• Graceland sam posjetila u sklopu putovanja po poznatom The Blues Trailu - ruti kroz tri glavna muzička grada na Jugu Amerike - New Orleansu, Memphisu i Nashvilleu
• Iako sam oduvijek imala soft spot na Elvisa, tek kada sam došla u njegov rodni grad, na mjesto gdje je snimao, radio i živio, shvatila sam koliki je utjecaj zapravo imao, pa i dan danas ima, Kralj Rock 'n' Rolla
• Jučer sam pogledala film o Elvisu i evo zašto ti ga preporučam!

Netom prije početka pandemije ostvarila sam si jednu od većih putničkih želja koja je rasla u meni otkako sam prvi puta slušala jazz u jednom zamračenom kafiću u Zagrebu. Htjela sam otići na mjesto gdje je sve počelo - mjesto gdje su se rodili jazz, blues i rock and roll - moje tri velike glazbene ljubavi. The Deep South.

Road trip kroz tri glavna muzička grada na Jugu, od New Orleansa preko Memphisa do Nashvillea, poznat je i kao The Blues Trail. S Dubokog Juga su potekli i u ovim gradovima stvarali neki od najvećih muzičkih legendi poput B.B. Kinga, Johnyja Casha, Jerryja Lee Lewisa, Otisa Reddinga, Ala Greena, i naravno  - The Kinga. Elvisa Presleya.

Elvis Presley - kralj rock 'n' rolla ili obični plagijator?

O Elvisu i njegovom naslijeđu i dandanas se lome koplja - za neke je on jedini kralj Rock 'n' Rolla, za druge tek obični kradljivac koji je bezobrazno prisvojio crnačku glazbu i pokrete. Glazba Amerike nastala je iz mnogih povijesnih tokova, ali činjenica je da su obespravljenost i ugnjetavanje jednog djela njenog stanovništva gotovo uvijek bili njen primarni izvor. "Nitko neće previše pogriješiti ako kaže kako je Elvis bio bijelo lice crnačke muzike koja je u to doba bila zabranjena" govori nam vodič koji nas vodi kroz kultni The Sun Studio. "Ali itekako će pogriješiti ako misli da bi itko drugi mogao napraviti to što je on". Sun Records je snimateljski studio u Memphisu koji je otvorio pionir rock 'n' rolla Sam Phillips, čovjek poznatiji po tome što je 'otkrio Elvisa'. Upravo u ovom studiju Elvis Presley je snimio i svoje prve pjesme.

Snimanjem u studiju Sun Records u Memphisu krenula je glazbena karijera tada nepoznatog, mladog vozača kamiona iz siromašne obitelji s Juga Amerike koji je tada imao samo jednu (ali bitnu) stvar koja mu je išla u prilog - bio je bijelac. Elvis je, navodno, u studio došao s 4 dolara kako bi snimio nekoliko pjesama koje je htio pokloniti majci za rođendan. Čuo ga je Sam Phillips i sve ostalo je povijest.

Film "Elvis" u režiji Buz Luhrmana 

Ili početak, zapravo, to jest trenutak u kojem počinje radnja Luhrmannovog filma "Elvis" koji je upravo izašao u kinima. Baz Luhrmann nam priča Elvisovu priču iz perspektive pjevačevog dugogodišnjeg, pokvarenog i lihvarskog menadžera, pukovnika Toma Parkera, u genijalnoj izvedbi gotovo neprepoznatljivog Toma Hanksa. 

Film započinje scenom pukovnika Parkera u bolničkom krevetu. Dugogodišnji Elvisov menadžer želi ispričati svijetu, koji ga optužuje da je pokrao Elvisa, uništio mu karijeru, pa i život, 'pravu istinu'. U toj istini, on nije krivac za smrt (figurativnu ili doslovnu) Kralja Rock'n Rolla - on ga je stvorio. Pukovnik Parker bio je pomalo mutni lik nepoznatog podrijetla, no nepogrešivog njuha za showbiznis. Sebe je zvao "the snowman", a ponosio se time kako je mogao ljudima prodati 'snijeg' (prašinu, maglu) dok bi oni s osmijehom na licu vadili novčanice iz džepa. No, Pukovnik je imao veće ambicije od toga. Životni cilj mu je bio pronaći onog jednog umjetnika, jednu točku koja bi bila središnji nastup čitavog cirkusa. Onoga koji će rasprodati svaki nastup, svaku dvoranu.

The snowman je trebao The showmana.

A onda je, sasvim slučajno, jednog dana na radiju čuo Elvisa. 'Tko je to?' -  pitao je. 'Elvis, svi mladi su ludi za njim', odgovorili su mu. Pukovnik se nije činio previše zainteresiran sve dok nije čuo, na svoje veliko iznenađenje, da je Elvis bijelac. Činjenica da bijelac može na takav način izvoditi crnačku glazbu koja je u to vrijeme bila zabranjeno voće, za Pukovnika je značila samo jedno: jackpot. 

