Multikulturalnost je nešto što me oduševljava ovdje i oduvijek sam željela živjeti u gradu u kojemu mogu upoznati ljude iz toliko različitih dijelova svijeta. Iako je dolazak velikog broja imigranata u Irsku relativno nova pojava, više poznatiji kao nacija emigranata, Irci su zaista prihvatili uz toliko topline i srdačnosti ljude odsvuda. Uključujući i nedavni val imigranata iz Hrvatske. Gotovo svi Irci kojima sam imala prilike reći da sam iz Hrvatske oduševljeno krenu pričati o našoj obali i spominjati Plitvička jezera čije se ime mukom muče izgovoriti, priča oduševljeno Zagrepčanka Monika Peuc.

Već tri godine života u Dublinu su iza nje i uvijek joj osmijeh na lice izmami sjećanje na “irski” maturalac prije 11 godina ni ne sluteći da će jednog dana spakirati kovčege i trajno se naseliti u divnom gradu koji je još davnih dana osvojio njezino srce. Priznaje kako su mjesec dana suprug i ona kao pravi turisti istraživali grad, a onda su se opustili i počeli u njemu uživati kao domaći. S malo većim primanjima nego u Hrvatskoj, “podebljali” su i putovanja. Pritom ne zanemarivši ni istraživanje Irske, koju su prošli dobru trećinu.

- Za ljubitelje vrhunskih irskih alkoholnih pića u Dublinu ne manjka muzeja na tu temu. Uz poznati Guinness Storehouse i destilerije Jameson viskija, nedavno je u središtu grada otvoren i Muzej irskog viskija (Irish Whiskey Museum). Ovdje možete saznati nešto više o generalnoj povijest viskija u Irskoj i na kraju obilaska doslovno okusiti zašto je, kako se vole hvaliti, to najbolji viski na svijetu. Jedan dio Dublina u koji se često volim vraćati je park Phoenix, jedan od najvećih ograđenih parkova u Europi. U njemu trenutačno živi 400-tinjak jelena koji slobodno šetaju okolo, a i onima malo manje plašljivima se može i slobodno prići. U parku Phoenix nalazi se i Zoološki vrt za slučaj da vam dosadi družiti se s jelenima te poželite vidjeti i neke egzotične životinje (smijeh) - priča Monika, čiji irski život kroz predivne fotografije možete pratiti i na Instagramu pod nickom Monikaharmonika.

- Poslovi se redovito dogovaraju uz Guinness, dodaje, ili barem pokušaju dogovoriti (smijeh), jer gotovo nikad se ne ide kući nakon samo jedne pinte.

- Pinta Guinnessa ili čašica irskog viskija ne može proći bez dobre barske hrane. Tako sam se ja ovdje navukla na buffalo pileća krilca. Osobno su mi najdraža ona u Porterhouseu u Temple Baru jer sam ih ondje prvi put probala, a prilično su dobra i ona u restoranu Tribeca u četvrti Ranelagh ili u odličnom Farmer Browns at The Villageu, smještenom u četvrti Rathmines - nastavlja Monika i dodaje kako je Dublin jedan od najboljih gastro gradova u Europi, s golemom konkurencijom dobrih restorana.

- Ovdje ima svega, od odlične irske janjetine do vrhunskih restorana, indijskih, tajlandskih, francuskih... Moj favorit je Fade St Social u koji se uvijek vraćamo za proslavu posebnih prigoda. Odmah mu je uz bok i marokanski restoran Dada, koji savršeno dočarava ugođaj Maroka i također ima odlična pileća krilca, govori Monika. - Odlazak u irski pub je, naravno, nešto što ćete prema svim turističkim vodičima vidjeti kao jednu od obveznih stvari u Dublinu, ističe.

- Ono što ćete također pročitati po vodičima je da morate baš otići u već spomenuti Temple Bar i ondje popiti pintu Guinnessa. To je nešto što nikome ne bih preporučila. Osim što su ondje neprestane gužve, tamo ćete popiti i najskuplji Guinness u gradu. U određeno doba dana, tj. tjedna, možete platiti i do osam eura po pinti. A uvjeravam vas da ima jednako zanimljivih, ako ne i simpatičnijih pubova gdje ćete proći daleko jeftinije samo ako se malo odmaknete od centra. Jedan od meni zanimljivijih je Johnnie Fox’s - najviši pub u gradu. Malo je teže doći do njega ako niste unajmili auto, ali se isplati. Pub je prepun antikviteta te djeluje kao mali muzej veselog i neustrašivog irskog duha i bogate povijesti. No čak i ako prijeđete ulicu i krenete preko puta Temple Bara, naići ćete na manje krcate pubove pune istog šarma, no hrpetine turista će zamijeniti klasični ‘lokalni inventar’ puba - originalni djedice i bakice koji valjda u taj pub zalaze otkako su prohodali. Pub je tamošnjim lokalcima poput drugoga dnevnog boravka. Stoga se nemojte čuditi primijetite li tamo i novopečene majke s kolicima - objašnjava Monika, kojoj je odlazak u pub sa suprugom i prijateljima vrhunac noćnog života u Dublinu, a nerijetko i otkriva nove restorane.

Iako Irce plati glas da mogu prilično popiti u pubovima, priznaje da je i kultura odlazaka u finije restorane i uživanje u dobroj hrani u velikom porastu. S obzirom na sveprisutnu multikulturalnost, Monikin savjet je da pazite što pričate na hrvatskom jer nikad ne znate kad ćete naići na kojeg Hrvata (smijeh). Tako kad su u javnosti i žele popričati o malo intimnijim stvarima, Monika i suprug govore hrvatski. No jednom zgodom u selu pokraj Dublina usred razgovora prekinula ih je gospođa ni manje ni više nego iz Novog Zagreba.

- Šoping i moda? Prilično slični Londonu. Gotovo svi brendovi i trgovine koje možete vidjeti u Londonu nalaze se i u Dublinu. Britanski Primark u Dublinu se zove Penneys i uvijek je krcat turistima u potrazi za pristupačnom i uvijek aktualnom modom - priča i dodaje da su cijene nešto više nego u Hrvatskoj. Iako su cijene smještaja približno kao na hrvatskoj obali (ovisi o lokaciji i kvaliteti), cijena namirnica je ista, a ponekad i manja nego u Hrvatskoj. Naravno, ako se ne računaju alkoholna pića, koja su daleko skuplja ondje zbog poreza na alkohol.
- Za opuštanje ne manjka ni divnih plaža kao što su ona u Portmarnocku ili Dalkeyu. More je ovdje ipak prehladno za kupanje, no plaže su savršene za popodnevni piknik, koji je jedna od najdražih aktivnost Iraca ljeti - ističe Monika.

Iako joj je trebalo više vremena nego što je mislila da se privikne na Dublin, ležernost i gostoprimstvo su je osvojili na prvu, a to jamči i svima onima koji ga još nisu posjetili.