• Karijerni zaokreti nisu hir, već tihi, ali uporni poziv intuicije koji se često javlja nakon godina rutine, bez obzira na uspjeh i iskustvo 
• Marina Srdjak i njezin suprug taj su poziv poslušali nakon više od 20 godina u medicini i stomatologiji te strast prema estetici i prostoru pretočili u studio za dizajn interijera, oslanjajući se na znanje, disciplinu i životnu mudrost koju su već imali
• Njihova priča pokazuje da promjena nije gubitak sigurnosti, nego prilika za dublji smisao, autentičnost i novo stvaralačko poglavlje

Sigurni smo da su vrlo rijetki oni koji se baš nikada nisu zatekli kako preispituju vlastitu priču, put, odabire… Kojima se nikada nije dogodio trenutak u kojem se dugogodišnja rutina, koliko god bila uspješna, odjednom čini tijesna, kao da je ispunila svoj ciklus. Trenutak je to koji ne bira profesiju, godine staža ni impresivan životopis - on jednostavno dođe. A kada se to dogodi, netko ga ušutka, a netko  posluša.

Baš zato su priče o karijernom zaokretu toliko važne i nikad ne zastarijevaju. Ne zato što romantiziraju rizik, nego zato što pokazuju da ga je itekako moguće preživjeti, i zavoljeti. U njima ima i drame i nježnosti, i straha i euforije, i svega onoga što čini ljudski život dinamičnim. Tamo gdje bismo očekivali umor, događa se eksplozija stvaralaštva. Tamo gdje bismo očekivali rutinu, dogodi se revolucija. 

Kao društvo smo skloni karijere romantično zamišljati kao ravne linije, no sve je više onih koji nas podsjećaju da je stvarnost daleko življa, hrabrija i ljudskija. Koji u svojim četrdesetima i pedesetima iznenada „čuju” vlastiti unutarnji glas - onaj koji tiho, ali uporno govori da je vrijeme za nešto drugo. Ne nužno lakše, ne sigurnije, ali iskrenije. Čak i oni koji su desetljeća posvetili određenim profesijama, nerijetko iznimno zahtjevnima, odgovornima i visoko strukturiranima, sve češće otkrivaju da strast ne poznaje rok trajanja. Ona samo čeka trenutak kada će se netko usuditi poslušati je.

Razmišljajući o ljudima koji su hrabro odlučili otpočeti novo poglavlje nakon dugog niza godina u potpuno drugim profesijama, znali smo da Marina Srdjak mora biti jedna od onih o čijem iskustvu želimo čuti više. Ona i njezin suprug su, nakon više od dva desetljeća u medicini i stomatologiji, odlučili otvoriti studio za uređenje interijera, a sve one kojima tako nešto zvuči kao nagli skok iz jedne galaksije u drugu, Marina će razuvjeriti. Jer to, kaže, nije bio hir, nego evolucija.

Njihova priča nije samo o promjeni profesije, nego i o povjerenju, hrabrosti, strasti i svijetu koji su odlučili stvoriti iz početka, ali s kapitalom kojeg se ne može kupiti - iskustvom i životnom mudrošću.

Kad intuicija povuče crtu, i nacrta novi životni plan

„U jednom trenutku života osjetite da vas intuicija vodi dalje“, kaže Marina, ne tražeći dramatičnu pozadinu. Nakon više od 20 godina neprestanog rada, i ona i suprug su osjetili da je vrijeme za predah. Svaka karijera, pa i ona najuspješnija, nosi svoje troškove; ni medicina nije iznimka. A oni su po prirodi poduzetni, radoznali, nemirni.

Odgovor na pitanje „što dalje?“ pronašli su tamo gdje su već kročili - u prostoru. Ne metaforički, već vrlo doslovno. Kao investitori, često su prepoznavali što bi u nekom prostoru moglo biti bolje, što nedostaje, što bi se moglo oživjeti. Ljubav prema estetici nije došla preko noći; ona je, kaže Marina, uvijek bila prisutna, ali je dosad strpljivo čekala svoj trenutak.

„Stvaranje nečega što ima dušu, što inspirira i ostavlja trag - za nas ima poseban smisao“, dodaje. Medicina i dizajn, iako naizgled različiti, dijele isti temelj: osjećaj za detalj, ravnotežu, proporciju, život.

Odluku su donijeli zajedno, svjesno, hrabro. „Život u drugoj polovici karijere zaslužuje novu priču“, zaključuje Marina. I Grandiosa je postala upravo to - novo poglavlje, ali nikako početak iz nule.

U poduzetništvu stanuje nemir, ali i svrha

Ulazak u dizajn interijera, naravno, nije došao bez svoje doze neizvjesnosti. Kad napustiš sigurnost medicine, zakoračiš u prostor gdje ništa nije definirano, osim tvoje vlastite vizije. A ona, priznaje Marina, nije mala.

„Poduzetništvo je uvijek zona u kojoj stanuje nemir. U njoj nema komfora, ali postoji osjećaj svrhe.“ Strah, ipak, nije bio prepreka. Bio je samo suputnik - onaj koji te prati, ali te ne vodi. „Jednostavno smo krenuli“, kaže. Strast je bila motor, estetika kompas, a vjera u sebe i odnos s klijentima - gorivo.