"E sad, ne znam ništa o glazbi. Ali mogao sam vidjeti u očima te djevojke, bio je okus zabranjenog voća. Mogla ga je pojesti živog!", rekao je Parker o Elvisu prvi puta kada je vidio njegov nastup uživo. Kada je shvatio da je našao svog showmana.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Elvis Presley (@elvis)

Mladi Elvis, kojeg je u filmu izvrsno 'skinuo' glumac Austin Butler, od malena je zadivljen crnačkim gospelom i bluesom, a dane i večeri provodi poskrivećki se zavlačeći u crnačke klubove u slavnoj Beale Street, ulici poznatoj i kao 'dom bluesa i rodno mjesto rock 'n' rolla'. Nekada ispunjena divljim salonima i bordelima, ulica je danas popularno turističko odredište gdje se uz ponudu alkohola i žive muzike posjetiteljima pokušava dočarati dijelić atmosfere koja je ovdje vladala prije gotovo stotinu godina. Teško, čini mi se. Nije to ni blizu onoga što se na ovoj ulici događalo kada su njome hodali, a u klubovima nastupali  B.B. King, Robert Johnson, Furry Lewis, Memphis Minnie i Elvis.

Svejedno, ne možeš hodati Beale ulicom i generalno Memphisom, a ne osjećati uzbuđenje radi svega onoga što se tu događalo, rodilo, sviralo i živjelo.

Tom Parker vrlo je lako uspio mladom Elvisu željnom nastupa i slave obećati zvijezde, točnije kriptonite (Elvis je bio veliki fan stripova i kapetana Marvela). Od tada pa nadalje, film prati Elvisov život i odnos s menadžerom Parkerom te pokušava odgovoriti na pitanje...

"Tko (ili što) je zapravo ubilo Elvisa"?

Elvis je imao blizak i dubok odnos s majkom čije je mišljenje i riječ iznimno cijenio, a film nam ga prikazuje kao osobu koja je krenula pjevati skoro pa isključivo kako bi se mogao brinuti o svojoj obitelji. U filmu se često spominje rozi Cadillac koji je za Elvisa predstavljao svojevrsni simbol uspjeha, nešto što je njegova majka uvijek priželjkivala i što joj on htio priuštiti. Nešto što bi značilo da nisu siromašni. 

"Hoći li moći kupiti majci ružičasti Cadillac?" - pitao je pukovnika Parkera na početku filma, maštajući o tome gdje bi njegova karijera uopće mogla otići. "Moći ćeš joj kupiti koliko god Cadillaca želiš" - odgovara Parker. 

Elvisova popularnost buknula je na način koji do tada još nije bio viđen, ali ni ikada kasnije. Sama njegova pojava na pozornici, zalizana kosa, kožna odijela, i mrdanje kukovima koje je u to vrijeme očito bilo smatrano najseksi stvari na svijetu, izluđivalo je žensku publiku koja bi na njegovim nastupima vrištala i padala u nesvijest. Činilo se kako Elvisova karijera može ići samo naprijed.

Pjevač je svojoj obitelji kupio ogromnu kuću u Memphisu; imanje poznato kao Graceland danas je turistička atrakcija koju svake godine obilaze posjetitelji iz čitavog svijeta. Ja sam se, sasvim slučajno, tamo našla upravo na proslavi Elvisove 85. godišnjice rođenja.

Svake godine, 8. siječnja, u Gracelandu se okupe na tisuće obožavatelja (uglavnom obožavateljica) na proslavi Kraljevog rođendana. U redu za ulaznice, ispred mene stajala je jedna bakica iz Texasa koja je, po mojoj slobodnoj procjeni, morala imati oko 90 godina. S jednom rukom se pridržavala za štap, oko druge ju je uhvatila kćer, ili možda unuka. Čula sam je kako joj govori da joj je ovo 8. put da dolazi u Graceland na njegov rođendan. Svake godine putuje iz Teksasa. I dandanas sam uvjerena kako je ta sijeda bakica, u redu ispred mene, prije nekih 70-ak godina bila jedna od tih tinejdžerica koje su u prvom redu vrištale na Elvisovom koncertu.

