• Za mnoge, Ane Paška je novo lice na domaćoj sceni i svestrana umjetnica koja pršti autentičnošću koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim
• Za mene, koja sam odrasla na istom otoku, Ane je divna i beskrajno talentirana djevojčica koja je izrasla u jednako divnu, beskrajno talentiranu, vedru i inspirativnu mladu ženu terapetutskog glasa i terapeutskih misli
• Ovoga ponedjeljka, njezin Salon za uljepšavanje duše stiže u Lisinski, a budući da iskreno vjerujem da bi ga posjetiti trebao svatko, Anu sam ulovila ne bi li nam, barem malčice, približila taj svoj opojno čaroban svijet

Dugo sam vremena razmišljala kojim riječima uopće započeti ovaj tekst. Koje bi riječi bile dostojne da povedu sve ostale koje će uslijediti nakon njih i koje će, koliko je to uopće moguće, ljudima dočarati i približiti ideju o svemu onome što radi, stvara i izvodi ne jedna od, nego možda i najgenijalnija umjetnica, i ne samo na ovim našim prostorima, nego i mnogo, mnogo šire. A onda sam shvatila da je dovoljno da zapišem njezino umjetničko ime pod kojim je sve više ljudi zna, i riječi će poteći, baš kao što teku i glazba, riječi, suze, ali i bujice svih onih emocija koje u nama svojim performansima budi.

Ane Paška. Za mnoge, novo lice na domaćoj sceni i svestrana umjetnica koja pršti autentičnošću koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Za mene, koja sam odrasla na tom istom čarobnom otoku, kao od Mjeseca odsječenom, kao i ona, divna i beskrajno talentirana djevojčica koje će sjećam iz nekih davnih školskih dana i koja je izrasla u jednako divnu, beskrajno talentiranu, vedru i  inspirativnu mladu ženu terapetutskog glasa i terapeutskih misli.

Mi novinari često volimo reći da neki umjetnik, bio on glazbenik, slikar, glumac ili nešto deseto, živi svoju umjetnost, no u malo čijem slučaju te riječi doista imaju istu onu težinu kao što imaju u njezinom slučaju. Ova diplomirana dramaturginja umjetnost uistinu živi, na pozornici, ulici i u svom domu, kroz snove koje sanja, odjeću koju nosi, riječi koje bira i glazbu koju izvodi, i to u svakom trenutku svog života. I iako je takva bila još od najranijih godina, sve ono što radi danas počela je kao komad gline mijesiti i oblikovati prije desetak godina. Sa svakom je godinom sve jasnije vidjela konture onoga što je još davnih danas zamislila, a devet godina nakon što se i službeno otisnula na ovo putovanje, njezino je radno mjesto napokon dobilu formu kojom je bila zadovoljna. Ona ga zove Salonom za uljepšavanje duše, na sve ono što se u njemu događa više gleda kao na poziv nego kao na posao, sebe zvati chill glazbenicom, a svoje performanse koncartom. 

Ovoga ponedjeljka, njezin Salon za uljepšavanje duše stiže u Lisinski, a budući da iskreno vjerujem da bi ga posjetiti, za podsjećanje na sve ono što u nama izaziva unutarnji mir za koji možda nismo ni bili svjesni da ga je moguće postići i osjetiti, trebao svatko, Anu sam ulovila ne bi li nam, barem malčice, približila taj svoj opojno čaroban svijet. 

Za početak, kako bi Anu Pašku predstavila nekome tko za nju nije nikada čuo?

Ane Paška je žena-djevojčica koja uživa kroz umjetnost izraziti svoju igru, zapjevati uz sliku, zaplesati uz tekst, progovoriti uz glazbu, pustiti glas strastveno i daleko, pa se onda tiho zašuškati u stvarnost svog toplog doma.

Salon za uljepšavanje duše stiže u Lisinski - što nas sve čeka i jesi li uzbuđena, sretna, nestrpljiva? Netko bi možda bio prestrašen, ali ti mi djeluješ kao prilično neustrašiva sorta.

Uzbuđena sam, sretna i strpljiva. Lisinski doživljavam kao malo veći dnevni boravak u kojem ću s takvim zadovoljstvom ugostiti tristotinjak duša i skupa se s njima prepustiti muzičko-izvedbenom putovanju koje i mene svaki put dovede na neka nova, inspirativna mjesta. Jedno od najljepših osjećaja u životu i na sceni jest - prepuštanje. S velikim guštom se prepuštam kreaciji.

