Profesorica sam hrvatskog jezika i radila sam kao lektorica, no velika, velika želja mi je bila upisati prestižnu parišku slastičarsku školu École de Boulangerie et de Pâtisserie de Paris jer sam obožavala peći kolače i željela o tome još učiti - od najboljih. Odlučila sam - u Pariz sam otišla 2013. godine i planirala ostati šest mjeseci, koliko je trajalo školovanje i polaganje ispita, ali se boravak odužio dvije godine dulje od planiranog. Osim formalnog školovanja, htjela sam iskusiti i rad ''na terenu'' tako da sam u te dvije godine iskustvo stjecala u nekoliko pariških slastičarnica. No, povratkom u Hrvatsku otvorila se mogućnost da sa sestrom pokrenemo proizvodnju slastica, što sam oduvijek i željela. Iskreno, nije bilo neke jasne vizije, samo smo znale da želimo raditi kolače i od toga živjeti. I tako je nastala Miss Delice, mala proizvodnja francuskih slatkih delicija koja posluje već godinu i pol dana. I sad je vizija jasnija, ljudi su zavoljeli naše slastice, zovu nas, hvale, naručuju, što je dovoljna motivacija da osim proizvodnje, otvorimo i prodajno mjesto s francuskim slasticama.

KAKO SAM ODLUČILA POSTATI PROFESIONALNA SLASTIČARKA
Želja za slastičarstvom me nikad nije napuštala i samo je bilo pitanje dana kad će moja primarna ljubav i do tada hobi postati moje zanimanje. Kolače radim otkad znam za sebe i svi su znali za tu moju strast tako da sam na neki način uvijek bila prepoznatljiva po tome i rijetko koje druženje s obitelji ili prijateljima bi prošlo bez mojih tada amaterskih slastica. A slastičarski alati i kuharice su bili obvezni rođendanski ili božićni pokloni. Sve kao da je vodilo do trenutka kad ću odlučno napustiti svoju dotadašnju struku. Moram priznati da u tom trenutku odluke nije bilo nekih nesretnih okolnosti poput gubitka posla, nedostatnih primanja ili slično, koje su me potaknule na promjenu. Dapače, imala sam izvrstan posao na televiziji, ali me želja za slasticama trgnula iz tog mog konformizma i odvela na neke nesigurnije, ali mene draže staze.

ŠTO ME JE NA TOM PUTU NAJVIŠE PLAŠILO?
Toliko sam bila sretna kad sam primljena u školu da o strahovima jedva da sam i razmišljala. Sjećam se da sam se bojala da ću biti najstariji polaznik, jer sam u tom trenutku imala 35 godina, i govorila nekim čudan francuski. No, i tu sam se ugodno iznenadila jer su većina mojih kolega bili mojih godina, a moj francuski s hrvatskim naglaskom im je bio simpatičan. Revno sam pratila i politička događanja jer sam se brinula kako ću, ako ne postanemo članicom Europske unije, produljiti vizu i ostati raditi u Parizu, a htjela sam svakako nakon škole steći iskustvo.

BEZ ČEGA NE BIH USPJELA? 
Ne bih uspjela bez podrške obitelji, prijatelja i ljudi koji su vjerovali u mene i znali koliko volim slastičarstvo. Zahvalna sam jako mojim profesorima u školi i kolegama jer su me kao jedinu strankinju u školi jako lijepo primili i pomogli mi snaći se u ne tako jednostavnom francuskom školskom sustavu.

ZAŠTO SAM VJEROVALA DA ĆU USPJETI?
Mislim da taj uspjeh već živim, zato što volim ono što radim. Nastojim biti autentična, raditi ono što najbolje znam, ne podilaziti trendovima, ne uspoređivati se. Mislim da je bitno u svemu što radite pronaći zadovoljstvo i smisao, a ja to u kolačima definitivno nalazim, i zato smatram da sam uspješna u svome poslu. 

ŠTO SAM NAJVAŽNIJE NAUČILA U PARIZU?
Da je zanimanje slastičar jako cijenjeno. I sama sam, priznajem, mislila će ljudi smatrati degradiranim da netko s profesorskom diplomom želi postati slastičar, pa mi je ponekad to bilo teško i izgovoriti. Sad sam ponosna na moju slastičarsku diplomu, a ona hrvatskog jezika i književnosti samo je dodana vrijednost svemu.

NIKAD NISAM POŽALILA ZBOG SVOJE ODLUKE JER...
...je to ono što sam oduvijek željela i od svih talenata koje mi je Bog dao mislim da je na mom slatkom talentu bio najdarežljiviji. Zasad sam posvećena kolačima, a ako mi počne nedostajati bivši posao i struka, napisat ću kuharicu, vratiti se podučavanju, ali ne hrvatskog jezika, nego izrade najboljih slastica.

ŠTO BIH SAVJETOVALA ONIMA KOJE ŽELE NAPRAVITI OVAKVU PROMJENU? 
Svakako bih podržala takvu odluku i podijelila svoje iskustvo. Nerijetko me i kontaktiraju ljudi koji rade ili studiraju nešto drugo, a htjeli bi se baviti slastičarstvom. To me uvijek razveseli i nadam se da ih svojom pričom motiviram da ustraju u onome što vole. Ja sam sebi uvijek postavljala pitanje vidim li se kao profesorica u razredu ili lektorica u nekoj redakciji idućih deset godina, i odgovor je redovito bio ne. Radni vijek je dug i nikad nije kasno odvažiti se na ono što volite.