a ne samo kod nas. Posebice zato što je riječ o inovaciji koja Francuski paviljon izdvaja od ostalih paviljona iz tog perioda. Zatim zbog činjenice da su generacije živjele s tim objektom godinama, a da on nažalost nije imao namjene nego je nemilo propadao", kaže pomoćnica ravnatelja za kulturu SC-a i redateljica Nataša Rajković.

Iako je nakon samog otvorenja privukao mnogo pažnje, ona je s vremenom jenjavala, djelomice i zbog smanjenja popularnosti Zagrebačkog zbora koji se i ugasio 1942. godine, da bi svojoj namjeni ponovno poslužio 1947.  kao dio Zagrebačkog Velesajma. Velesajam se pak već sredinom 1950-ih seli na današnju lokaciju, dok stare prostorije preuzima Studentski Centar. U godinama koje su uslijedile, Francuski paviljon služio je kao prostor za kazališne predstave, umjetničke performanse, ali i kao skladište dasaka i uredskog pribora. Obnova, koja je nedavno dovršena, bila je zahtjevan proces koji je ipak urodio plodom.

"Prvo se radila prostorna studija profesorice Hildegard Auf-Franić, zatim elaborat obnove Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koju je vodio kao i samo obnovu prof. Alan Braun. Tijek obnove usporila je zakonska regulativa, koja obvezuje na trajnost objekata. Naime, prema tome zakonu Republike Hrvatske, čelična konstrukcija krova nije se mogla vratiti u prvobitnu debljinu od 2 cm nego je trebala biti udvostručena. Iz statičkih razloga ta se promjena ticala i nekih drugih elemenata, a ne samo krova", kaže Rajković.

Namjena obnovljenog Francuskog paviljona će u budućnosti primarno biti izložbena, ali kao i s ostalim prostorima; Teatrom &TD, Galerijom SC, MM centrom i Kinom SC planirat će se i projekti drugih medija, kazališta i glazbe, ističe zamjenica ravnatelja i dodaje da neki projekti ipak imaju prioritet.

"Prioritet su projekti kojima je Francuski paviljon ishodište ideje. Planirana je izložba rada umjetnika mlađe generacije Silvija Vujičića čiji se umjetnički rad temelji na istraživanju i povezanosti s prostorom u kojem ga izvodi. Također očekuje nas intenzivna suradnja s francuskim umjetnicima, a u sklopu velikog nacionalnog projekta Francuska kultura u Hrvatskoj. U pregovorima smo također s kompozitorima koji se u svom radu bave upravo zvukom objekata i njegovom muzikalnošću ili nedostatkom iste", objašnjava Rajković

Francuski paviljon sada doživljava renesansu i u SC-u vjeruju kako će on opet postati važno mjesto u životu metropole, a ne samo mjesto o kojem se priča sa sjetom u glasu.

Više slika pogledajte u galeriji...