Međutim, unatoč ogromnoj popularnosti, Elvis je za ono vrijeme, na konzervativnom Jugu smatran preprovokativnim. Uz to, pjevao je "crnačku muziku" i miješao crnačku kulturu s bijelačkom - što je na segregacijskom Jugu bilo nedopustivo. Iako je pokušao u jednom navratu nastupati 'smirenije', publici se nikako nije svidio "novi Elvis" i u prosvjedima su zazivali povratak starog. Elvis je, film će tako pokazati, više od svega volio svoju publiku i njihovu reakciju na njega. Volio je obožavateljice, uživao je u popularnosti. Kao takav nije mogao pristati na zahtjeve'odozgora' da svoj nastup 'prilagodi'. Umjesto toga odlučio je na sljedećem nastupu imati svoj najenergičniji i najprovokativniji performans u životu. Nakon ovog 'incidenta' biva poslan u vojsku. 

Ženidba za Priscillu i smrt majke 

Elvis je Priscillu, svoju buduću ženu, upoznao u vojsci, za vrijeme njegova boravka u Njemačkoj 1959. godine. Na jednom tulumu u  stanu upoznao je tada lijepu i zanimljivu 14-godišnju Priscillu s kojom se brzo povezao. Elvis se vratio iz vojske sam, ali je s Priscillom nastavio održavati kontakt. Mlada Njemica ga je nekoliko puta posjetila u Americi, sve dok se 1963. godine nije preselila u Memphis gdje su se oženili i uskoro dobili kćerkicu Lisu Marie. 

Za vrijeme boravka u vojsci, Elvisu je umrla majka Gladys što je pjevač jako teško prihvatio. Uskoro je nastupila kriza u njegovoj karijeri, a Elvis se okrenuo filmovima misleći da će biti sljedeći James Dean. Međutim, sve što je publika od njega htjela je da pjeva i jednostavno bude - Elvis. Kada se ponovno vratio na pozornicu i radio ono što radi najbolje,dostigao je još veću popularnost nego na počecima karijere te je počeo planirati i turneju po svijetu. Iz raznih sebičnih razloga, ta ideja nikako nije odgovarala njegovom menadžeru koji ga je, još jednom uspio nagovoriti da radi ono što on želi i Elvis je sljedećih 5 godina proveo pjevajući u Las Vegasu. Nastupao bi 6 tjedana za redom, a ovakav tempo, uz alkohol i tablete prema kojima je razvio ovisnost, sve ga je više uništavao.

U međuvremenu ga je ostavila i Priscilla koja više nije mogla podnijeti njegov način života. Pokupila je stvari i otišla iz kuće u Gracelandu, osvrnuvši se na stol u blagavaoni. "Kada smo posljednji puta svi zajedno ovdje jeli"? Pitala ga je dok je on plakao na stubištu. U trenutku dok sam gledala tu scenu na ekranu kina, nisam mogla vjerovati da sam stajala upravo na tom stubištu, u famoznom Gracelandu,  kraj stola gdje se završio brak Elvisa i Priscille Presley. 

Elvis je uvijek govorio kako je Priscilla bila ljubav njegova života. Tom Parker je mislio drugačije. Kako je rekao u filmu, najveća Elvisova ljubav bila je njegova publika. Elvis je umro u 42. godini od infarkta, a sve do posljednjeg trenutka je pjevao. U to vrijeme bio je u fizički dosta lošem stanju, debeo i podbuhao od alkohola i tableta. Ali, pjevati nije prestao. Čak i tada je punio dvorane, a djevojke su i dalje vrištale. 

Mnogi smatraju da je Parker stvorio, ali i uništio Elvisovu karijeru tijekom koje mu je uzimao 50% od svega što je zaradio. Kakav bi život i karijeru The King imao bez njega, nitko ne može znati. No, bez obzira na neslavni kraj, Elvisova uspomena i utjecaj ne blijedi. Rekli bi obožavatelji, "Elvis has never left the building". To dokazuje i djevojka iz nekog drugog vremena koja je u Graceland došla s nekog drugog kontinenta, to dokazuje i ona bakica koja je po osmi put  na njegov rođendan posjetila Graceland, iako jedva hoda. 

Statistike i brojevi ne lažu. Elvis je do dandanas najprodavaniji samostalni umjetnik. Njegov “Heartbreak Hotel” bio je broj 1 na šest različitih ljestvica raspoređenih u pop, country i blues kategorijama. Postao je "Kralj" jer je privukao najveću, najentuzijastičnu publiku i prodao više ploča od bilo kojeg od njegovih rock 'n' roll suvremenika. Niti jedan drugi izvođač se nikada nije tako prirodno kretao između žanrova rockabillyja, countryja, gospela i R&B-a (i bio je prepoznat kao ikona u svakom), u suštini ih sintetizirajući u novi oblik: Rock 'n' Roll. 

Film o Elvisu možda nije najdetaljnija i najobjektivnija slika njegova života, ali je svakako film u kojem će uživati svatko tko uživa u njegovoj glazbi.