• Suživot s drugim osobama nekada zna biti težak, čak i ako se radi o prijateljima. Zapravo, tada situacija može postati još gora 
• Magazin The Cut ima izuzetno kvalitetnu rubriku pisama čitatelja na koja odgovara s puno mudrosti i duha i, vjerujemo, doista pomaže
• Stoga prenosimo najzanimljivija pitanja, s kojima se mogu poistovijetiti i naše čitateljice. Danas je to pitanje 'kako se suočiti s depresivnom prijateljicom koju sam pozvala da živi sa mnom'

Pitanje: 

Od 2022. živim u odličnom stanu - trosobnom, u predratnoj zgradi u Brooklynu, sa stanarinom koja je regulirana. Kada se moja prijašnja cimerica odselila živjeti s dečkom, uspaničila sam se pri pomisli da sobu oglasim na internetu jer nisam željela da mi u domu živi potpuni stranac. Zato mi je bilo golemo olakšanje kada mi je prijateljica s kojom sam nekoć radila rekla da može useliti u slobodnu sobu.

Više ne osjećam to olakšanje. Ubrzo nakon što se prijateljica uselila, primijetila sam miris vlage i tjelesnog mirisa koji dolazi iz njezine sobe. Ne pere svoje posuđe kako treba. Pospremam ga sa sušilice, a onda primijetim da je i dalje prljavo, kao da ga nije ni isprala. Moram je podsjećati da mi pošalje svoj dio stanarine i da kupi svoj dio zajedničkih potrepština za stan, a često mi ni ne odgovori odmah. Na kraju, moja prijateljica ima mačku koja je nevjerojatno opsjednuta hranom i koja jede hranu, čak i onu koja je još u pakiranju s kuhinjskih površina ako je ostavljena vani samo nakratko, primjerice dok kuham. Kupila sam dodatno visoku pregradu za kuhinju, ali mačka je brzo shvatila kako je preskočiti. Moja prijateljica zna da je to problem, ali nije učinila ništa da ga riješi.

Prije nekoliko mjeseci održale smo razgovor o zajedničkom stanovanju kako bismo prošle kroz neke od tih problema. Spomenula sam neugodan miris i pitala je li dobro. Rekla mi je da je prolazila kroz jako teško razdoblje, ali da je sada najsretnija što je ikad bila. Od tog razgovora ništa se nije promijenilo. Čini mi se da se moja prijateljica nosi s ozbiljnim problemima mentalnog zdravlja. Želim biti ljubazna i pružiti joj podršku, ali sve to ozbiljno utječe na mene. Moj dom nekada je bio moje utočište, a sada se pretvara u mjesto koje mi stvara stres.

Iako znam da je vjerojatno depresivna, njezina ravnodušnost stvara napetost u stanu. Ne želim da moje frustracije narastu do točke na kojoj će utjecati na moju sposobnost da suosjećam s njom i ponudim pomoć, ali ne znam kako dalje kada moja prijateljica odbija priznati da joj je teško. Kako da pokažem suosjećanje kada skriva svoje osjećaje? Neprestano prolazim kroz isti krug: uvjeravam se da stvari idu nabolje i ignoriram probleme dok se gomilaju, a onda sve odjednom eksplodira i počnem se ljutiti zbog svake sitnice. Kako da osjetljivo pristupim vrlo stvarnim problemima koje ovo stvara u našem domu, a da pritom ne pogoršam situaciju ni njoj ni sebi?

Odgovor: 

Kao Njujorčanin koji je godinama živio s cimerima, dobro poznajem tu mješavinu zabrinutosti, užasa, suosjećanja i ljutnje. Ne plaćam astronomski visoku stanarinu da bih onda morao živjeti s ovakvim smradom! Istodobno, iskreno sam zabrinut za dobrobit tvoje prijateljice – očito nešto ozbiljno nije u redu. Ali zar stvarno trebam glumiti osobnog kuhara Garfieldu?

S druge strane, tvojoj prijateljici treba dati razumijevanje i strpljenje. Sasvim mi je jasno da želiš postupiti ispravno prema njoj, ali istodobno te užasava pomisao da bi bilo što moglo ugroziti tvoju situaciju s "minimalnim povećanjem stanarine od 2022." i osjećaj stabilnosti koji imaš. Ne možeš se jednostavno odseliti, ali ne možeš ni pasivno gledati kako tvoja cimerica kasni sa stanarinom i potencijalno stvara probleme s najmodavcem. (To potpuno razumijem – i sama pomisao na zakašnjelo plaćanje izaziva mi nelagodu.) Dakle, ova situacija djeluje egzistencijalno prijeteće, uz to što je svakodnevno frustrirajuća, a iznad svega zabrinjava zbog dobrobiti tvoje prijateljice. Sjajno!

