od svih mojih impulzivnih kupnji, ovo mi je vjerojatno najdraža. Bez nekog posebnog racionaliziranja, prije odlaska na surf-trip u Portugal, prijatelj i ja smo razmišljali kako bi bilo zanimljivo prekrasne znamenitosti ove zemlje ovjekovječiti iz neke druge perspektive, točnije – ptičje. Vrlo brzo sam izguglao sve potrebne informacije i došao do DJI Phantom 4 drona za kojeg su interneti rekli da je vrhunac ponude za (polu)profesionalce. Nekoliko sati kasnije, i svega dva dana prije polaska u Portugal, zadnji dostupni Phantom 4 u Hrvatskoj je bio moj. Kupiti dron ne znači samo kupiti letjelicu s četiri elise i kamerom, treba vam cijeli niz dodatne opreme; od tableta preko kojeg se njime upravlja, filtera za kameru, ruksaka, dodatnih elisa (u slučaju da vaše letačke sposobnosti nisu na razini pa ih potrgate nehotičnom košnjom krošnji drveća) i najvažnije od svega – dodatnih baterija. Dron je dobar jedino ako je u zraku, a s 20-ak minuta autonomije jedne baterije, ubrzo shvatite da baterija nikad dosta jer se isprazne u najgorem mogućem trenutku - vi ste na Cabo da Roca - najzapadnijoj točki Europe, a najbliža utičnica je - u Lisabonu. Na kraju, surf-trip se pretvorio u radni tjedan, jer surfanja nismo ni vidjeli, već smo svo vrijeme proveli u lovu na savršen kadar, ali isplatilo se.

Što se tiče dozvola, zakoni o dronovima se tek formiraju i nisu sasvim jasni niti ujednačeni i razlikuju se od zemlje do zemlje, tako da nikad ne znate što vas čeka. Zapravo ste prepušteni na milost i nemilost policajca ili komunalnog redara koji vas eventualno “uhvati”. Srećom, policija i redarstvene službe u Portugalu nisu pretjerano zainteresirane za dronove i turiste koji im njima lete iznad glava, tako da osim interesa pokojeg znatiželjnog prolaznika, nismo imali nikakvih problema. Od drhtavih ruku i pretjeranog opreza prvog dana snimanja, shvatili smo da nikoga nije briga za naš foto-letački-pohod i postali smo samouvjereni do te mjere da smo dronom uzlijetali s prometnih trgova kao da je normalno. Svojevrsna regulativa ipak postoji, pa je dron potrebno registrirati Agenciji za civilno zrakoplovstvo, koja vas uvodi u sustav i dodjeljuje posebnu registarsku oznaku.

Let dronom uvelike podsjeća na video igrice, njime se upravlja upravljačem sličnim onome na nekoj igraćoj konzoli, a tablet koji je spojen na njega prenosi sliku koju dron snima u realnom vremenu, tako da doslovno imate osjećaj kao da letite, i mogu vam reći da su prizori spektakularni. Čak i kad snimate naočigled najdosadnije motive i krajolike (poput neke pustopoljine u Moslavini) oni izgledaju sasvim drugačije kad ih snimate s 300 ili 500 metara visine. Dron mi je postao neizostavni suputnik i mjesta na kojima sam bio stotine puta - poput Splita, Šibenika ili Kornata - dobivaju sasvim jednu novu dimenziju kada ih se snimi s pola kilometra – što je najveća visina koju ovaj model drona može postići.

Tehnologija koja stoji unutar te male, bijele kutijice je zaista impresivna jer, osim što je poluautomatizirana, tako da njime mogu letjeti i početnici, sposoban je letjeti po ogromnim naletima vjetra, detektirati prepreke pomoću ugrađenih senzora, čak i pratiti kretanje mete koju označite, a sve to uz savršeno mirnu i kvalitetnu sliku što je ipak najbitnije jer letite da biste snimali. Osim fotografija, od kojih sam neke objavio po društvenim mrežama, želja mi je montirati i seriju videa s putovanja, jer ovi kadrovi, koliko god izgledali impresivno u obliku fotografije, zaista ožive jedino kroz video. Kad se sve zbroji i oduzme, nepromišljena kupnja s početka priče na kraju ispada investicija u hobi projekt. Neki ljudi slažu makete, neki sakupljaju poštanske marke, a ja? Ja vas snimam iz zraka.

Tekst je preuzet iz Budi.IN Chica uz koji dobivate srebrni Argentum privjesak na dar.