• Bedrena kost, bide, Chanel No5, čokolada s radijem, pisaći stroj Remington, antibebi pilula, bicikl... Ove stvari naoko nemaju ništa zajedničko. Osim...
• Svaka od njih tema je jednog od poglavlja knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta", publicističkog hita Annabelle Hirsch koji je u Hrvatskoj objavila Fraktura
• Ovaj publicistički hit donosi drukčiju povijest žena, kroz predmete, detalje, anegdote koje su im nešto značile i napokon oblikovale njihov život u širem kontekstu. 10 dana zaredom donosimo po jedan odlomak iz knjige  "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta". Danas donosimo priču o šivaćem stroju Singer, popularnoj singerici

Što o ženama možemo shvatiti razmišljajući o stvarima koje su im nešto značili tijekom 30.000 godina duge povijesti? Od zarasle bedrene kosti koja je bila, smatraju antropolozi, prva naznaka da smo kao vrsta sposobni brinuti o sebi i drugima, do predmeta, događaja i stavova koji definiraju žene u svijetu danas: menstrualne čašice, prstena Kim Kardashian i pussy hata. "Ovi predmeti ne upućuju na veliku povijest koju prati zvuk fanfara, ili ne baš uvijek, već na detalje, anegdote, stvari koje su postale značajne tek svojom trajnošću i ustrajnošću" napisala je Annabelle Hirsch u uvodu knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta".

Riječ je o prvoj knjizi njemačke novinarke francuskog porijekla, a sad i spisateljice, Annabelle Hirsch i knjižnom hitu proizašlom iz njezina pera - što se ne događa često s naslovima iz domene publicistike. No tema je očito intrigantna, a kut promatranja (i objašnjavanja) ženskog roda drukčiji. Inovativan i koliko ozbiljan, potkrijepljen činjenicama i znanošću, toliko vuče i na zabavno štivo. Jer što drugo mogu biti priče koje nam o ženama mogu ispričati preša za palčeve, kapa opatice Hildegarde, bide, singerica, desna ruka George Sand, bikini ili značka za Dan žena? 

Hirsch je napravila poptuno subjektivan odabir predmeta. Kako u uvodnom dijelu knjige "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta" objašnjava: "Ovi predmeti ne upućuju na veliku povijest koju prati zvuk fanfara, ili ne baš uvijek, već na detalje, anegdote, stvari koje su postale značajne tek svojom trajnošću i ustrajnošću. Neki od tih predmeta upućuju na širi kontekst, neki su igrali određenu ulogu u određeno vrijeme, neki govore više o nekom trendu, drugi pak o nekoj ženi za koju sam smatrala da je nezaobilazna".

Ponekad dirljive, ponekad duhovite, a ponekad potresne priče o predmetima od prapovijesti do danas pričaju o drukčijoj, dosad zanemarenoj povijesti žena, kroz stvari koje su oblikovale njihov svakodnevni život, slobodu, rad, tijelo i, napokon, identitet žene.

Annabelle Hirsch (1986.) njemačka je novinarka francuskih korijena. Studirala je povijest umjetnosti, teatrologiju i filozofiju u Münchenu i Parizu. Osim što radi kao slobodna novinarka, piše kratke priče i prevoditeljica je s francuskog. U Hrvatskoj je njezinu knjigu "Stvari. Povijest žena u 100 predmeta" objavila izdavačka kuća Fraktura, a mi donosimo 10 odlomaka iz ovog publicističkog hita, deset dana zaredom. 

Šivaći stroj Singer

1851.

Da ova knjiga nije povijest žena u sto predmeta, već samo u dva predmeta, na ovim bi stranicama bili prikazani vreteno i igla za šivanje. Kad bismo zamislili ženu i njezin život pomoću upečatljive slike koja vrijedi još od antike pa do kasnog 19. stoljeća, taj bi prizor izgledao ovako: žena koja sjedi sama ili u društvu druge žene u sobi ili dvorištu, a u ruci drži vreteno ili tkaninu koju upravo šiva. Žene i bavljenje tekstilom oduvijek su išli ruku pod ruku, čak i jezično: od 16. stoljeća u Engleskoj se za neudanu stariju ženu upotrebljavao izraz spinster, jer je predenje bilo najprikladniji način zarade za usidjelice.

