• Finska je za mnoge obećana zemlja, a to bi mogla potvrditi i Zagrepčanka Eleonora koja je tamo pronašla svoj novi dom
• Otkrila nam je sitnice iz svoje svakodnevice 
• Primjerice, jesi li znala da se Finci u gostima izuvaju bez pitanja, ali i ne očekuju da ih u gostima dočekaju kolači?

Zagrepčanka Eleonora Schitaroczy u Finsku je preselila prije četiri godine. Razlog preseljenja i sretna okolnost bio je njezin dečko, Finac, s kojim je u stan u Helsinkiju uselila u veljači 2015. godine. Danas 28-godišnjakinja, Eleonora će uskoro po drugi put postati majka pa se sa svojom obitelji u Finskoj definitivno osjeća kao kod kuće.

Zaposlena je kao projekt menadžerica za jednu IT tvrtku koja surađuje s automobilskom industrijom i već je polako preuzela navike svojih sunarodnjaka. Ipak, u početku joj se bilo teško priviknuti na hladnoću i premalo sunca, ali sve ostalo bila je prilagodba na isključivo pozitivne stvari. Svi koje presele na sjever Europe upravo nedostatak svjetla ističu kao manu, ali sve je stvar navike.

"Na početku je mrak koji je po gotovo cijele dane po zimi doista čudan, ali kad se radi, niti ne osjetiš da vani ne sija sunce". Tako mi je već u prvoj rečenici opisala doživljaj Finske iz perspektive Hrvata - mračno i stalno se radi. Šalu na stranu, nije to uopće tako pa me Eleonora upoznala s detaljima života na sjeveru od svojih prvih dana.

Nema čekanja u redovima

Iako joj život u Finskoj nije bio nepoznanica, jer je Helsinki, zbog dečka, posjećivala i ranije, uspoređujući finsku svakodnevicu s hrvatskom, razlike su doista velike. "Tu je sve jako organizirano. Primjerice, rijetko se gdje čeka u redovima jer sve digitalizirano pa se i većina papirologije može obaviti online. Tako se i kod doktora i u pošti i u banci može naručiti u točno vrijeme i čeka se maksimalno 10-15 minuta, a zapravo niti toliko. Jednostavno nema traćenja vremena s papirologijom i čekanjem", objašnjava Eleonora.

Rijetko su na kavi, ali često u restoranima

Tamo nema čekanja, ali ni nadaleko poznate hrvatske tradicije dugoga ispijanja kave. "U Finskoj ljudi ne idu na "kave" kao mi, umjesto toga nalaze se za ručak ili popodne da doslovno popiju kratku kavu. Ispijanje kava i dugo sjedenje isto vide kao traćenje vremena pa radije nešto drugo zajedno rade, kao primjerice sport, odlazak u prirodu, u muzeje, na izložbe i slično".

Država subvencionira i ručak 

Odlasci na ručak kod njih su puno češća pojava. "Definitivno jako često odlaze u restorane, osobito za ručak. Jedan od razloga je i to što država subvencionira jedan dio ručka pa je ljudima na kraju to jeftnijie nego nositi od kuće. Država plaća 25 posto, a ti ostatak. Tvrtka u kojoj radiš daje ti karticu ili bon za 10 eura, koji mi dakle plaćamo 7,5 eura i time plaćamo u svim restoranima, a čak i trgovinama hrane".

Trgovine rade non-stop

Dok je u Hrvatskoj rad nedjeljom i dalje kontorverzna tema, na sjeveru oko toga nema problema: "Radno vrijeme trgovina je isto drugačije jer puno supermarketa radi 24h i to 7 dana u tjednu, a oni koji ne, otvoreni su svaki dan od 6 do 23. Ostale trgovine, poput trgovina odjećom, cipelama i slično isto su otvorene nedjeljom, ali skraćeno, od 12 do 18, što je po meni super!".

AKO ŽELIŠ, RADI OD KUĆE

Radno je vrijeme u Finskoj 7,5 sati, a većina firmi ima klizno radno vrijeme pa se može doći između 7:30 i 11 sati i isto tako kasnije otići, a simpatična Zagrepčanka dodaje još jednu praktičnu prilagodbu: "Puno firmi dopušta rad od kuće i možeš spontano odlučiti hoćeš li doći u ured ili ostati kod kuće".

Eleonora s jezikom nema problema, ali ga je počela učiti godinu dana prije preseljenja. Sada je, nakon pet godina, na drugoj od tri razine: "Mnogi kažu da je jako težak, ali vjerujem da ga svatko može naučiti ako ga se ne boji upotrijebiti. Ipak, znam ljude koji tu žive i više od deset godina pa uopće ne govore finski, ali nema veze jer se engleski uvijek koristi".

