Mnogi posjećuju Kostariku upravo zbog njezinih prirodnih ljepota. Upravo su nas one oduševljavale na svakom koraku od prvog do zadnjeg trenutka boravka u Kostariki, počinje pravnica i food blogerica Iva Savić. Stoga i ne čudi da ime ove države, dodaje, u prijevodu sa španjolskog znači “bogata obala”. Trenutačno živi s obitelji u Zagrebu, ali vrlo često zbog posla i po nekoliko mjeseci žive u inozemstvu. Tako se poklopilo da su živjeli u Chicagu, pa kad je red došao na godišnji, odluka je pala na Kostariku.


- Htjeli smo vidjeti nešto novo, egzotično, a u nju je definitivno lakše doći iz SAD-a nego iz Europe. A i aviokarte su povoljnije (smijeh). Osim toga, zima u Chicagu je duga pa mnogi Amerikanci, pogotovo sa Srednjeg zapada, u zimskim mjesecima bježe u toplije krajeve. Iako nismo točno znali što očekivati, jer nikad ranije nismo bili u Srednjoj Americi, odlučili smo se za Kostariku jer se ubraja među najsigurnije zemlje Latinske Amerike, a uz to je i prilično dostupna i popularna za obiteljski odmor. Nakon našega divnoga sedmodnevnog odmora jedino smo žalili što nam nije bliže jer tamo se svakako isplati vratiti - govori te dodaje: “Vulkani, vodopadi, šume, plantaže kave, banana, cvijeća i paprati, na svakom zavoju stabla egzotičnog voća, prostrana polja...

Kad smo dolazili ovdje, nisam znala da je Kostarika tako bogata. Svi su samo pričali o plažama i fenomenalnim zoološkim vrtovima na otvorenom. No Kostarika je raj za prave zaljubljenike u prirodu jer nudi pregršt staza za planiranje, uspinjanja uz vulkane, ziplining u šumama itd.”, ističe Iva, koja je pristigla s obitelji na odmor baš u vrijeme sezone kave, koja traje od studenog do veljače, stoga se nemojte začuditi što ćete svakodnevno sretati berače kave koji punih košara odlaze kod otkupljivača.


- Devedeset posto berača dolazi iz susjedne Nikaragve, i to s cijelim obiteljima, jer su za ovaj posao triput bolje plaćeni nego u svojoj zemlji. U Kostariki se sadi samo arabica, dok je ostale vrste zabranjeno saditi. Tako je odlučila vlada, smatrajući da zbog kompetitivnosti treba saditi samo najbolju sortu - objašnjava i nastavlja: “Ta cijela priča o kavi me dojmila. Oduševili su me ti vrijedni ljudi, dosljednost i plan jedne države da provodi takvu politiku”. I ne samo kava nego cijela kostarikanska gastronomija očarali su ovu food blogericu čije gastrocrtice možete pratiti na blogu culinary postcards.  

 
 Voće je svakako jedna od stvari po kojoj ću pamtiti ovu zemlju. Jeli smo najbolji mango ikad, slatke banane svih veličina, najsočnije ananase, ali i mnoge egzotične vrste poput guanabane (vodenasto voće koje se krije iza izrazito zelene kore pokrivene šiljastim crnim izraslinama), nancisa (slično našoj šljivi bijelici), carambole, tj. star fruita (lijepo žuto voće s tankom korom čiji presjek ima upravo oblik zvijezde), poma rose, odnosno vodene jabuke, i još mnogo toga, priča Iva, koja nam je otkrila da je kostarikanska kuhinja vrlo jednostavna. Osim voća i povrća jedu grah i rižu do dva, tri puta na dan, meso (pretežno piletinu i govedinu), ribu, krumpir i kukuruz.

- Gdje najbolje upoznati domaću kuhinju nego u lokalnim zalogajnicama i restorančićima. Probali smo svašta. Olla de carne (juha s mesom, slična našoj domaćoj goveđoj juhi, ali kiselija, s jukom i chayoteom), sopa negra (crna juha, odnosno juha od crnoga graha, koja se često servira s poširanim ili kuhanim jajem), casado (tipični ručak od riže s grahom i/ili paprikom i lukom, komada pečenog mesa, ribe ili raznog povrća, salate i pečenih plantana banana), ceviche (sirova riba i drugi morski plodovi s crvenim lukom i limunovim sokom), tortilla aliñada (debela kukuruzna tortilla punjena sirom), tamales (kuhana kukuruzna krupica sa začinima i rižom, mesom ili povrćem serviranu u plantaninu listu) i još puno toga - govori.

Kostarika je podijeljeno društvo, objašnjava Iva, a jaz između jako bogatih i siromašnih itekako se osjeti. 
- Postoji i jako velika razlika između gradova i sela. Dok su gradovi prenapučeni, užurbani i glasni, selo, koje zapravo prevladava, mirno je, tiho, sljubljeno s prirodom, a tako i život ljudi - kaže i dodaje da uz sve prirodne ljepote ove zemlje ne propustite posjetiti koji grad.


- Na svakom koraku može se vidjeti povijest ove zemlje, upoznati narod, iskusiti njihovu kulturu i običaje. Osim glavnoga grada, San Joséa, vrijedi posjetiti Cartago, udaljen 45 min vožnje autom, u kojem se nalazi divna bazilika Naše Gospe od Anđela. Na drugoj strani od San Joséa, 20 km dalje, nalazi se Alajuela s velikom gradskom tržnicom, koja je priča sama za sebe. No grad ima i moderniji dio, pa i shopping centar koji ne zaostaje nimalo za zapadnjačkim standardima. Relativno blizu, u istoj pokrajini, nalazi se Zarcero, koji smo posjetili samo zbog botaničkog labirinta. U glavnom parku ispred crkve i školskog igrališta nalazi se trg s predivnim skulpturama sačinjenim od grmlja. Svakako vrijedi vidjeti ako se nađete na tom potezu - dodaje Iva, koju je oduševio životni moto toplih i uvijek nasmijanih lokalaca “Pura vida” (“Život je lijep”).


- Nemojte se prevariti kao ja pa pomisliti da je Kostarika jeftina (smijeh). Cijena smještaja, kao i svugdje, ovisi o sezoni, kao i o tome želite li biti na obali (i na kojoj strani) ili u unutrašnjosti. Što se sezone tiče, važno je znati da je ona puno dulja nego kod nas, tako da je svega nekoliko mjeseci u godini (od siječnja do travnja) izvan sezone. Moj savjet je da smještaj tražite izvan grada. Gradovi su bučni i stopa kriminala je veća. S druge strane, ako se odlučite za smještaj u prirodi, čak i na nekoj osami, u dobrom hotelu, uvijek ćete imati u ponudi organizirane izlete do zanimljivih destinacija, ali i šofera/vodiča na raspolaganju - priča Iva, koju je ova bogata zemlja fascinirala i više nego što je mislila da može. Kako i ne bi kad ima 20-ak nacionalnih parkova, 15-ak rezervata i zaštićenih područja, 200-tinjak vulkana, bezbrižnu životnu filozofiju i toplinu koju ćete zauvijek pamtiti.