Već dugo nisam susrela nekog glazbenika ili umjetnika koji svakim svojim nastupom izazove toliki smiraj, zen i oduševljenje. Je li ti se neki komentar, osvrt ili reakcija posebno urezala u sjećanje?

Izdvojila bih komentar jedne divne gospođe nakon izvedbe na Hvaru: “Uvjerena sam da se tijekom ove izvedbe na planeti zaustavio barem jedan rat.” I jedan od omiljenih komentara pjesnika Matka Abramića: “Ja kad tebe slušam - ne mogu pogriješiti.”

Kad smo već na temi glazbe, postoji li netko, od domaćih i inozemnih glazbenika, s kime bi ti bilo ostvarenje sna surađivati ili snimiti duet? Evo, ja moram priznati da me tvoja pjesma 'Leptir' posebno dotiče, a kako me iz nekog razloga podsjetila na Damira Urbana, meni bi ostvarenje sna bilo čuti vas zajedno kako ju pjevate. 

Hvala ti, draga! Što se tiče dueta, san bi bio duet s Tomom Waitsom ili Benjaminom Clementinom, ali tako da oni pjevaju na engleskom, a ja na hrvatskom. A kad već maštam, sve bih dala da mogu jednom improvizirati uz Bobbyja McFerrina. 

Kako izgleda jedan dan u tvom domu? U čemu najviše uživaš? Kako se opuštaš? Koju glazbu najčešće slušaš?

Volim obične dane u kojima uživam u tišini, poljupcima i zagrljajima sa svojim dragim, igri s kćerkom, šetnji s psima... uživam istraživati svoj otok, čitati knjige, a u posljednje vrijeme najljepša glazba koju slušam je Moojijeva mudrost i tišina.

Tvoj je modni izričaj jednako osebujan kao i tvoja glazba i nastupi. Koja su ti 3 najdraža komada koja si ikada imala?

Teško mogu odlučiti koji mi je najdraži, jer u trenutku kada nešto odjenem, to mi je najdraže. Prilično sam neopterećena razmišljanjem o stilu. I taj dio ljudskog postojanja doživljavam kroz igru, tako da volim svašta stavljati na glavu, a obožavam naušnice i smiješne cipele, one mi donose slatku radost.

Dok mnogi bježe iz malenih mjesta i s otoka, ti se smatraš privilegiranom što živiš gdje živiš. Kako iz tvoje perspektive izgleda Pag ovih dana, kada ti je najdraži i možeš li se uopće zamisliti da živiš igdje drugdje?

Pag je bijelo krvno zrnce u krvotoku Mediterana, moja najveća inspiracija po pitanju mjesta za život. Beskrajno sam zahvalna što su moji preci odlučili nastaniti baš ovaj otok, toliko bogat slobodom i poezijom. Svaki dan pjevam svom otoku i znam da me on čuje. To je posebna vrsta nježnosti, strasti i ljubavi. Svako godišnje doba ima svoje otočke čari i dinamike. Ali najljpše je što još uvijek postoje mjesta na njemu za koja zna jako malo ljudi. Neka tako i ostane.

Sve čime se baviš ostavlja ti puno slobode i daje priliku da se izraziš na mnoštvo različitih načina. Postoji li nešto čime se ne baviš ili se dosad nisi bavila, a voljela bi?

Vrt.

I evo, za kraj, budući da su tvoje riječi o Trećem svjetskom miru nešto najljepše što sam imala prilike pročitati u dugo vremena, možeš li nam reći nešto više o njima?

Treći svjetski mir je bio moj komentar na prijetnje Trećim svjetskim ratom. Iako je to paradoksalna izjava s obzirom da ne postoji množina od riječi mir. Kada sam se jedno jutro probudila s tom mišlju, bila sam toliko dirnuta tom činjenicom da je već godinama izvodim na svojim performansima. Ratova ima bezbroj, a mir je samo jedan. Ljepota je što, iako smo naučeni misliti drugačije, ovaj svijet nije opstao zahvaljujući bezbrojnim ratovima, nego zahvaljujući jednom jedinom - miru.