Aute koriste sve manje

Javni prijevoz je u Finskoj skuplji nego u Zagrebu. Jedna je vožnja oko 2 eura, ali, ističe Eleonora, i to ovisi gdje se karta kupi. Međutim sve je puno organiziranije i uvijek na vrijeme.

K tome govori i još nešto zanimljivo: "Javni je prijevoz potpuno besplatan za roditelja, odnosno osobu s djetetom u kolicima, što je jako praktično! Osim toga, jedna stvar koja mi je isprva bila smiješna je to što ljudi ne vole sjediti jedan pored drugoga u javnom prijevozu. Svi uvijek prvo sjednu sami, a ako nema takvoga slobodnog mjesta, puno ljudi radije stoji nego da sjedne pored nekoga. Na početku mi je to bilo jako čudno, ali sad, nakon četiri godine i ja sam se navikla i shvatila da sam to i sama počela raditi!", dodaje kroz smijeh. 

Sve je u Finskoj čisto i uredno i rijetko se vidi bilo kakvo smeće, uvjerava me Eleonora. Auti se pokušavaju koristiti što manje, štoviše, Finci ih sve manje i kupuju, a postoji i opcija "dijeljenja auta", odnosno unajmljivanja po potrebi. Bickle koriste najviše, a osobito su popularni "javni bicikli" koji su posvuda u gradu. Iako ova oba koncepta postoje i kod nas, oni su u Finskoj modernizirani. Osim toga, njihova je cijena čak i pristupačnija, pa se tako za unajmljeni bicikl plaća oko 30 eura za cijelu sezonu koja traje od travnja do listopada!

Mladima je država jamac za stan

Nekretnine za mlade u Hrvatskoj priča su za sebe, Nijemci se, pak, na kupnju stanova rijetko odlučuju, a situacija je u Finskoj baš obrnuta. Jako malo ljudi unajmljuje jer je puno skuplje od kupnje, a mladi do 30-e godine mogu otvoriti račun na kojem skupljaju novac za stan. Kad skupe barem 10 posto kupovne cijene stana, država im može biti jamac u banci. Zato je sasvim uobičajeno da jako mladi ljudi kupuju stan, a nakon tri do pet godina prelaze u kupnju većega.

"Nitko ne kupi stan pa onda tamo živi zauvijek, osim kad si malo stariji. Mi smo već sad prodali jedan i kupili drugi stan, a planiramo još veći kad nam djeca krenu u školu, a onda ćemo ga prodati i otići u manji, i otprilike tako izgledaju planovi prosječnog Finca. Mom je dečku ovo već četvrti stan koji je kupio, a ima 35 godina", objašnjava mi Eleonora.

Obožavaju boraviti u prirodi

Finci su manje vezani uz stanove i kuće, a puno više uz prirodu. Ona je u Finskoj jako važna pa tako imaju i "zakon" koji brani pravo svakog čovjeka da boravi u prirodi te bere bobice i gljive u prirodi, što je izuzetno popularno u ljetnim mjesecima. "Jako puno borave van kuće i priroda im je jako važna. I mi, kad imamo vremena, odlazimo u nacionalni park ili u šumu u šetnju. Priroda im je dio svakodnevnog života pa i vrtići tjedno vode djecu u prirodu, a pritom ne mislim na odlazak u park jer tamo idu svaki dan", dodaje.

A kako je u gostima?

Bombonijere, čokolade, ciglica kave i boca vina u Hrvatskoj su nezaobilazni kad ideš u goste. U Finskoj i u tome postoji razlika. Nitko ne očekuje da ih dočeka kava ili kolači. Znaju donijeti cvijeće ako je posebna prigoda, ali u principu nitko ništa ne očekuje od drugoga. To je zapravo i lijepo jer se može pozvati u goste bez stresa pripremanja hrane ili pića i samo provesti zajedničko vrijeme", zaključuje Eleonora.

Još jedna situacija njima je potpuno uobičajena. "Svi odmah izuvaju cipele čim dođu u posjet, a ima i dosta ureda u kojima se izuvaju pa imaju i "papuče" odnosno cipele za hodati unutra. Čak i ako je riječ o nekom kućnom partyju, svi se izuvaju bez pitanja trebaju li", prepričava mi finske manire.

Eleonora u njihovoj kulturi i načinu života te u svim razlikama potpuno uživa. No, dugo ispijanje kave nama bi ipak nekako nedostajalo, a tebi?