Zastani. RuPaul je jednom rekao: "Uvijek pokušavam polaziti iz ljubavi, ali ponekad stvari moraš nacrtati budali." U toj rečenici ima puno mudrosti, ali neke situacije zahtijevaju malo drukčiji pristup: polaziti iz ljubavi i istodobno stvari nacrtati budali. A ta budala o kojoj ovdje govorim, usput rečeno, jesi ti.

Iako zvuči kao da je tvoja cimerica preopterećena, preopterećena si i ti. (Što se Garfieldova mentalnog stanja tiče, ne mogu biti siguran. Ali budimo velikodušni pa recimo da je i on pomalo izluđen.) Moraš razdvojiti stvari. Dakle, nije baš sve u mački.

Odvoji problem "zabrinuta sam za mentalno zdravlje svoje prijateljice" od problema "moj voljeni dom izgleda i miriše grozno, a Garfield može progristi plastiku od pakiranja hrenovki". Da, znamo da jedan problem utječe na drugi. Istina je da depresija i drugi ozbiljni problemi mentalnog zdravlja, koji iscrpljuju pažnju i energiju, smanjuju motivaciju za održavanje doma čistim, tuširanje, obavljanje administrativnih obveza i mnogo toga drugoga.

Ali jednako je istina da takve okolnosti dugoročno nisu prihvatljive, osobito kada zbog njih drugi moraju loviti nekoga za stanarinu, čistiti tuđi nered ili živjeti u stalnom strahu da će im se stambena situacija urušiti zbog neispunjenih obveza. Ako želiš podržati prijateljicu, važno je da ta podrška ne bude uvjetovana time.

Life&style Jesam li jedina? Zamjeram svojim roditeljima što mi nisu financijski pomogli da kupim stan

Problemi u stanu trebaju rješenja. Mentalnom zdravlju tvoje cimerice neće pomoći to što ih ignoriraš – rekao bih upravo suprotno. Pokušajmo na kućanske i administrativne obveze gledati što je moguće hladnije i bez emocija kako bismo ih vidjeli onakvima kakve doista jesu: sasvim rješivim zadacima koji nemaju mnogo veze s načinom na koji pokazuješ brigu i podršku svojoj prijateljici.

Kada iz tih stvari makneš emocije, svoju empatiju, osjetljivost i razumijevanje možeš usmjeriti tamo gdje su najpotrebniji, umjesto da ih, zajedno sa svojim novcem, trošiš na još jednu pregradu za mačku, iako već znaš da je ona pametnija od tebe. Odustani od toga. Tvoja prijateljica neće se čudesno pretvoriti u osobu koja otvoreno govori o životnim problemima. Ti moraš preuzeti inicijativu.

Ako probleme u kućanstvu tretiraš kao čisto praktična pitanja, smanjit ćeš rizik da nesvjesno stigmatiziraš mentalno stanje svoje prijateljice, o kojem bi trebalo razgovarati u potpuno odvojenim razgovorima. Cilj je i smanjiti tvoju ogorčenost jer ona, ako se gomila, ozbiljno narušava tvoju sposobnost da suosjećaš s njom.

Što se tiče stanarine i higijene: nema više dopisivanja, nema više zakazivanja sastanaka i nema potrebe da dodatno povećavaš osjećaj tjeskobe oko nečega što je tvojoj prijateljici već dovoljno teško. Svatko tko je bio depresivan zna koliko boli osjećaj da stalno podbacuje. Vrijeme je da budeš vrlo jasna i izravna.

Prijateljica ti ne odgovara na poruku, a poslijepodne je prvog u mjesecu? Pokucaj na njezina vrata i, mirno i prijateljski, reci: "Hej, danas dospijeva stanarina pa mi je trebaš poslati, molim te."

Ako počne odugovlačiti, nemoj samo prihvatiti pravila koja nameće depresija i zbog toga zakasniti s vlastitim plaćanjem stanarine. Umjesto toga reci: "Znam da je ovo i prije bilo teško i želim pomoći da zajedno pronađemo rješenje prije nego što se najmodavac naljuti ili nam naplati zateznu naknadu. Misliš li da postoji problem zbog kojeg danas nećemo moći poslati novac? Ne mogu ti posuditi novac niti platiti kaznu, ali mogu pomoći da zajedno smislimo plan."

Isti princip vrijedi i za neugodan miris.

"Hej, nisam baš sigurna kako ovo reći pa molim te za strpljenje ako ispadne neugodno, ali još uvijek osjećam jako čudan miris ovdje. Možemo li zajedno otkriti odakle dolazi i kako ga ukloniti? Pomoći ću ti ako želiš."

Ako te otpiše ili kaže: "Kasnije ću očistiti", dopusti joj da pokuša, ali svaki dan ponovno pokreni temu dok problem ne bude riješen.

Reci: "Taj miris je još uvijek tu i stvarno mi smeta. Ne želim biti dosadna, ali ovo moramo riješiti. Je li sada dobar trenutak da zajedno pokušamo pronaći uzrok ili, ako nije, kada možemo? Ako je problem u zidovima ili instalacijama, morat ćemo uključiti najmodavca, ali želim prvo biti sigurna da nije nešto što možemo same riješiti."

