Nakon 'crvenih zastavica' u vezi, imamo 'bež zastavice'. Treba li ih shvatiti ozbiljno?
- Nisu ni upozorenje ni dobar znak, već sitne neobične osobine koje mogu postati simpatične – ili s vremenom početi smetati
- Crvene zastavice, odnosno red flags, postale su gotovo uobičajen način opisivanja ponašanja koja bi mogla upućivati na problematičan odnos
- Zelene zastavice, green flags, predstavljaju njihovu suprotnost – osobine koje sugeriraju emocionalnu zrelost, sigurnost, poštovanje i potencijal za kvalitetnu vezu
Suvremeni jezik ljubavnih odnosa posljednjih je godina dobio čitav mali sustav upozorenja. Društvene mreže pritom su od tih pojmova napravile svojevrsni pop-kulturni alat za procjenjivanje partnera. Svakodnevne navike, način komunikacije, ponašanje na spoju, pa čak i način na koji netko odgovara na poruke mogu postati „znak“ koji treba analizirati. Granica između korisnog prepoznavanja problematičnog ponašanja i pretjeranog traženja znakova upozorenja pritom je često vrlo tanka.
U toj kulturi procjenjivanja posljednjih se godina pojavila i treća kategorija – beige flags, odnosno bež zastavice. Za razliku od crvenih i zelenih, one ne nose jasnu poruku. Nisu znak opasnosti, ali nisu ni dokaz da je osoba idealan partner. Riječ je o malim, često pomalo čudnim, dosadnim ili neobičnim osobinama koje jednostavno primijetimo kod nekoga.
Netko razgovara sam sa sobom. Netko svako jutro jede potpuno isti doručak. Netko ima četrdeset otvorenih kartica na računalu. Netko ne koristi GPS jer je uvjeren da zna bolji put. Netko za svaku kućansku napravu ima vlastito ime. Netko vodi detaljnu tablicu svih restorana koje je posjetio i dodjeljuje im ocjene, dok drugi ponovno i ponovno gleda istu seriju ili na svakom društvenom okupljanju priča istih nekoliko priča.
Same po sebi, takve navike ne govore gotovo ništa o tome kakva će biti veza. Ali mogu biti zanimljive jer pokazuju koliko smo skloni i najmanje detalje ponašanja druge osobe pretvarati u podatke koje treba interpretirati.
Zato se postavlja pitanje: treba li bež zastavicama uopće pridavati važnost ili su one samo još jedan proizvod kulture analiziranja ljubavnih odnosa? Stručnjaci za odnose smatraju da odgovor nije jednostavan.
Što su zapravo „bež zastavice“?
Stručnjakinja za spojeve Kimmy Seltzer opisuje bež zastavice kao neobične, pomalo bizarne ili jednostavno dosadne osobine koje same po sebi nisu ni dobre ni loše.
„One su više (ne)obične, bez posebnog značenja“, objašnjava. Za razliku od crvenih zastavica, ne signaliziraju opasnost, a za razliku od zelenih ne govore automatski da je riječ o kvalitetnom partneru. One su jednostavno male stvari koje privuku pažnju i izazovu reakciju: „Hm, zanimljivo.“
Izraz se u početku koristio i za profile na aplikacijama za upoznavanje koji su bili toliko generički da iz njih gotovo ništa nije bilo moguće zaključiti o osobi. Rečenice poput „volim putovanja“, „tečno govorim sarkazam“ ili „moj pas je moj najbolji prijatelj“ toliko su česte da zapravo malo govore o tome tko se nalazi iza profila.
S vremenom se značenje izraza proširilo na bezazlene neobičnosti koje se otkrivaju tek tijekom upoznavanja.
Terapeutkinja i savjetnica za razvode Debra Alper smatra da je popularnost pojma povezana i s umorom od kulture crvenih zastavica. Nakon što su ljudi postali navikli neprestano tražiti znakove opasnosti, počeli su primjećivati da većina neobičnih navika zapravo nije dokaz ničega.
Nazvati nešto „bež“ omogućuje da se određena osobina primijeti bez automatskog zaključka da s osobom nešto nije u redu.
Prema terapeutkinji Giuliji P. Davis, bež zastavice pritom često više govore o reakciji osobe koja ih promatra nego o osobi koja ih ima. Drugim riječima, važno pitanje nije samo što netko radi, nego i što to ponašanje izaziva kod partnera.
Zašto smo počeli analizirati baš svaku sitnicu?
