U sklopu svoje Liberation Day Tour, u kolovozu ćete nastupiti u glavnom gradu Sjeverne Koreje Pyongyangu. Taj je koncert izuzetno značajan jer ćete uveličati njihov dan oslobođenja koji se slavi povodom 70 godišnjice oslobođenja od Japana. Datum održavanja koncerta je namjeran ili slučajan?

Datum je svakako namjeran, ali i slučajan; mogli bi nastupiti i mjesec dana prije ili kasnije, ali svima se nama (pa i organizatorima u Koreji) činilo da je taj datum najprikladniji za Laibach.   

Što očekujete od koncerata u Koreji?

Da će to biti jedna jako interesantna i uzbudljiva razmjena kulturno-političkih iskustva i informacija za sve strane.

Na press konferenciji u MSU-u ste rekli kako se osjeća golem procjep između Amerike, koju ste posjetili u sklopu spomenute turneje i Europe. U čemu je taj razlika, taj procjep najvidljiviji?

Amerika je jednostavno uglavnom brutalnija od Europe; to je izgleda zaista jedina zemlja u povijesti koja se čudesno razvila izravno od barbarizma do degeneracije, bez uobičajenog intervala civilizacije.

Tema vaše zadnje turneje je film „Moje pjesme, moje snovi“, ako smo dobro shvatili na press konferenciji u MSU-u.  Odakle zanimanje za ovaj film i kako je uopće moguće spojiti bend kao što je Laibach i jedan takav pop film?

Mi smo odrastali uz taj film i samo smo čekali pravu priliku da napravimo obrade njegovih pjesama. Kad smo bili pozvani u Sjevernu Koreju - koja je jedna fascinantna i simptomatična pop zemlja - i kad smo saznali da su oni već napravili svoje verzije 'Mojih pjesama, mojih snova', a i da na fakultetima uče engleski na osnovu tog filma, onda smo brzo odlučili da je to prava prilika. Tako ćemo uspješno spojiti našu želju iz djetinjstva i fantazmu Koreanaca i možda zajedno zapjevati "How do you solve the problem like Korea".

Laibach vizualno odiše hladnoćom i strogošću. Kakvi su članovi Laibacha kada nisu na pozornici?

Sasvim moguće da su topli i opušteni.

Laibachovo je stvaralaštvo isto tako uvelike kontroverzno i šokantno. To je svjesna namjera?

Mi smo zapravo jedna veoma konzervativna grupa i zaista teško razumijemo što bi to na Laibachu bilo toliko kontroverzno i šokantno.

Koliko se vaš zadnji album Spectre razlikuje od onih prethodnih?

Svakako se razlikuje - inače bi napravili samo jedan album i to bi bilo to -  ali postoji određena crvena linija koja  jasno povezuje sve naše albume u zajedničku cjelinu.

Što vidite kada pogledate unatrag u svoju bogatu karijeru koja traje već više od 30 godina?

Vidimo da nema kraja početku.

Kako objašnjavate svoju tvrdnju da originalnost zapravo ne postoji?

Da postoji, ova bi tvrdnja bila originalna. Ali originalno nije ništa, osim možda to što je zaboravljeno.

Što nam iduće sprema Laibach (osim koncerta u Koreji i pripadajućeg filmića)?

Spremamo nove albume, nove koncerte i turneje, nove filmove. A nakon Sjeverne Koreje želimo svirati i u Iranu.

Slike detaljnije pogledaj u galeriji...