U svemu tome budi opuštena, bez optuživanja i potpuno konkretna.

"Treba mi da mačka bude u tvojoj sobi dok jedem, sve dok je ne uspiješ naučiti da ne jede moju hranu, oprosti!"

Drži se činjenica: problemi u stanu samo su kućanski poslovi, a ne komentar na vrijednost ili sposobnosti tvoje prijateljice, i ne mogu se beskonačno ignorirati. Takve su jednostavno okolnosti.

Zapravo, ovo nije odvojeno od tvoje želje da se brineš za prijateljicu, iako ga tako tretiramo kako bi bilo lakše nositi se s njim. Važno je priznati da ona trenutačno očito nije u stanju preuzeti kontrolu nad svojom situacijom. Da može, učinila bi to.

Ne možeš je natjerati da se istušira, ali možeš učiniti ono što je istodobno i brižno i odgovorno – ponuditi joj smjer i iznova joj pokazivati put prema rješenju. Nitko ne želi živjeti u prljavštini, a ignoriranje problema zapravo joj ne pomaže. Zato u ovoj situaciji "polaziti iz ljubavi" znači razložiti problem na male, konkretne i izvedive korake – i za tvoju prijateljicu.

Zašto ti ne želi reći da joj je teško? Možda zbog srama. Možda zato što nije spremna sama sebi priznati kroz što prolazi. Možda ima druge ljude kojima se povjerava. Možda jednostavno ne želi razgovarati s tobom o tome. Razloga može biti bezbroj i mnogi od njih ostat će ti nepoznati.

Koliko god njezino mentalno zdravlje bilo narušeno, ona nije dužna s tobom dijeliti kako se osjeća. Čak ni zato što živite zajedno. Čak ni zato što joj želiš najbolje.

Naravno, moguće je da će se s vremenom otvoriti, osobito ako budeš pokazivala strpljenje i obzirnost. Ali što ako se to nikada ne dogodi? Kako bi joj tada mogla pružiti podršku? Upravo tako počni postupati već sada.

Nastavi je pitati kako je i kako se osjeća, ali u razgovorima koji nemaju veze sa stanom, čišćenjem ili kućanskim obvezama. Prihvati mogućnost da možda neće biti potpuno iskrena s tobom. I dalje joj možeš pokazati da je ne osuđuješ i da ti je stalo do nje, čak i ako to ne izgovarate otvoreno.

Ja bih, primjerice, skuhao malo više hrane pa joj ponudio dio, pozvao je da odigramo partiju karata, započeo neki sasvim običan razgovor ili jednostavno provodio vrijeme s njom kako bi znala da sam tu za nju, ali bez nametanja. Pitaj je kako su ljudi koji su joj važni, čemu se veseli ovog ljeta i ima li kakve planove. Ako nema, možda je možeš pozvati da zajedno odete negdje.

Postoji još jedna istina o životu u velikom gradu: ponekad cimeri primijete zabrinjavajuće znakove prije nego obitelj ili bliski prijatelji. Zato nije loše znati tko su važni ljudi u životu tvoje prijateljice, za slučaj da jednog dana procijeniš da je u ozbiljnoj opasnosti – primjerice ako počne pokazivati znakove manije ili deluzija ili dane provodi zatvorena u svojoj sobi.

Iz onoga što si opisala, ne čini se da je situacija trenutačno toliko ozbiljna, ali dobro je imati predodžbu o njezinoj mreži podrške za slučaj da ikada zatreba. Uostalom, sasvim je normalno da cimeri znaju kome se obratiti u hitnim situacijama, pa to pitanje ne mora biti nimalo neobično.

Lokalne službe i stručnjaci također mogu biti dio te sigurnosne mreže, bilo za tebe, bilo za tvoju prijateljicu. Ako ti ikada zatreba savjet ili podrška, možeš se obratiti odgovarajućim službama za mentalno zdravlje u svojoj sredini. Ako se pokaže da tvojoj prijateljici treba besplatna ili povoljnija psihološka pomoć, postoje organizacije koje je mogu uputiti na odgovarajuće stručnjake, ovisno o njezinim potrebama i financijskim mogućnostima.

Već sama činjenica da toliko razmišljaš o tome kako je tvojoj prijateljici govori koliko si brižna. Možeš joj pomoći tako da jasno postaviš pravila koja će omogućiti da zajednički život normalno funkcionira, ali i tako da budeš prisutna, otvorena i dostupna kada ste zajedno kod kuće.

Napisala si da je tvoj stan nekoć bio tvoje utočište. Vjerujem da to može ponovno postati – za obje. Ali uvjete za to moraš postaviti sama. Gledaj na iskrenost i otvoren razgovor kao na način da pomogneš prijateljici, jer upravo to i činiš.