Vijesti u kojima se izvješćuje o nesrećama koje je izazvao selfie daju naslutiti da je riječ o jednoj od najpogubnijih pojava suvremenosti.

Koliko je taj problem postao stvaran, pokazuju i upute koje je nedavno izdala ruska vlada o tome kako snimati selfieje da ne dovedete u opasnost sebe i druge. Sve to navodi na iracionalan zaključak da su ljudi izgubili kontrolu i postali žrtvama neke snažne sile koja ih tjera da stanu na rub provalije ili na ogradu najviše zgrade. No oni koji su spremni okriviti nadnaravne sile ili svaliti sve na taštinu koja neće proći nekažnjeno, trebali bi, poučavaju nas psiholozi, naučiti ponešto o biologiji. Nema ničega lošeg, još jedanput ponavljaju psiholozi i sociolozi, u snimanju selfieja. Ma koliko se taj trend činio sumanutim, neće utjecati na promjenu nečije osobnosti u nekom neželjenom smjeru. Mnogo je razloga što ljudi vole selfieje, a među ostalim je i taj da je to zanimljiv način komuniciranja i da su zabavni, a da bi bili još zabavniji, ljudi su spremni i riskirati.

Selfieji su društveno zanimljivi jer su osobni, a ljudi su društvene životinje. Stvoreni smo sa željom da se povezujemo i da održimo tu povezanost. Tome i služe trendovi. Selfieji su više nego dobar način za to jer prenose drugima poruku o našem kretanju. A dok smo zaokupljeni snimanjem selfieja, naš je mozak jako, jako zauzet. Koncentrirani smo na leću kamere, na namještanje mobitela i prizora koji je vrijedan da ga se zabilježi. Svjesno ili nesvjesno razmišljamo o tome kako izgledamo i namještamo najljepšu stranu ili kut lica, pazimo da nam ne uđe netko u kadar. U tom trenutku pazimo na fotografiju i tako prezauzet naš mozak ne vidi što se događa neposredno oko nas.

Preusredotočeni smo na vizualnu percepciju jednog segmenta, a ne cjeline. A mi, ljudi, imamo selektivnu pozornost kad se usredotočimo na nešto, nesvjesni smo drugih stvari oko sebe. Dokazano je da, dok koncentrirano razgovaramo mobitelom, ne vidimo stvari oko sebe, pa čak ni crveno svjetlo na semaforu. Nismo stvoreni za to da istodobno koncentrirano obavljamo više zadataka, samo se možemo brže ili sporije “prebacivati” iz jedne u drugu aktivnost. Instinktivno ćemo odskočiti u blizini zmije jer će je mozak “vidjeti” prije nego oči, ali u svijetu tehnologije ne reagira se tako. Naš mozak loše procjenjuje rizik, a snimanje selfieja čini se kao bezazlena i brza aktivnost koju kontroliramo. Zato je naša najveća pogreška što tehnologiju ograničavamo umjesto da se educiramo o tome kako joj se prilagoditi i održati s njom korak.

U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...