Izložba 'Svijet žene': Iznimni ženski portreti umjetnice Dijane Čović propitkuju status žene 21. stoljeća
- Ljubitelji umjetnosti će do 22. ožujka moći uživati u romantičnim, sjetnim, ranjivim, usamljenim, prekrasnim i krhkim, a u isto vrijeme snažnim i moćnim portretima
- Dijana Čović kroz umjetnost šalje snažnu poruku, bori se protiv rodnih stereotipa, ali i pronalazi vlastiti identitet
- "Žene su to koje su obilježile moj život, i zbog kojih sam takva kakva sam danas. Svaki od mojih portreta nose neku moju emociju, doživljaj, simboliku sve su one ja i ja sam sve one", otkriva umjetnica
Simbolično na Dan žena, 8. ožujka, u Centru za kulturu Novi Zagreb u Galeriji Vladimira Bužančića, otvara se druga samostalna izložba umjetnice Dijane Čović „Didi - Svijet žene“. Ljubitelji umjetnosti će do 22. ožujka moći uživati u romantičnim, sjetnim, ranjivim, usamljenim, prekrasnim i krhkim, a u isto vrijeme snažnim i moćnim portretima. Tako univerzalnim jezikom umjetnosti Dijana intrigira, komentira, propitkuje, prezentira status žene 21. stoljeća.
„Žene su to koje su obilježile moj život, i zbog kojih sam takva kakva sam danas. Svaki od mojih portreta nose neku moju emociju, doživljaj, simboliku sve su one ja i ja sam sve one. Zato maloj Didi, kako su me zvali u djetinjstvu, koja se na putu djevojčice do žene puno puta gubila i nalazila, padala i ustajala i dizala iz pepela, a kojoj sam svakim danom sve bliža, poručujem - ne tuguj, ne brini se, ne strahuj, sve je kako treba biti“, kaže umjetnica koju svoje slike opisuje kao interpersonalne, vrlo osobne i emotivne, ali i angažirane, osobito po pitanju položaja žene u društvu.
Kroz umjetnost šalje snažnu poruku, bori se protiv rodnih stereotipa, ali i pronalazi vlastiti identitet i kako sama kaže, oslobađa se demona vlastite podsvijesti i uloga koje joj je konzervativno društvo nametnulo.
Uljem najčešće dočarava realizam ženskih portreta, a špatulama impasto tehnikom apstrakciju oblika i linija, pojačavajući ritmičnost slike. Osim ulja, slika akrilom, ponekad akvarelom u maniri apstraktnog realizma.
„Dijanine žene, njezine muze - supruge, ljubavnice, majke, kćeri, sestre, radnice, poduzetnice, umjetnice, znanstvenice…, utjelovljuju temeljne ženske principe koji se kroz jasnu morfologiju iščitavaju u liku i temi njezine slike, akceptirajući brojne stereotipe, ulogu i značenje žene u društvu. Postajući tako osobni autoričin prezentator muško-ženskih odnosa, intimnih trenutaka, ženskih snova, osobno vizualno svjedočanstvo o poimanju žene u „muškome svijetu“. U svijetu u kojem je prezentacija žene replika postojećih društvenih stereotipa koje ženu nerijetko prikazuju kao estetski dodatak svakodnevnici. A Dijana kao da podilazi toj predodžbi, smještajući svoju ženu u intimni, pomalo budoarski svijet, u onaj satkan imaginarnim nadrealnim elementima, svijet neopterećujući i perceptibilno lagan“, kaže likovna kritičarka i kustosica Sanda Stanaćev Bajzek.
Dijana Čović rođena je Vukovarka, živi u Zagrebu, radi kao televizijska urednica, strast prema slikarstvu gaji od djetinjstva, samouka je slikarica, a talent je naslijedila od bake koja je bila skulptorica.