Bež zastavice mogu biti zabavan način promatranja nečije osobnosti, ali stručnjaci upozoravaju da nisu naročito koristan alat za procjenu kvalitete veze. Problem je širi od samog izraza. Suvremeno upoznavanje sve se češće opisuje jezikom procjenjivanja, kategoriziranja i „provjeravanja“ potencijalnog partnera.
Svaka osobina može postati podatak. Svako ponašanje može postati znak. Svaki neugodan trenutak potencijalni dokaz nekompatibilnosti.
Takav pristup ponekad proizlazi iz želje da se izbjegnu loša iskustva iz prethodnih odnosa. No pokušaj da se potencijalni problemi unaprijed identificiraju ne znači nužno da će odnos biti kvalitetniji.
Stručnjakinja za odnose Debra Stangl smatra da je korisnije promatrati kako se osoba općenito ponaša u odnosu. Je li odnos siguran? Postoji li međusobno poštovanje? Osjećaju li se partneri viđeno i cijenjeno? Mogu li otvoreno razgovarati? Mogu li biti ono što jesu?
Odgovori na ta pitanja govore mnogo više od pojedinačne neobične navike. Jer kvalitetni odnosi ne nastaju pronalaženjem osobe bez čudnih navika. Grade se kroz emocionalnu sigurnost, zajedničke vrijednosti, komunikaciju, dosljednost i sposobnost da se zajedno prolazi kroz neslaganja.
Jedna navika nije dovoljna za zaključak o cijeloj osobi
Primjećivanje bež zastavica samo po sebi nije problem. Problem počinje kada im se počne pridavati jednaka važnost kao ponašanjima koja zaista govore nešto o kvaliteti odnosa. Terapeutkinja Ann Parnes upozorava da je svatko kombinacija osobina koje će nekome biti privlačne, nekome nevažne, a nekome iritantne.
Primjerice, osoba koja biciklira više od 150 kilometara tjedno nekome može biti potpuno kompatibilna, dok drugome takav stil života može predstavljati ozbiljan problem.
Ista osobina zato ne može imati univerzalno značenje. Ono što je jednoj osobi bezazlena navika, drugoj može biti stvarna životna nekompatibilnost. Zbog toga je važnije promatrati širi kontekst nego pojedinačni detalj.
Kada „bež“ više nije samo bež?
Svatko ima određene osobine koje partneru možda neće biti posebno drage. Nije realno očekivati da ćemo voljeti baš svaki detalj osobe s kojom živimo. Pravo pitanje je može li se s određenom osobinom živjeti.
Je li riječ o nečemu što je jednostavno neobično ili pomalo iritantno? Ili se zbog toga odnos počinje mijenjati? Stangl predlaže jednostavan kriterij: treba razlikovati nešto što je samo ekscentrično od ponašanja koje narušava odnos.
Ako je određena navika tek pomalo dosadna ili neobična, vjerojatno je riječ o bež zastavici. Ako pak iznova stvara osjećaj kontrole, zanemarivanja, nesigurnosti ili nemogućnosti komunikacije, tada više nije riječ o bezazlenoj osobini.
Važan je i vremenski faktor. Jedna večera ili jedan spoj daju vrlo malo informacija o osobi. Mnogo više otkrivaju obrasci ponašanja koji se ponavljaju kroz tjedne i mjesece. Kako netko reagira na neslaganje? Kako govori o bivšim partnerima? Poklapaju li se riječi i postupci? Kako se ponaša kada stvari ne idu prema planu? To su podaci koji s vremenom stvaraju stvarnu sliku odnosa. Jedna bež zastavica to ne može učiniti.
Možda je ponekad najbolje jednostavno prihvatiti da je netko – čudan
Kultura „zastavica“ može biti korisna kada pomaže prepoznati ponašanja koja zaista ugrožavaju sigurnost, poštovanje ili kvalitetu odnosa. Problem nastaje kada se isti princip počne primjenjivati na svaku sitnicu.
Jer partner nije projekt koji treba optimizirati. Neke će navike biti neobične. Neke će smetati. Neke će s vremenom postati simpatične. A neke će ostati potpuno nevažne.
Bež zastavice možda su zato zanimljive upravo zato što ne nude konačan odgovor. One ne govore da je netko dobar ili loš partner. Samo podsjećaju da se ljudi ne mogu u potpunosti svesti na popis znakova koje treba označiti.
Ponekad je neobična navika samo neobična navika. A ponekad je to jednostavno još jedan podsjetnik da je s druge strane – drugo ljudsko biće, sa svim svojim malim posebnostima.