• Korona-kriza djelovala je pogubno na gospodarstvo, no postoje oni hrabri pojedinci, pokretači društva koji usprkos nedaćama svom snagom guraju naprijed
• miss7 predstavlja poduzetnice koje nisu dopustile da ih ova kriza zaustavi - one smišljaju inovacije i pronalaze rješenja kako bi spasile radna mjesta i svoje poslovanje
• Lucija Prpić Babić, vlasnica privatnog dječjeg vrtića u Oroslavlju i klijentica Erste banke, s nama je podijelila svoja zapažanja o radu u jeku krize te poduzetničkoj klimi u Hrvatskoj
• "Ne možeš dati svoje vrijeme, snagu i ljubav nečemu do čega ti nije stalo. Poduzetništvo je raditi za sebe, ali uz druge i za druge. I uvijek je sve do tima i podrške ljudi koji te vole", otkriva.

Lucija Prpić Babić, teta po srcu i odgajateljica po zanimanju, kako samu sebe naziva, vlasnica je privatnog dječjeg vrtić Šlapica u Oroslavju. Osnovala ga je sa suprugom 2006. godine, a nakon 11 godina provedenih u najmu, odlučili su kročiti u novu poduzetničku avanturu te stvoriti vlastiti prostor koji će biti građen po svim pedagoškim standardima.

"Nakon godina kucanja na puno vrata u financijskom smislu podržala nas je Erste banka. Srušili smo kuću u kojoj smo živjeli, otišli u podstanare i na mjestu kuće počela je gradnja", otkriva Lucija. Novi objekt, na adresi na kojoj danas uspješno posluje, otvorili su 2018. godine.

Timski projekt

Kada smo je zamolili da nam ukratko predstavi vrtić koji je osnovala, Lucija je spremno odgovorila kako to nije "samo vrtić" već je riječ o pravom timskom projektu. "Dječji vrtić Šlapica je tim. Bez toga samo je institucija registrirana kod drugih nadležnih institucija" - otkriva te dodaje: "Djeca ga čine vrtićem, roditelji familijom, a tete - namjerno kažem tete jer nisu možda tete po krvi ali su po srcu, a odgajateljice su u trenucima kada pišu pripreme - ga čine djetetovim drugim domom. Moja obitelj, moj suprug i kćeri to sve čine mogućim."

"Poduzetnik nije 'prosta' riječ"

Ovisno o kutu gledanja, poduzetništvo može biti uzbudljivo, izazovno i teško, a mi smo vođene ovom konstatacijom Luciju upitale koje su to prepreke s kojima se do sada susrela u realizaciji svoje ideje o vlastitom biznisu. "Najveći izazov u poduzetništvu je naći nekoga tko će prepoznati vašu ideju i da poduzetnik nije 'prosta' riječ. Biti poduzetnik znači raditi pa onda još raditi. Poduzetno je veseliti se svakom novom radnom danu bez obzira na to što on nosio i ne trebati popiti Gastal na kraju dana", otkriva.

Također je napomenula kako zahvaljujući okruženju u kojem radi, njezina poduzetnička priča nosi i određenu emotivnu povezanost. "Imamo velike sreće što radimo posao u kojem kroz dječje oči gledamo ljepotu svijeta koju možda da radim nešto drugo bi previdjeli pa to poduzetništvo ima neku drugu dimenziju", napominje.

Prilagodba je bila brza, a kreiran je i online program

Pandemija koronavirusa značajno je promijenila načine poslovanja u mnogim djelatnostima. Ipak, Lucijina sreća u nesreći bila je ta što je vrtić i u tim trenucima nastavio sa svakodnevnim radom". Za vrijeme korone nismo bili zatvoreni niti jedan dan jer je postojala potreba jednog dijela roditelja da djeca idu u vrtić. Radili smo u timovima, obavljali aktivnosti za djecu koja su kod kuće", istaknula je.

Budući da njihov posao i u svakodnevnim situacijama zahtjeva poštivanje visokih higijenskih standarda, prilagodba novim mjerama zaštite predloženima od strane Stožera za civilnu zaštitu nije u njihovom slučaju zahtijevala veliku pripremu. "Više puta dnevno su se dezinficirale prostorije, redovito se provjetravalo, roditelji su smjeli samo jedan po jedan ulaziti unutra. Postavili smo na ulazu u vrtić sredstva za dezinficiranje nogu, kao i beskontaktne uređaje za dezinfekciju ruku... Poštivale su se sve uobičajene mjere", ističe Lucija.

Ujedno napominje kako je sama lokacija vrtića koji se nalazi neposredno uz šumu te ima veliki vanjski prostor omogućila polaznicima da vrijeme provode u prirodi i na svježem zraku. "Djeca su od jutra vani, mnogo vremena provodimo u obavljanju vanjskih aktivnost", kazala je. No, pri provođenju mjera odgajateljice se nisu usmjerile samo na djecu koja su svakodnevno nastavila pohađati vrtić, već su putem online aktivnosti objavljivanih na službenim stranicama vrtića osmislile program za sve svoje polaznike koji su ostali kod kuće.

Raditi za sebi, ali i za druge

Sasvim je jasno iz navedenih riječi kako je za Luciju njezin posao mnogo više od pukog rada. "Ne možeš dati svoje vrijeme, snagu i ljubav nečemu do čega ti nije stalo" napominje te dodaje: "Poduzetništvo je raditi za sebe, ali uz druge i za druge. I uvijek je sve do tima i podrške ljudi koji te vole". A svima onim djevojkama i ženama koje i same sanjaju o tome da se okušaju kao poduzetnice kazala je sljedeće: "Što bi (osim Gastala) preporučila pa ako namjeravate dati svu sebe neka to bude iz želje da mijenjate, stvarate i iz strasti zbog koje vam jutarnja budilica ne bude mrska. Ponizan udah, zahvalan izdah za još jedan poduzetnički preživjeli dan".

A za sam kraj našeg razgovora spremno je dodala sljedeće: "Mogla bih napisati knjigu o svim problemima, poteškoćama, apsurdima i izazovima koje poduzetništvo u našoj zemlji donosi, ali to ne bi bilo poduzetno od mene. Poduzetno je da se sa svime time nosim i uz pomoć, uz tim, uz ljude to rješavam ili preživljavam. Da je filmski lako, nije...životno je teško, ali sve je do inspiracije i horizonta, zar ne?!".

Ono što sve nas povezuje su priče. Kako vidimo svijet, što želimo, što nas nasmijava, što nas rastužuje, što nas čini odvažnima i spremnima da se nosimo sa svime što nam sprema ova nevjerojatna slučajnost zvana život.
Zato ih i pričamo. Ovo može biti i vaša priča. #vjerujusebe