Muškarci misle da su pametniji nego što jesu, a žene se podcjenjuju. Znaš li zašto je to tako?
- Muškarci misle da su pametniji, a žene su sklonije biti skromnije nego što je potrebno
- Zašto je to tako otkrila je studija koja je proučavala inteligenciju muških i ženskih ispitanika
- Odgovor često leži u percepciji odgoja i roditelja, a zatim se pomiče na vlastitu podsvijest. Evo koji je zaključak...
Kad ih se traži da procijene svoju inteligenciju, većina će ljudi reći da su iznad prosjeka. Iako je taj zaključak normalan i uobičajen, to je statistički, zapravo, malo vjerojatno.
Naime, ključ u precjenjivanju vlastitoga kvocijenta inteligencije nalazi se u biološkom spolu i psihološkom rodu, dakle kod muškaraca, ali i žena sa snažnim "muškim" načinom razmišljanja. Dakle, kad je potrebno procijeniti svoj IQ, muškarci misle da su puno pametniji nego što je to doista tako, dok su žene sklonije biti skromnije.
Nedavna je studija pokazala koliko konzistentno muškarci i žene procjenjuju svoju inteligenciju i njezin kvocijent, a pritom se mjerila i njihova razina samopoštovanja, ali i muške i ženske osobine ličnosti. No, dok neki u svoje intelektualne sposobnosti sumnjaju, drugi pak precjenjuju svoje talente.
Zašto je to tako? Psihološka istraživanja i istraživanja inteligencije kažu da se muškarci i žene međusobno u kvocijentu inteligencije, logično, ne razlikuju, prema pripadnosti spolu ili rodu. Ne postoji "pametniji spol". No, povijesno gledan,o za žene se vjerovalo da su intelektualno inferiorne i to temeljeno na - nešto manjim lubanjama. Istom bi logikom slonovi trebali biti pametniji od ljudi pa ćemo samo ostaviti zaključak da veličina, u ovom slučaju, ipak nije važna.
Stereotipi su se ipak u posljednje vrijeme promijenili u odnosu na ranije zaključke. No, veći je napredak i dalje moguć. Naime, jedna je druga studija, u kojoj su istraživači zamolili roditelje da procijene inteligenciju svoje djece, pokazala da su dječake procijenili inteligentnijima nego djevojčice, odnosno sinove su smatrali više inteligentnima nego kćeri. A upravo bi roditeljska očekivanja i zaključci mnogi uvelike utjecati na samorefleksiju i individualni osjećaj vlastite inteligencije pa i kasnijih (akademskih) uspjeha.
Rodne razlike u samopoštovanju također mogu biti značajan faktor jer ljudi s visokom razinom samopoštovanja pozitivnije gledaju na svaki dio svoga života pa tako i intelektualne sposobnosti. Djevojke i žene ipak ga ocjenjuju nižim nego dječaci i muškarci, a ta se razlika pojavljuje rano tijekom adolescentnog razdoblja.
Studija u kojoj su sudionici sami procjenjivali svoj IQ i to nakon što su bili upoznati s prosječnim rezultatom koji je oko 100 bodova, dakle u rasponu između 85 i 115 bodova, i koji postigne oko dvije trećine, dakle 66 posto, ljudi, došla je do zanimljivih zaključaka. Nakon vlastite procjene, ispitanici su krenuli rješavati test što je omogućilo istraživačima da procijene i njihovo samopouzdanje. Osim toga, rješavali su i test koji se tiče ispitivanja razine samopouzdanja i muških i ženskim osobina ličnosti.
Rezultati su pokazali da su muškarci svoje rezultate precjenjivali, dok su ih žene podcjenjivale. Pritom je, kako su zaključili istraživači, najjači faktor bio spol, iako je i rod, ili barem "muški" način razmišljanja, bio također poprilično važan jer je i on utjecao na jaču razinu samopouzdanja.
Psiholozi ističu i da je važno obratiti pozornost na vlastiti dojam svoje inteligencije jer je to često "vlastito proročanstvo" - naime, ako misliš da ne možeš, onda nećeš niti moći. Stoga, kad djevojčice u školi podcjenjuju vlastite sposobnosti i inteligenciju, nerijetko izabiru manje izazovna područja kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika, jer se oni još uvijek, na neki način, smatraju više "muškim" zanimanjima. Vlastiti izbor, ali i nečiji interesi, nisu uvijek intrinzični i "jednostavno takvi", nego su nerijetko i produkt okoline koja prelazi u podsvijest i formira vlastitu percepciju sebe.