• Što je Dry January i zašto ljudi diljem svijeta se odlučuju u potpunosti odreći alkohola u siječnju?
• Kada sam se sama odlučila upustiti u ovaj izazov nisam ni znala što me sve očekuje. Ako i ti odlučiš isprobati ovaj izazov, u jedno budi sigurna - neće svi podržati tvoju odluku, međutim ako ustraješ benefiti su višestruki
• Evo koji su moji zaključci nakon 3 "suha mjeseca"

Početak nove godine oduvijek je bilo najpopularnije razdoblje za donošenje novih odluka i životnih promjena. Nova godina nam daje osjećaj novih prilika, mogućnosti i svježeg starta. Pa zna se - nitko ne počinje s vježbanjem od srijede, treba se čekati ponedjeljak. A kad su velike odluke u pitanju, upravo početkom godine ljudi se odlučuju na neke veće promjene za nadolazeću godinu koje će im učiniti život boljim.  

Među popularnijim odlukama tu je ona o odbacivanju štetnih navika poput pušenja ili početak rada na "ljetnom tijelu". Ako nekome cvjeta biznis u siječnju - to su, bez konkurencije, teretane. Međutim, posljednjih godina, pojavila se još jedna popularna odluka - apstinencija od alkohola u siječnju. Iako se ne radi nužno o novogodišnjoj odluci, jasno je zašto se za mjesec bez alkohola bira upravo siječanj. Nakon raskalašenog prosinca u kojem smo udovoljavali svim svojim hedonističkim porivima, uživali u hrani i raznim varijacijama kuhanog alkohola, siječanj dođe kao savršen mjesec za triježnjenje. 

Što je Suhi siječanj?

"Suhi siječanj je javnozdravstvena kampanja koja poziva ljude da se suzdrže od alkohola tijekom prvog mjeseca u godini, a prakticira se u Europi, SAD-u i regiji Kavkaza, uključujući Azerbajdžan, gdje se suhi siječanj naširoko prakticira među lokalnim sljedbenicima ideologije i filozofije Jiddua Krishnamurtija", službeno je objašnjenje na Wikipediji. 

Izraz "suhi siječanj" ušao je u uobičajenu upotrebu 2000-ih kada je Nicole Brodeur iz Seattle Timesa napisala kolumnu o svom prvom siječnju bez alkohola, a motivirao ju je prijatelj koji je to isto učinio nekoliko godina prije. Izraz "Suhi siječanj" registrirani je i zaštićen trademark dobrotvorne organizacije Alcohol Concern 2014. godine kada je 17.000 Britanaca sudjelovalo u kampanji. Istraživanje Sveučilišta u Sussexu iz 2014. pokazalo je da je šest mjeseci poslije, od 900 ispitanih sudionika koji su sudjelovali u izazovu, njih 72% "smanjilo generalnu konzumaciju alkohola", dok ih 4% još uvijek nije pilo.

Kultura cuganja

Kao netko tko ni sam nije imun na "novogodišnje odluke", a još manje na kršenje istih, i sama sam se nekoliko puta zabavljala idejom prestanka konzumiranja alkohola na mjesec dana. I dok se na prvu to čini sasvim bezazlena i lagana odluka, vrlo brzo sam shvatila koliko je alkohol sastavni dio mog života, posebice društvenog.

Čaša vina za ručkom oduvijek je bila normalna obiteljska tradicija. Bijelo uz ribu, crno uz meso, zna se. Još dok je djed bio živ i radio svoje vino, ono je bilo neizostavno na našem stolu. Tek sam kasnije u životu saznala kako ne piju baš svi alkohol za ručak. Običaj "jedna čaša za ručak" nešto je s čim sam nastavila i nakon odlaska iz obiteljskog doma te je ritual u kojemu uživam te ga ni na kakav način ne smatram problematičnim.

