Jelena Janković, umjetnica i fotografkinja čiji su omiljeni motivi ples, planine i moda
- Fotografija je za Jelenu Janković puno više od posla. Ona je način na koji upoznaje ljude, ulazi u nove svjetove, promatra gradove i bilježi ono što se često događa između vidljivog i nevidljivog
- Posljednjih četrnaest godina njezin je rad snažno vezan uz kazalište i ples, a u tom je razdoblju snimila više od 300 produkcija diljem Europi
- Od 2023. godine Jelna Janković je programska direktorica Sarajevo Photography Festivala, a tu je i nekoliko izvrsnih kampanja za modnu dizajnericu Natašu Mihaljčišin
Moda, kazalište, ples, portreti, gradovi i planine brojna su mjesta i svjetovi u kojima se Jelena Janković susreće s nečim novim. Jedno od tih mjesta posljednjih je godina - planina. Nedavna izložba „Mountain Tripping“ u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar nastala je iz njezina višegodišnjeg odnosa prema planinarenju, gdje s partnerom na planinu odlazi još od 2016. godine. No, taj je odlazak s vremenom postao njihov godišnji ritual koji sada ima posebno mjesto u njezinu fotografskom opusu.
Fotografiranje je u početku bilo način da si tijekom dugih hodanja pronađe dodatnu zanimaciju, no s vremenom se razvilo u samostalan projekt koji je započela 2018. godine. „Na planini mi je glava nekako najmirnija. Priroda me umiri i odmori koliko god da sam fizički aktivna“, kaže. Zanima je vlastiti doživljaj prostora i ono što se događa dok kroz njega prolazi. Planina joj daje mir, no kad je zatreba, i energija grada je tu. Fotografije planina radila je na način da pred kameru stavi foliju u boji, koju bi skupila na drugim snimanjima te ih na taj način koristila kao filter.
Jer Jelena jednako voli gradove, njihovu buku, gužvu i stalno kretanje. Tijekom godine rado odlazi u velike europske gradove, šeta ulicama, odlazi na predstave i promatra ljude. „Grad mi ponekad postane kao jedna velika pozornica i baš volim gledati šta se na njoj događa“, kaže. Zato je foto-aparat uvijek uz nju, poput modnog dodatka koji ima niz funkcija i uloga, njezin prozor u svijet...
„Nikada nije isto i uvek postoji nešto novo što možeš naučiti“, govori. Fotografija joj je omogućila da upozna različite osobe, ali i da kroz te susrete promijeni vlastiti pogled na svijet. Iz profesionalnih suradnji često su nastajala prijateljstva, a neki su joj ljudi, kako kaže, otvorili sasvim nove perspektive. Bilo je razdoblja kada se sve to događalo gotovo istodobno.
U samo nekoliko dana znala je pripremati „Mountain Tripping“, raditi na plesnoj predstavi, fotografirati slikaricu Albu Miočev, snimati modni editorijal i pripremati izložbu. „Imala sam osjećaj kao da me neko stalno prebacuje iz jedne dimenzije u drugu“, prisjeća se kroz smijeh.
Moda joj je pritom prirodno došla kroz fotografiju. Voli odjeću i kombiniranje, ali stil ne doživljava kao pitanje trendova ili brendova te je više zanima osobni odnos prema garderobi i način na koji netko od nje napravi nešto svoje. Iz toga je nastao i projekt The Creators, u kojem je fotografirala ljude na ulici i njihov osobni stil. „Vjerujem u stil i mislim da je on na neki način dio karaktera, a ne nešto što određuju brendovi ili trendovi“, kaže.
I izvan fotografije privlače je stvari koje imaju neku svoju atmosferu. Ples je njezina velika ljubav, od scene i umjetničkog izraza do potpuno slobodnog plesa u klubu. Voli dobre plesne predstave i filmove, a kretanje i tijelo u pokretu ionako su velik dio njezina fotografskog interesa.
Nema mnogo klasičnih hobija, više joj odgovaraju spontani trenuci nego strogi rituali i aktivnosti koje se ponavljaju po unaprijed određenom rasporedu. Voli sama šetati, a kada nije gužva, rado se vozi tramvajem i gleda kroz prozor, grad tada postaje niz malih prizora koje možda nitko drugi ne primjećuje.
Dok šeta, sluša glazbu – ovih se dana često vraća Rosalíi. Voli i mirise, koje povezuje s raspoloženjem, godišnjim dobima i određenim razdobljima života. Trenutačno koristi Battito D’Ali kuće Profumum Roma, a parfem joj je toliko važan da se voli namirisati i dok radi za računalom. „Nekako mi bude lakše da sjedim i radim kada osjećam neki miris koji mi je ugodan“, kaže. A među njezinim omiljenim mjestima posebno je plac. Kada stigne u neki novi grad, želi vidjeti gdje ljudi kupuju, što jedu, kakvo cvijeće prodaju. To je, kaže, mali karakter grada. Voli kupiti cvijeće, vratiti se kući, kuhati i okupiti prijatelje.
„Važno mi je da budem dobar prijatelj, žena, susjeda, osoba na koju se ljudi oko mene mogu osloniti“, kaže. Fotografija je tako ostala povezana sa svim ostalim – s ljudima, putovanjima, modom, plesom, gradovima i planinama. Nije to samo profesija koju odvaja od privatnog života, nego način na koji promatra ono što joj se događa. Zato joj je, čini se, i najzanimljivije kada nema previše plana. Kada se između posla, putovanja i svakodnevnih malih rituala pojavi neki novi prizor koji vrijedi pogledati još jednom. Onda zna da je to trenutak koji želi i može sačuvati.