Studio Juergena Tellera smješten je u tihoj ulici u Kensingtonu, zapadnom dijelu Londona - u ove prostorije uselio se prije osam mjeseci, nakon skoro dvije godine intenzivnih renovacija. Prostor, pun betonskih uzvisina, skrivenih vrtova japanskog stila, skladišta s kontroliranom temperaturom i golemih staklenih zidova pravi je svjedok Tellerova uspjeha. “Louis Vuitton je ovo sve platio”, kroz smijeh će fotograf, no doista je u pravu: kampanje, editorijali i knjige koje je snimio za francusku modnu kuću doista su doprinijeli njegovu statusu.

Teller je u London stigao 1986. kao 19-godišnji student u bijegu od vojne obveze, a njegove fotografije u prošlih 30 godina postale su neke od najprepoznatljivijih u modnom svijetu. Njegova čar krije se u mogućnosti transformacije: jednako dobro snima oglase za luksuzne brendove, portrete slavnih i umjetničke projekte u bavarskim šumama oko svog doma. Puni jumbo plakate, modne časopise i galerije jednakom količinom, no što god snimao, uspijeva ostaviti svoj prepoznatljivi pečat. “Moje fotografije mogu samo ja snimiti”, često tvrdi. No njegov zadnji projekt začudo se ne tiče njegova rada nego onoga kolege - Roberta Mapplethorpea, Amerikanca koji je preminuo od posljedica side krajem ‘80-ih. Mapplethorpeova kratka karijera također je bila usmjerena na modu, portrete i umjetnost, a danas se smatra jednim od najutjecajnijih fotografa 20. st.: njegov rad “Flag” (1987.) nedavno je prodan za skoro pola milijuna dolara. Ova dva umjetnika ujedinila su se na izložbi “Teller on Mapplethorpe” čiji je kustos upravo njemački fotograf, koji je na poziv galeristice Alison Jacques odlučio iz opusa kolege izdvojiti po njemu najznačajnije fotografije.

Za Jacques nije postojala druga opcija za kustosa kad je odlučila postaviti izložbu umjetnika za čija je djela zadužena prošlih 17 godina: “Jako je teško pronaći svoj prepoznatljivi izraz u fotografiji i baš zato sam odabrala Juergena za kustosa. Ne postoji nitko drugi tko je ovo mogao postaviti - od početka je bilo jasno da je on prava osoba”, izjavila je za Financial Times. Sirovo, beskompromisno, provokativno, zločesto: lako je uočiti karakteristike koje vežu ova dva fotografa. Obojica su koristila subkulture te kroz njih definirala svoje karijere, obojica lako prelaze iz mode u umjetnost i natrag, obojica istražuju ideje muževnosti, seksualnosti i identiteta sa žestinom koja ponekad šokira. Malo fotografskih arhiva na svijetu ima toliko golih muškaraca, no Teller tvrdi da mu cilj nikad nije bio šokirati. “Nikad. I mislim da ni Robertu nije - jednostavno je radio ono što želi, istraživao svoj život. I sam volim otići na mjesta koja su možda neudobna, ali istodobno lijepa i romantična na neki način i to nam je zajedničko. Njegove fotografije mogao je snimiti samo on - one možda jesu čudne i neuobičajene i ne zadovoljavaju ideju moderne estetike, no svijet je takav”, rekao je o kolegi Teller. Iako su Mapplethorpeovi objekti često bili kontroverzni (goli Afroamerikanci, gay sex i cvijeće falusnog oblika), Teller je za izložbu odabrao i neke nježnije radove: “Za njega sam čuo zahvaljujući albumima Patti Smith za koje je radio naslovnice. Nisam htio da ova izložba bude seksualna niti samo portreti slavnih. Htio sam pokazati nešto novo”, zaključio je.