Jednako kao ni pivu s kolegama nakon posla, nekada dok sam još radila u uredu. Posebice petkom. O vikend izlascima, rođendanima, i svim drugim proslavama da ne pričam - takva druženja nisam ni mogla zamisliti bez alkohola. Nikada nisam bila "designated driver" jer ako moram voziti - znači ne piti -  neću ni ići van, hvala. Nikada nisam razumjela ljude koji mogu izaći u nakrcani klub s glasnom muzikom i pijanim ljudima i biti tamo do 4-5 ujutro - trijezni. I onda bi još tvrdili kako im je bilo super. Uvijek sam mislila da su to neka mitska bića, priče iz legendi, sve dok nisam jednu i upoznala. I ne laže - ona se zbilja zabavlja vani, zadnja ode doma, sve razvozi, a sve sa čašom mineralne u ruci. Anđeo. 

Istina je da većina ljudi, u većim ili manjim količinama, rijeđe ili češće - pije alkohol. Neću sada ulaziti u statistike jer ovo nije članak WHO-a ili Zavoda za javno zdravstvo, već osobno iskustvo. A po mome osobnom iskustvu - većina ljudi (nekada) pije. Alkohol je toliko utkan u naš društveni život da to često ni ne primjećujemo. 

Kako sam se odlučila na izazov "Suhi siječanj"?

2019. godina, slučjno baš godina prije korone, bila je sigurno jedna od zabavnijih godina u mome životu. Radila sam za portal gdje mi je dio posla bio obilaženje festivala, koncerata i raznih evenata.

Uz to sam puno i putovala, a 2020-u dočekala sam otvorivši bocu šampanjca na brooklynskom mostu što je bio savršen način ulaska u novu godinu.  Da sam tada znala što slijedi sljedeće dvije godine vjerojatno ne bih mogla smisliti bolji način za oprostiti se sa "starim normalnim". Početkom siječnja 2020. vratila sam se u Zagreb - umorna, bolesna i iscrpljena, istrošivši i zadnje rezerve baterija. Moja tadašnja novogodišnja odluka bila je imati jednu mirnu i dosadnu godinu - što je za osobu koja pati od laganog oblika FMO-a dosta ozbiljan izazov. 

"Tvoja želja moja je zapovijed" - očito je svemir tada rekao jer ni dva mjeseca kasnije našli smo se u lockdownu. Kad se samo sjetim koliko sam puta tada pomislila kako mi je lockdown došao kao naručen - ne moram nigdje ići, a pritom ništa ne propuštam. Savršeno. Da barem potraje čitavu godinu. 

U 2020. u nekoliko navrata sam odradila izazov od mjesec dana bez kapi alkohola - u siječnju prvi put, zatim za vrijeme lockdowna i još jednom u rujnu. 

Zaključci do kojih sam došla nakon uspješnih apstiniranja od alkohola

1. Nisam alkoholičar. Kao ni pušač. Ispostavilo se da cugam i pušim samo u socijalnim prilikama. Iako sam uspješno završila sva tri izazova (a onaj zadnji sam i za dva tjedna produžila!), shvatila sam da su neki mjeseci za mene bili lakši, neki teži. Užasno mi je teško bilo u siječnju (netom prije korone) dok se još normalno izlazilo. Za vrijeme lockdowna? Cigarete se nisam ni sjetila, a za alkoholom također nisam imala nikakvu potrebu. 

2. Sposobna sam izgurati rođendan, proslave diploma i vjenčanje bez kapi alkohola i bez da mi bude baš apsolutno grozno. No, jesam li se ludo zabavila? Apsolutno ne.

3. ...ali zato sam otkrila čari subotnjeg i nedjeljnjog jutra bez mamurluka. Malo koji ritual me veselio kao odlazak na Dolac u subotu ujutro. A koliko tek stvari stigneš obaviti vikendom kada nisi mamurna!? Otvorio mi se jedan potpuno novi svijet.

