Ja sam jedna od onih osoba koje vikendima vole zujati okolo i ići na izlete te na različita druženja s prijateljima ili obitelji. Tako mi se prošli vikend učinio savršen za vožnju Slovenijom. Točnije, ruta je bila od Ljubljane do Portoroža i natrag. Već čujem komentare – tko još nije bio u Ljubljani.... Pa što ćeš u Portorožu kada je hrvatska obala predivna... I slično. Vjerujte, upravo taj potez u nama susjednoj državi dobar je miks između Istre u unutrašnjosti i mjesta uz obalu koja dočaravaju bellu Italiu. Zelenilo, zelenilo i samo zelenilo. Osim, naravno Ljubljane, poznate po puno kafića i restorana uz Ljubljanicu – rijeku koja se proteže glavnim gradom Slovenije. Preporučam da se popnete na vrh Ljubljanskog dvorca jer pogled je neopisivo predivan. 

I nakon što ste u Ljubljani nešto dobro pojeli (naravno, to je bila prva stanica samo radi hrane i hedonističkog uživanja uz rijeku), vrijeme je za nastavak avanture. Obavezno lokalnim cestama, jer autoput je iz moje perspektive nepotreban kada ste na laganini izletu, nikud vam se ne žuri, ne upadate u gužve na autocesti (kojih u Sloveniji stvarno ima), a krajolik lokalnim cestama savršeno je zelen, a možda ćete naići i na životinje poput ljame. 

Na putu do Portoroža naravno da možete stati sto puta, fotkati se (jer Instagram je bitan!) i uživati u opuštajućem pogledu. Nakon nekih sat i pol tu smo na cilju – Portorož, turističko naselje u slovenskom primorju na omraženom Piranskom zaljevu. Znači, gradić savršeno uređen, s kompleksom hotela i načičkanom plažom s ležaljkama i suncobranima. Nemaju baš veliku plažu ali je svaki komadić maksimalno iskorišten. Brodić vas može provesti obalom, a onda je vrijeme za šetnju gradom. Obilježja Portoroža su svakako kuće i male zgradice u živim bojama što me oduševilo. Znam, vrijeme je za moj posjet  Cinque Terre. Ali za sada oduševljena sam slatkim malim gradićem na slovenskoj obali. 

Sljedeći dan u povratku, obavezno posjetite mjesto Lipica gdje uzgajaju predivne konje – lipicanere. Tamo se trenutno nalazi 350 konja, a sama kako oni kažu 'kobilarna' se rasteže na cca 10 kilometara kojom se možete voziti autom, ali oduševit ćete se sigurno kao i ja vožnjom kočijom koja je vrlo opuštajuća. 

Na povratku kući svratili smo ponovno u Ljubljanu jer zašto ne? Odluka je pala, provozat ćemo se turističkim brodom rijekom Ljubljanicom. Tako je i bilo i ispalo je savršeno. Umjereno romantično, s tim da ja nisam baš neka romantična duša, ali svakako preporučam. Kada dođe ono vrijeme za povratak kući, već ti se ne da i zauvijek bi se vozila osobito u ovoj ugodnoj Fiestici u kojoj se zbilja možeš voziti cijeli dan i osjećati se ugodno. Ja sam sigurna da ću ponovno na ovakav ili bar sličan izlet, a svima sve preporuke. Samo sjednite u auto i vozite se kud vas noge ili kotači nose.