Održana prošle godine od 30. rujna do 27. studenog u bivšoj samostanskoj crkvi u Kostanjevici na Krki u Galeriji Božidar Jakac izložba je plod istraživanja osnovnog fotografskog postupka s camerom obscurom. Svojim ponešto opstetrijskim naslovom ona ironizira industrijsku proizvodnju predmeta za masovnu potrošnju i naglašava posebnost i neponovljivost slike.

Improvizirajući cameru obscuru u svojim ustima Abram ih pretvara u fotografsko oruđe koje bismo mogli nazvati  c a m e r a  o r a l i s. Njihovom upotrebom eliminira se problem rezolucije, a rezultat tako duge ekspozicije su fotografije ekspresivnih deformacija, ublaženih kontura, bez detalja.

U vremenima drastičnih promjena u našem odnosu prema tijelu i shvaćanju tijela, u kojima medij fotografije obilno ispunjava modnu i zabavnu industriju, akt je postao možda i najproblematičniji žanr u fotografiji u kojem je slika tijela posebno osjetljiva. Plastična kirurgija, kloniranje, tehničke naprave koje vrše funkciju dijelova tijela, mehanizirani androidi i mehanički dograđena tijela junaka znanstvene fantastike i virtualne stvarnosti potiču pitanje postoji li više uopće tijelo kakvo smo poznavali. Iz tog kaosa i nesigurnosti Abram radi svoj put do tijela kroz svoje vlastito tijelo.

Povratak Cameri Oralis nije ništa drugo već želja da se uklone sve granice naše civilizacije kako bi se još jednom zabilježila ekspresivna prirodna ljepota tijela. On razotkriva sliku tijela neuhvatljivu ljudskim okom, njegova arkadijska vizija mami nas u iskušavanje tijela oslobođenog divljih kapitalističkih transformacija koje su više nego ikad prijeteće i zastrašujuće. On nas želi podsjetiti da je ljudsko tijelo nevjerojatno sredstvo svijesti Svijeta, radosno, erotično, krhko, prolazno, nezamjenjivo i stoga nedodirljivo. Ono je posebno dragocjena vrijednost i kao takvo trebalo bi imati mjesto u domeni svetosti.

U galeriji detaljnije pogledajte djela slovenskog umjetnika Uroša Abrama...