Tu su se našla imena nekih dragih ljudi koje i sama pratim i čiju glazbu volim poslušati. No, prije nego što krenem pričati o samom festivalu, osvrnut ću se nakratko na našu skladbu ˝Imam˝.

Ova brza i plesna pjesma jedna je od onih koja je nastala ˝preko noći˝. Tekst je napisao naš gitarist Hrvoje Prskalo, dok glazbu, aranžman i produkciju potpisuje zajedno s našim Zvonom Domazetom. ˝Imam˝je trebala biti samo još jedna pjesma u nizu na našem albumu, ali kad ju je naša glazbena urednica čula predložila nam je da je pošaljemo na Zagrebački festival. No, kako to kod nas obično i biva, bili smo neodlučni do samog kraja pa smo na natječaj za festival poslali još jednu pjesmu.

Riječ je o ljubavnoj baladi ˝Prijezir˝. Nju smo odlučili također poslati jer nam se učinilo kako bi ona stilom odgovarala atmosferi festivala, a možda i neke podsjetila na stare balade 60-ih i 70-ih. Stručni žiri ipak je odlučio rasplesati publiku i izvođače te je ˝Imam˝ ostvarila prolaz. Vratimo se sada Festivalu.

Čim je izašao raspored nastupa, bila sam uvjerena da je došlo do neke greške. Naime, nastupali smo prvi. Mislila sam da je to raspored proba što nam je odgovaralo jer smo odmah gotovi i ne moramo dugo čekati na svoj red, ali nastupiti u live prijenosu prvi posve je druga stvar. Nakon što nam je potvrđeno kako je taj popis ujedno i redoslijed nastupa na samoj večeri, lagano sam se ustrtarila. Srećom, svi koji su s nama bili iza zatora, od tonaca, inspicijentica i tehničara i više su se nego potrudili da sve prođe u najboljem redu i da apsolutno sve štima.

Kod ovako velikih festivala koji se još i televizijski prenose, svaka žena itekako će se pobrinuti o svom izgledu. Pritom morate paziti da vaš styling odgovara pjesmi koju izvodite. Jelena, naša klavijaturistica, odlučila se za malu crnu haljinu, dok smo za dečke iz benda odabrali klasična crna odijela. Svoj sam izgled i ovog puta povjerila Ivanu Alduku, dok sam retro frizuru prepustila frizerskom salonu Ivy´s hair. Zelenu čipkastu Alduk haljinu upotpunila je crna narukvica s biserima i kristalima CLO, a što se šminkanja tiče, ovaj put odlučila sam se našminkati sama. Ima nešto opuštajuće u tom ritualu uljepšavanja, a nekako sam se i s vremenom ispraksirala.

Podršku prije izlaska dali su nam svi izvođači, a žensko ohrabrenje pružila mi je i moja draga prijateljica Lea Mijatović, pjevačica Teške Industrije. Nakon službene najave voditeljica Ane Radišić i Nevene Rendeli uslijedilo je 40 sekundi kratkog promo videa, a za to vrijeme mi smo se postavljali na pozornici. Zatvorila sam oči, uputila si nekoliko pozitivnih misli i glazba je krenula. I tu moje sjećanje prestaje. Znam da sam pjevala, znam da je bend svirao, ali ne sjećam se što sam točno radila.

Naravno, u tom trenutku bila sam svjesna svega, ali sada se upravo toga svega ne mogu sjetiti. Nevjerojatno je kako mozak izbriše neke stvari, trenutke. Po završetku pjesme pogledala sam Jelu i dečke iz benda koji su zadovoljno klimali glavama. Uslijedio je pljesak i mi smo već dobili znak inspicijenta za silazak s pozornice koja se već pripremala za drugog izvođača. Spustila sam se u backstage s osjećajem da je sve prebrzo završilo.

Da smo samo imali još koju minutu više. Uslijedile su odlične izvedbe Carle Belovari, Damira Kedže, Marka Tolje, Teške Industrije, Silentea i ostalih izvođača, a ja sam samo razmišljala kako mi je i pomalo žao što ova divna večer dolazi kraju. Kao i nakon svakog dobrog partija uslijedio je i odličan after party na kojem smo se svi opustili i dobro zabavili.

Bend i ja zadovoljni smo jer smo s ovim festivalom dobili jedinstvenu priliku predstaviti se široj publici, a i kolegama. No, i dalje je nevjerojatno kako je pjesma od tri i pol minute u mom sjećanju pretvorena u samo jednu sekundu, sve ostalo je nestalo. Ne preostaje nam ništa drugo nego sve ovo još jednom ponoviti! 

U galeriji pogledaj više fotografija...