Svi smo mi ljudi od krvi i mesa. U carstvu bureka, pizza, pašta i woka, nekad se jednostavno zaželimo vulgaris sendviča. S umakom, nekoliko salata, blago tostiranog, i s toliko luka da nam se nitko ne poželi približiti tri dana. Takva je bila i moja nedjelja, ujedno dan kada sam shvatila da za dobar sendvič čovjek ne mora dati više od 15 kuna! Moj prvi zgoditak se odaziva na ime mini falafel sendvič u ponovno otvorenom Subwayu. Zašto nedjelja? Zato što je ovo savršenstvo libanonske kuhinje nedjeljom na akciji za 15 kuna. Pojela sam jedan pravi custome made sendvič: žemlja od meda i sjemenki, cheddar sir, BBQ umak i nekoliko vrsta svježe salate! Moram li reći kako je ovo jedan od najboljih nemesnih sendviča koje sam u životu okusila? Žemlja toliko mekana i fina, cheddar koji se rastapa u ustima, fini barbeque umak... I sve to za tri mede! Regularnim danima ovaj sendvič košta 18 kuna, što je i dalje fantastično! On je zapravo razlog zbog kojeg je ovaj članak i nastao. Sljedeći dan sam curama u redakciji opisivla te božanske okuse pa smo se složile da treba istražiti gdje u gradu možeš pojesti pristupačan sendvič...

Moja sljedeća postaja nekoliko dana kasnije bila je Good Food u centru grada, točnije u Teslinoj ulici. Note to myself: kada si jako jako gladan, ne ideš u GF. Osim ako želiš salatu, jer one su gotove i odmah im možeš dodati začine. No, sendvič se čeka po 10, čak i 15 minuta, i sastojci su doista svježi. Tost sadrži šunku, goudu, rajčicu, kristal salatu i koktel umak. Ali to je sve toliko nezanimljivo, nemaštovito, pecivo ni po čemu posebno, za 18 kuna dolazi pod nazivom GF*** Toast. To je ujedno najjeftiniji sendvič na meniju GF-a, a sada znamo i zašto.… nitko se od ovoga neće previše najesti, ali će se sasvim sigurno načekati. No, ne mogu reći da je loš. Mislim da je najbolji opis - "za pod zub".

Odmah do Good Fooda smjestio se svima omiljeni Pingvin. Ovo kultno mjesto u zagrebačkoj Teslinoj ulici mjesto je gdje ćeš zateći svakoga: odvjetnike, tinejdžere u izlasku, umirovljenike, studente koji spajaju kraj s krajem, prosječne obitelji srednjeg sloja - ama baš sve! Kako sam u svojoj potrazi bila ograničena na 20 kuna, u Pingvinu su mi za oko zapela dva sendviča: sendvič s tri vrste sira te tamni sendvič sa sirom, šunkom i buđolom (18 kn). Ipak sam se odlučila za crni (kao zdrav život), dodala BBQ umak, kukuruz, zelenu salatu i rajčicu. I nisam pogriješila. Jest da sam malo oderala nepce tostom, ali stvarno je vrijedilo. Sendvič koji je po defaultu dobar. Koji ćeš rado jesti u gradskoj pauzi ili koji ćeš možda i preporučiti drugima. Dobar, zasitan, a uopće ne previše glomazan snack.

Čekala me još jedna zadaća - Bonita na Cvjetnom trgu. Još jedno mjesto u Zagrebu gdje dolaze baš sve skupine ljudi - mladi i stari, imućniji i manje imućni, ma svi. Kako doista nisam više bila gladna nakon dva sendviča koja sam probala prije toga, odlučila sam se za mini sendvič šunka sir za samo 10 kn! Doista, mini sendvič za svaki džep. Je li ovo vrhunac street fooda? Nije. Je li ukusno jelo koje će te neko vrijeme držati sitom? Doista je! Uz to, ovaj mini sendvič tostiraju gotovo bez pitanja (nevjerojatno ljubazne i nasmijane prodavačice, moram priznati). Kako bi ovom jednom klasičnom sendviču dala dozu okusa, kao priloge sam uzela tartar, paradajz i ljute feferone. Za osobu koja kada vidi 1000 besplatnih priloga postala sam sasvim skromna. Uglavnom jer sam shvatila zakon fizike: što više toga potrpaš u jedan sendvič, veća je vjerojatnost da će ti sve iz tog sendviča ispasti, vrećica/omot će se razmočiti, a svi komadići paradajza koji su do nedavno lješkarili između dvije polutke tvog sendviča, sada su na tvom svijetlom jesenjem kaputu kojeg nije preporučljivo nositi na kemijsko čišćenje. (ne, uopće se ovo nije dogodilo meni :).

Da ne ispadne kako u šoping centrima rastu isključivo fini sendvič placeovi, dokazao je i Fries Factory (u Ilici ili Centru Arena). Ako nisi barem jednom u životu u tri ujutro jela njihove krumpiriće, pizzu ili sendviče, nikad nisi niti iskusila punokrvni noćni izlazak u Zagrebu. Kako sam nekoliko dana ranije uživala u svom falafelu, mislila sam kako je kombinacija vege sendviča i šoping meke provjeren zgoditak. Uzela sam gigantski sendvič od povrća (18 kn), koje mi je dražesna prodavačica vrlo brzo servirala i tostirala. Nabrojila je što sve ima od priloga i ja naravno odaberem jedina dva koja nikada nisam probala - slatki čili i nachos. I dogodio se taj trenutak. Kada sam zagrizla pohlepno taj gigantski sendvič s rajčicom, svježim krastavcima i zelenom salatom, preliven umakom toliko slatkim da bi se moglo svidjeti eventualno ljubiteljima američke gastronomije, mislila sam da ću umrijeti. To jest, ne ja, nego moji okusni pupoljci. Uzela sam još nekoliko grizova, naivno pretpostavljajući da se možda radi o prevari prvog griza, ali su se sumnje potvrdile: ovo je sendvič koji bi trebao jesti - nitko! Ako se kojim slučajem zatekneš u blizini Factoryja, drži se provjerenog SŠM (sir, šunka, majoneza) recepta, i to je to. Bit ćeš mi zahvalna...