Tako je barem bilo do početka 19. stoljeća. Nakon toga stvari se mijenjaju jer 18. stoljeće ne donosi samo političke promjene već prije svega i tehničke revolucije. Odjednom su se pojavili strojevi koji rade ono što su žene stoljećima radile kod kuće, samo znatno brže i vjerojatno bolje. Tako su zbog stroja zvanog Spinning Jenny predilje praktički postale suvišne. Mnoge su žene u to vrijeme izgubile posao, a mnoge našle novi, ali ovaj put nisu radile u svoja četiri zida, već u tvornici. Novo radno okruženje i nadolazeća masovna proizvodnja donijeli su određene prednosti ženama u Europi, ali su imali i neke nedostatke. Prednost je bila što su odlazile na posao, provodile dan s neznancima, upoznale drugačije stavove, druge priče i druge načine razmišljanja, čime su proširile svoje intelektualne obzore. Nedostaci su bili ti da su od sada izložene napastovanju svojih nadređenih, koji su ih uglavnom smatrali svojom imovinom, baš kao i strojeve. S druge strane, u novom radničkom svijetu smatrane su radnicima druge klase. Sve monotone i perfidno naporne poslove prepuštali su ženama, koje su bile loše plaćene, a u sindikate ih načelno nisu primali jer su muškarci bili protiv toga.

Toliko o prvoj polovini tog revolucionarnog stoljeća. U drugoj se pojavio još jedan stroj: šivaći stroj Singer, čiji je prototip prikazan na slici, koji je iz temelja promijenio život mnogih žena. Prije nego što su singerice preplavile američko i europsko tržište i našle mjesto u svakom kućanstvu kao “najbolji prijatelj” žena, izbio je mali rat. Nekoliko se muškaraca posvađalo oko titule kralja šivaćih strojeva jer je bilo sporno tko je njegov izumitelj, ili točnije rečeno izumitelj pojedinih dijelova. Njihova je svađa zabilježena u povijesti pod nazivom “rat šivaćih strojeva”, a gospoda su na kraju postigla dogovor o zajedničkom patentu, pa je singerica oko 1851. konačno krenula u svoj pobjednički pohod. Bili su to počeci masovne proizvodnje tekstila i tražilo se sve više švelja, od kojih su mnoge bile zaposlene u pogonima gdje su ih izrabljivali. Ako možemo vjerovati New York Heraldu, radni uvjeti u ono su doba bili jednako strašni kao i danas u fast fashionu. Tako se o šveljama govorilo sljedeće: “Ne poznajemo kategoriju žena koje su za svoj rad slabije plaćene, a više izložene oskudici i poteškoćama od njih.” Stoga su žene sigurno bile oduševljene ovom ranom verzijom šivaćeg stroja. Tako su mogle izbjeći rad u pogonima, gdje su morale crnčiti (koji su i dalje postojali), ali i znatno više zaraditi. Barem se tako tvrdilo u reklami za singerice: “Možete zaraditi do tisuću dolara godišnje.” To je ujedno bila ušteda novca i vremena: zahvaljujući šivaćem stroju nove haljine bile su gotove tri puta brže nego da ih se šivalo ručno, što je ženama omogućilo da pored posla rade i druge stvari. Bio je to pravi luksuz i razlog spektakularnog uspjeha singerica. Tim više što je tvrtka imala pametnu prodajnu strategiju: obraćali su se ženama dajući im do znanja da se radi o njima i da ovaj stroj postoji samo za njih. “Prodaja direktno od proizvođača ženi u obitelji”, glasio je njihov reklamni slogan. A nudili su i obuku. Singerovi tehničari došli bi na adresu kupca i na licu mjesta, sa šeficom šivaćeg stroja, proveli obuku.

To je zacijelo živciralo neke muškarce. “Zašto kupovati šivaći stroj, kad se čovjek može oženiti?” – to je vjerojatno bila izreka uobičajena među muškarcima. Neki su Isaacu Singeru čak predbacivali da je ukinuo jedinu zanimaciju “zbog koje su žene muškarce dulje vrijeme ostavljale na miru”. Potpuno su pogrešno procijenili njegove namjere, jer on uistinu nije bio feminist. Drugi su muškarci, posebice liječnici, kojima je veza između žene i stroja oduvijek bila sumnjiva, bili zabrinuti za žensku čednost: “Taj predmet kontinuiranim pokretom (stopala na pedali) izaziva histerični delirij.” Neki su pak tvrdili: “Izaziva toliko jaki genitalni podražaj da radnice moraju napraviti stanku da bi se osvježile hladnim oblozima.” No ta se briga muškaraca da će ih zamijeniti strojevi u nekom trenutku pokazala suvišnom, a šivaći stroj postao je “najljepši vjenčani dar”, nešto što obavezno mora imati svaka moderna žena. Za razliku od Spinning Jenny singerica je ženama omogu- ćila da rade od kuće i da ostvare svoj ideal majke i domaćice. Teško je reći je li taj stroj žene još više gurnuo u podređeni položaj ili je zbog moguće zarade i kreativnosti ipak doprinio njihovu oslobađanju. Barem im je pružio osjećaj da idu ukorak s modernošću i napretkom, ili kako je jednom napisao jedan francuski autor: “Činjenica da je ovaj stroj osmišljen za ženu konačno joj je dala vlast nad kućom. Muškarci su se još uvijek bavili svojim konjima i kolima, velikim gestama u crvenim hlačama. Dvadeseto stoljeće na strani je žena.”

Prevela: Ines Meštrović