Kao što sam rekao u svom prethodnom postu, ima i dobrih strana kada gradiš karijeru na tržištu u tranziciji. Opet ću se držati liste od 5. Kada sam bio izdavač magazina, naučio sam od svog sjajnog šefa Franka da čitatelji vole liste od 5 ili 10 ili čak 19. Nadam se da to još uvijek vrijedi!

1. U dobroj si poziciji da budeš prva u onome što radiš na svom tržištu. Ovo donosi mnogo izazova, ali i mnogo zadovoljstava. Ja vjerujem da je u ljudskoj prirodi da želi biti prvi u nečemu i otkrivati nove stvari. Za većinu nas koji nismo tako genijalni da izmislimo baterije koje se pune bez punjača ili Facebook, može biti itekako zanimljivo da uvedemo, recimo, novi način rada u lancu snabdijevanja u maloprodaji.
2. Možeš isprobavati nove, lude, sveže ideje i pokretati projekte, jer ako propadneš – nije tako skupo. Osobno, imao sam priliku sudjelovati u kreiranju nekoliko časopisa, specijalnih izdanja, događaja, online projekata… Neki su bili veoma uspješni, a neki doživjeli debakl. Ali koliko Francuza ili Britanaca može reći da je imalo priliku lansirati visokotiražni, profesionalni magazin prije svoje tridesete godine?
3. Ako radiš za pristojnu multinacionalku, bez obzira što ne pridonosiš globalnom P&L-u previše, oni će ipak ulagati u tvoj razvoj. Dobit ćeš priliku da sudjeluješ na konferencijama, treninzima i edukacijama koje nikada ne bi mogla platiti od vlastite plaće. I moći ćeš prenijeti to znanje na kolege i poslovne partnere. Sve kompanije za koje sam do sada radio su mi to priuštile. I duboko sam im zahvalan.
4. Naučiš kako pristupati poslu na poduzetnički način. Preuzimati više rizika, improvizirati i boriti se. I ako nakon takvog iskustva odeš na neko veće tržište zaista se možeš istaknuti. Nikada neću zaboraviti lica mojih kolega iz Engleske kada su gledali fotografije s događanja koje sam organizirao za 50.000 EUR. Mislili su da sam potrošio bar milijun.
5. Možeš dosta toga postići i napraviti sjajnu karijeru s prilično malo godina. Kako većina zemalja u tranziciji (ili post tranziciji) imaju ovu cijelu generaciju “izgubljenu u tranziciji”, mlađi ljudi su ti koji dobijaju prilike za brz napredak. Imao sam 24 godine kada sam dobio tim od 15 ljudi. Sa 27 godina – vodio sam tim s više od 50. I to definitivno nije samo zbog činjenice da sam sjajan lider!

Pokušavam generalno u životu smanjiti broj saveta koje dijelim ljudima, ali ovo je sada jače od mene: ako radiš u zemlji u tranziciji, probaj ne doživljavati to previše dramatično – zabavi se malo! Jer, nekoliko godina kasnije nećeš se sjećati poslovnih rezultata ni budžeta iz 2007. godine, ali ćeš se sjećati sjajnih večeri u konobi pokraj Dubrovnika ili konferencije u New Delhiju gdje sam bio jedini muškarac koji prezentira pred 100 urednica Cosmopolitan magazina iz cijelog sveta. Cheers!