Da medicina ostavlja trag, jasno nam je bilo već nakon nekoliko minuta razgovora. Ona je Marinu i supruga naučila svemu onome što se u dizajnu cijeni jednako kao i u operacijskoj sali: disciplini, empatiji, preciznosti.

„U dizajnu interijera, baš kao i u medicini, sve se svodi na ravnotežu - između forme i funkcije, emocije i racionalnosti“, kaže. Riječima, ali i energijom, podsjeća da nema kreativnosti bez odgovornosti, kao ni estetike bez smisla. A taj trenutak, onaj „prije i poslije“, oboje prepoznaju, i u medicini i u interijerima, kao jednu od najljepših nagrada.

Hobi ili poziv? Život to vrlo brzo razjasni

Naravno da su se pitali je li sve to možda samo hobi. Svaki tko započinje nešto novo, bez obzira na godine staža, prolazi kroz to iskušenje. „To je prirodan dio svake promjene“, kaže Marina. Ali reakcije klijenata vrlo su brzo dale odgovor. Kada su počeli pristizati prvi projekti, prvi komplimenti, prvi ljudi koji su u njihovoj estetici vidjeli ono što su tražili, dilema je nestala. „Jedno je maštati, a drugo to zaista ostvariti. A mi smo dokazali sebi da možemo.“

„Najveći rizik bio je izaći iz zone sigurnosti“, priznaje. Medicina je stabilna, poznata, strukturirana. Dizajn interijera je fluidan, nepredvidiv. Ali kad te vodi strast, rizik prestaje biti prijetnja.

Podrška okoline bila je golema, i iskrena. Kolege liječnici bili su iznenađeni, ali i oduševljeni hrabrošću. Zanimljivo, mnogi su priznali da bi i sami voljeli napraviti sličan korak, kad bi samo imali snage.

Savršeni trenutak ne postoji, ali postoji pravi

Poruka koju Marina dijeli onima koji razmišljaju o promjeni karijere gotovo je terapeutska: „Nikada nije kasno početi ispočetka, ako taj početak dolazi iz strasti.“

Promjena, kaže, nije gubitak sigurnosti, nego otvaranje prostora za rast. Vremena su drugačija, život kratak, a čekanje savršenog trenutka samo je mit. „Kad bismo sve što smo prošli stavili na papir, rekli bismo da smo proživjeli dovoljno za barem četiri života“, priznaje, a svaki od njih naučio ih je nečemu.

Identitet Grandiose izgrađen je s jasnom vizijom: spoj umjetnosti, mode i kulture življenja. U njihovom radu osjećaju se pariški šarm elegancije, toplina doma i profinjena sofisticiranost. Njihov poslovni prostor - od više od 200 kvadrata,  zamišljen je kao prezentacijsko mjesto u centru Zagreba u kojem inspiracija ima oblik, boju i teksturu, i kao takav se koristi kao savršena kulisa za razne kulturne događaje, evente i snimanja.

Ne slijede trendove, već ih prevode na svoj način, a autentičnost štite kao najveću vrijednost. „Svaki projekt mora imati emociju, jer luksuz bez duše nije luksuz.“

Kao najzahtjevniji projekt ističe Vilu Felicita, staru više od stotinu godina. Svaki detalj u njoj morao je nositi prošlost, ali i živjeti sadašnjost. Bio je to posao koji je tražio strpljenje, poštovanje i sposobnost slušanja prostora, a Marina ga pamti kao važnu prekretnicu.

Radost, frustracija i sve između

Najveća radost? Trenutak kada klijent vidi idejno rješenje i zasja. „To je trenutak kada sve ima smisla“, kaže. Najmanje drago? Sve što traje predugo - birokracija, administracija… ali i one su cijena ljepote stvaranja.

Sumnje? Bilo ih je, naravno. Ali ne oko odluke, samo oko puta. Suprug je, kaže kroz smijeh, ponekad prepoduzetan i preznatiželjan, i teško ga je pratiti, ali upravo ih ta energija nosi.

„Naša najveća snaga je životno iskustvo - znanje, emocije i poštovanje prema svakom čovjeku.“ U profesionalnom smislu, supermoć im je sposobnost da prostor učine mjestom u kojem ljudi žele ostati.

Balans između kreativnosti i komercijalnosti nalaze u kulturi ophođenja. U pristupu koji počinje slušanjem, razumijevanjem i dijalogom. U vremenu kada se ljudi često žale da ih nitko ne čuje, njihov način rada klijentima je poput osvježenja. „Prostor bez ljudi nema dušu“, kaže Marina, sažimajući filozofiju Grandiose.

Pet godina unaprijed: granice ne postoje

Za pet godina, Grandiosu vide kao prepoznatljiv europski studio, s projektima koji se pamte i timom koji diše dizajn kao životnu filozofiju, a svima koji razmišljaju o promjeni karijere Marina poručuje nešto što zvuči kao zaključak i ove priče i života uopće:

„Nemojte dopustiti da vas strah zadrži. Emocije, ljubav i vjera da možete - to je sve što vam treba. Promjena nije kraj jednog puta, samo početak novog poglavlja.“

* Ovaj i druge članke u cijelosti pročitaj u novom broju miss7 magazina koji te čeka na kioscima!