4. Ako se želiš učlaniti u planinarsko društvo kako bi manje cugala - razmisli opet. Ja sam se učlanila u jedno PD u Zagrebu upravo s tim ciljem, misleći kako ću biti okružena ljudima koji vode zdrav život, ne piju i slobodno vrijeme provode aktivno i u prirodi. Oh, sweet summer child. Od svega navedenog točno je samo zadnje. I planinari piju. Samo ne po klubovima već planinarskim domovima. 

5. Bezalkoholna ponuda naših ugostiteljskih objekata je užasna. Izaći s prijateljima "na cugu" i pritom tražiti po meniju nešto bezalkoholno, a da nisu kalorični sokovi ili obična mineralna bilo je ravno nemogućoj misiji i razlog zašto sam vrlo brzo počela izbjegavati odlaske na cugu. 

6. Što je posljedično dovelo i do toga da sam se manje družila s prijateljima.

7. Neće svi podržavati tvoju odluku. Dapače, nagovarat će te da "prestaneš s glupostima i popiješ "jedno pivo". Ovo je jedna od stvari koja me najviše iznenadila. Da nekome može smetati što ne piješ. Gotovo svaki put, bez iznimke, kada bih bila u društvu gdje svi cugaju, bilo mi je najviše tlaka ne radi toga što ja ne pijem već radi njihovih pitanja "Zašto ne piješ" i "Imaš li što za podijeliti s nama" uz obavezno namigivanje jer - skužili su te - trudna si!

8. Ljudi smatraju uvredom kada ne piješ na njihovim rođendanima, vjenčanjima, proslavama... Prijateljica se na mene blago naljutila jer nisam htjela piti na njenom vjenčanju i nikako joj nisam mogla objasniti da se svejedno zabavljam i da ne želim prekinuti izazov. Nakon nekog vremena odlučila sam u čašu vina stavljati sok od bazge  - jednostavno je bilo lakše.

9. Umjesto da smršavim, nakon prve apstinencije sam se udebljala. Pa kako to? Jedna od stvari kojoj sam se veselila kod odluke o prestanku cuganja bila je ta da ću sigurno i smršaviti zahvaljujući smanjenom unosu bespotrebnih kalorija. Ispada da, jednom kada se odrekneš alkohola (i cigareta), organizmu nedostaje određena razina dopamina na koje je naviknuo i traži druge izvore iz kojih će ih pribaviti. Ja sam se okrenula čokoladi i slatkome i očekivani rezultat gubitka na kilaži je, nažalost, izostao. Drugi i treći put je već bilo bolje - dnevnu dozu dopamina sam odlučila potražiti u treningu. 

10. Generalno živiš zdravije. Odricanje od alkohola neminovno će promijeniti čitav tvoj život. Ako si prije često izlazila, vjerojatno je da ti se više neće toliko dati te da ćeš vrijeme provoditi na drugačije načine. Meni se u te mjesece promijenila i prehrana te sam počela vježbati. Čini se kako jedna zdrava navika potiče drugu, baš kao i obrnuto.

11. Bolji san, koncentracija i generalna motivacija. Najveće benefite u mjesecima bez ikakvog alkohola vidjela sam u općenitom "dobrom" osjećaju. Uvijek sam bila naspavana, a tijekom dana nisam imala one česte "fjake" - na što je zasigurno utjecala i bolja prehrana. Generalno sam se osjećala puno motiviranije za posao i bilo kakve zadatke i uspijevala sam duže zadržati koncentraciju. 

12. Koža na licu mi nikada nije izgledala bolje! 

Sve u svemu, zahvalna sam i na svome suhom siječnju, suhom lockdownu i suhom rujnu. Došla sam do nekih, za sebe, bitnih zaključaka i spoznaja i generalno bila produktivnija i zadovoljnija sobom. Jesam li bila sretnija? Ovisi koji segment života promatram. Poslovno - nikad nisam bila produktivnija, dok sam se s druge strane dosta osamila i izbjegavala društvena događanja. Shvatila sam da se ne želim alkohola odreći u potpunosti - posebice čaše vina za vrijeme ručka ili pive s prijateljima.