• Iste stvari muče ljude ma gdje u svijetu živjeli, a odnosi s obitelji, partnerom, prijateljima su uvijek u fokusu. I često izvor naših briga i dilema: kako postupiti
• Magazin The Cut ima izuzetno kvalitetnu rubriku pisama čitatelja na koja odgovara s puno mudrosti i duha i, vjerujemo, doista pomaže
• Stoga prenosimo najzanimljivija pitanja, s kojima se mogu poistovijetiti i naše čitateljice. Danas je to pitanje oprostiti prijateljičine ispade ljubomore na vjenčanju ili ne? 

Pitanje:

Nedavno sam se udala za muškarca svog života. Naše je vjenčanje bilo jedan od onih rijetkih dana kada je sve bilo savršeno. Vjenčanica mi je bila najdraža odjeća koju sam ikada nosila. Cipele su izgledale kao da su izašle ravno iz serije 'Bridgerton'. Osjećala sam se lijepo, voljeno i slavljeno, okružena ljudima koji su nam najvažniji.

Nije to bilo samo vjenčanje. Bio je to kreativan projekt, djelo nastalo iz ljubavi i slavlje života koji zajedno gradimo. Više od 18 mjeseci provela sam maštajući o vjenčanju, osmišljavajući ga i stvarajući. Devedeset posto dekoracija izradila sam sama. Provela sam (a iznenađujuće, i moj suprug) bezbrojne noći izrađujući i sastavljajući detalje te smišljajući kako tu viziju pretvoriti u stvarnost. Na kraju je cijeli vikend djelovao kao ulazak u svijet koji smo sami stvorili.

Dan nakon vjenčanja, mama mi je rekla da je jedna moja prijateljica, koja se i sama udaje iduće godine, tijekom svadbe davala komentare poput: "Pa, da ja trošim toliko novca, radije bih otišla u Europu na tri tjedna", kao i: "Mi smo prvotno planirali pozvati 100 ljudi, ali smo morali skratiti popis na 40." Boljelo me čuti da bi netko koga smatram prijateljicom to izjavio na dan mog vjenčanja, i to izravno mojoj mami. Da je, umjesto da jednostavno slavi nešto što me usrećuje, osjetila potrebu to osuđivati.

No, to nije bilo sve. Kasnije sam saznala da su se moja prijateljica i njezin zaručnik ozbiljno posvađali na vjenčanju. Situacija je eskalirala do te mjere da su se ljudi umiješali, a nju su odveli kući. (Kad sad razmišljam, čini mi se da je moje vjenčanje izvuklo probleme koje oni imaju u vezi.) Također sam saznala da je jedan od razloga zašto planiraju odjednom skromnije vjenčanje financijska situacija, uključujući i njegove velike dugove. Moje je vjenčanje bilo je onakvo o kakvom je ona sanjala.

Gledajući unatrag, mislim da prije nisam prepoznala njezinu ogorčenost. Primjećivala sam naznake zavisti, ali nisam znala kako ih protumačiti. Nekoliko mjeseci prije vjenčanja smo razgovarale o planiranju i troškovima. Spomenula sam da ćemo, kad uračunamo catering, neograničenu ponudu pića, cvjetne aranžmane, najam opreme i sve ostalo, vjerojatno potrošiti oko 70.000 dolara. To sam rekla više kao savjet, u stilu: "Hej, samo da znaš, troškovi vjenčanja rastu puno brže nego što većina ljudi očekuje." Nisam se željela hvaliti niti uspoređivati ​​budžete – osoba sam koja rado dijeli ono što sam naučila usput jer smatram da bi ta informacija mogla nekome drugome pomoći da izbjegne iznenađenja ili učinkovitije isplanira vjenčanje.

Gledano šire, nikad nisam smatrala da u našem prijateljstvu postoji natjecateljski duh jer ja prijateljstvima ne pristupam na taj način. Živim svoj život kako bih bila sretna, a ne da bih se s bilo kime nadmetala. Stoga mi nikad nije palo na pamet da bi netko mogao gledati moj život i osjećati zavist.

Naporno sam radila na izgradnji zdravog, stabilnog i ispunjavajućeg života, dok se čini da je ona sve više obuzeta nesigurnošću, sukobima i uspoređivanjem. Bolno mi je to priznati jer mi je stalo do nje i cijenim prijateljstvo koje smo nekad imale. Mislim da ti komentari nisu toliko govorili o meni, već su više odražavali njezinu životnu situaciju; spoznaja toga pomogla mi je prihvatiti da naše prijateljstvo možda više nije ono što je nekad bilo. Kako da se postavim prema tom "prijateljstvu" kad se vratim s medenog mjeseca? Naime, po povratku bih trebala ići na rođendanski brunch koji ona organizira...

Srdačan pozdrav, Zlostavljana Mladenka 

Odgovor: 

Draga Zlostavljana,

Ponekad, dok gradimo vlastite utopije, moramo podići i obrambene štitove. Osobito kada je riječ o nečemu što nosi velik emocionalni i financijski ulog, poput tvog vjenčanja iz snova. Uloženi je trud toliki da gotovo postaje nužno ignorirati tuđa iskustva ako su ona u suprotnosti s našom vlastitom vizijom tog posebnog događaja – pogotovo ako bi tuđe iskustvo moglo pokvariti cijeli ugođaj. Lakše je jednostavno zanemariti činjenicu da je netko možda smatrao piletinu suhom, posvađao se s kumom u toaletu ili, u tvom slučaju, osjetio ljubomoru zbog vjenčanja koje si tako pomno isplanirala i organizirala.

Komentari tvoje prijateljice probili su tvoj obrambeni štit i prijete narušiti osjećaj ponosa, sreće i ispunjenosti glede vjenčanja. Bole li te njezine riječi još više zato što si za njih saznala posredno, kroz prizmu vlastite majke? Osobno smatram svoju majku najmanje pouzdanom pripovjedačicom u svom životu. Ona mi je, zapravo, poput odvjetnice. Ako joj netko kaže bilo što o meni što nije u smislu „ona je savršena u svakom pogledu”, moja majka to doživljava kao klevetu.

Moram biti iskrena: ne mislim da je ijedan od tih komentara osobito uvredljiv. Ništa od toga nije kritika tvog ukusa, vašeg prijateljstva, tvog karaktera ili, zapravo, tvog vjenčanja. Možda ona jednostavno ne želi potrošiti 70.000 dolara na vjenčanje. Ili si možda u pravu: ljubomorna je.

Pa što ako jest? Razgovarajmo o ljubomori među prijateljicama. Čini se gotovo nemogućim održati blisko prijateljstvo kada jedna osoba želi ono što druga ima. Ili obrnuto. No, besmisleno je poricati da ljubomora može postojati, i vjerojatno će postojati, među ljudima u sličnim životnim fazama. Možete podržavati prijateljicu koja kupuje kuću, a pritom svejedno osjećati ljubomoru. Možete biti sretni što prijateljica može tri tjedna putovati Europom, a istovremeno priželjkivati ​​da i vi imate ono što ona ima. To ne čini tu osobu negativcem u vašoj inače savršenoj priči; to samo znači da je ona čovjek. Kada prihvatimo ljubomoru kao emociju koju osjećamo baš kao i svaku drugu te si postavimo pitanja poput: "Zašto osjećam ljubomoru? Želim li doista ono što ona ima ili se zbog nečeg drugog tako osjećam?", taj nam proces može pružiti korisne uvide. Još je zanimljivije istražiti kako reagiramo kada je netko drugi ljubomoran na nas. Ponašamo li se kao da je to nezasluženo? Zauzimamo li obrambeni stav, osjećamo li potrebu opravdavati se zbog onoga što imamo ili nabrajati sve načine na koje smo dobre osobe, kao da je tuđa zavist napad na nas? Zašto nam spoznaja da je netko ljubomoran na nas izaziva takvu nelagodu?

U svom pismu prepoznajete tu dinamiku, ali idete i korak dalje: zašto njezina otvorena ljubomora u vama izaziva takvu reakciju? S obzirom na to koliko ste ponosni na svoj veliki dan, zar niste željeli izazvati barem malo zavisti? Isplanirali ste vjenčanje koje je bilo toliko dobro da je netko otvoreno izrazio ljubomoru, a pritom ste usput spomenuli i koliko ste novca potrošili. Sigurna sam da je to izazvalo ljubomoru i kod drugih, ne samo kod te prijateljice. Zar to nije cilj objave vjenčanja u časopisu Vogue? Zar nije cijela industrija vjenčanja izgrađena na želji da se u ljudima izazove ljubomora?

Sad kad su vjenčanje i medeni mjesec iza tebe, mislim da se moraš riješiti i ružičastih naočala kroz koje gledaš vlastito ponašanje. Žao mi je što si povrijeđena, ali ruku na srce, ponašaš se pomalo bezobzirno. Imala si predivno vjenčanje. Kakav divan dar! Pokušaj imati više razumijevanja za stvarnost u kojoj živi tvoja prijateljica. Očito si osoba koja stvari pokreće s mrtve točke; imaš sredstva da sanjaš velike snove i pretvaraš ih u stvarnost, što je za svaku pohvalu. No, nemaju svi takvu volju niti takve financijske mogućnosti. Čini se da se tvoja prijateljica doista bori s problemima i da joj treba tvoja konkretna, stvarna podrška, a ne samo ona općenita, navijačka energija u stilu "sredi si život, draga". Jesi li tijekom planiranja vjenčanja naišla na jeftinije opcije za dekoracije ili načine za uštedu? Podijeli to s njom. Brine li te njezina svađa sa zaručnikom? Provjeri kako je. Ako možeš prijeći preko komentara, ogorčenosti i neugodnih osjećaja, otiđi na taj brunch i pruži joj ruku pomirenja iz svijeta stabilne sreće koji si izgradila.