Dokazano je: žene dobivaju slabiju medicinsku skrb!
Početkom novog tisućljeća, 2001. godine, na Sveučilištu u Marylandu dvije znanstvenice, Diane Hoffman i Anita Tarzian, objavile su studiju o rodnoj diskriminaciji u kliničkim postupcima olakšanja bolova. Pod pojmom rodne diskriminacije autorice su, kao što i piše u konvenciji Ujedinjenih nacija, podrazumjevale svako razlikovanje, isključivanje ili uskraćivanje koje se čini na osnovu spola.
Švedska studija iz 2014. godine, naslovljena Vrijeme čekanja na Hitnom prijemu iz perspektive rodne jednakosti, pokazala je žene u medicinskoj čekaonici provode mnogo više vremena od muškaraca. Njihovi slučajevi često se ne percipiraju kao realno ozbiljni. Rezultat takvog ponašanja? Smrt brojnih žena zbog neprikladne reakcije medicinskih timova! Još uvijek se sjećamo francuskog slučaja iz svibnja ove godine u kojem je 22-godišnjakinja zvala hitnu pomoć i rekla da ju trbuh boli toliko jako da će umrijeti od boli. ''Definitivno ćeš umrijeti jednog dana, kao i svi drugi.'' - rekao joj je djelatnik preko telefona. Djevojka je, zbog otkazivanja organa uzrokovanog moždanim udarom, preminula samo 5 sati nakon poziva. Brojni autori pripisuju tu diskrimirajuću pojavu ''dugoj kulturnoj povijesti koja žensku moć razlučivanja procjenjuje kao ograničenu''.
Od objave ove studije prošlo je 17 godina. Je li situacija još uvijek ista? Anita Tarzian još prošle je godine za The Guardian rekla da ne misli da se nešto promjenilo. ''Svaki put kad pomisliš da su se stvari promjenile, upališ vijesti i pomisliš: ''Hmm, možda ipak nisu.'' - rekla je 2017. godine. Problemi s rodnom diskriminacijom napreduju jako sporo jer je držanje i stav ljudi prema rodu toliko ukorjenjen da je podsvjestan. Mnogi, dakle, rodno diskriminiraju a da toga nisu ni svjesni. Tarzian smatra da tradicionalni zdravstveni sustav zapostavlja žene koje se, u odnosu na muškarce, puno više preispituju. Ona želi potaknuti žene da više vjeruju vlastitim instinktima te da glasnije zahtjevaju pomoć koja im je potrebna.
Situacija je još gora kad je riječ o ženskim bolestima i ginekološkim tegobama. Savršen primjer je endometrioza, kronična ginekološka bolest kod koje se stanice sluznice maternice nalaze van maternice. Najčešće se nalaze u trbuhu, ali i u brojnim drugim tkivima i organima. Jedna od deset žena od te bolesti boluje, ali od oboljenja do dijagnoze prolazi između 7 i 8 godina.
Ženama se pažnja najviše posvećuje kada imaju problema sa začećem. ''Opći stav je da su žene tu da rode djecu.'' - kaže Emma Cox, jedna od čelanica udruge Endometriosis UK koja podupire žene oboljele od ove bolesti. Abby Norman autorica je knjige Pitaj me o mojoj maternici. Njen put do otkrića činjenice da boluje od endometrioze bio je dug... i bolan. Nekoliko doktora dijagnosticiralo joj je infekciju urinarnog trakta. Osim toga, često su ju pregledavali stažisti, a jedan od doktora ustvrdio je da je bol rezultat seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu koje se kod Abby nikad nije dogodilo. Stanje sa suludim i nedvojbeno lošim dijagnozama se nastavilo sve dok na pregled nije došla sa svojim dečkom koji je uistinu zajamčio da ona osjeća nevjerojatno snažne bolove. Druga bolest koja se često ne dijagnosticira na vrijeme jest vulvodinija. Riječ je, zapravo, o intenzivnim i čestim bolovima u vanjskim spolnim organima žene koja se može javiti kronično ili tek pri kontaktu (spolni odnos, umetanje tampona...). Vulvodinija pogađa čak jednu od 12 žena, a brojne nikada ne dobiju dijagnozu. Doktorica Christin Veasley, prikupljala je iskustva žena i, u izjavi za BBC, nije krila da je zgrožena postupcima brojnih kolega: ''Doktori često govore stvari poput onih da sigurno imaš bračnih problema. Popij čašu vina prije seksa. Bit će bolje.''
Još jedno kritično područje zdravstvenih tretmana žena jest demecija. Prije samo dvije godine, na Sveučilištu College London, objavljeno je istraživanje koje pokazuje da dementne žene bivaju lječenje slabije od muškaraca koji boluju od iste bolesti. Sudeći po istraživanju, lječnički nadzor nad ženom je slabiji te češće primaju recepte za potencijalno štetne ljekove. Claudia Cooper, doktorica koja je vodila istraživanje, tvrdi da imaju statistički savršeno jasnu sliku o tome da se o ženama slabije skrbi, ali isto tako joj je jako teško objasniti zašto. Ipak, poznat je i podatak da se ženama puno češće pripisuju brojni psihički poremećaji. ''Žene se puno češće šalje psiholozima i psihijatrima, a na muškarcima se provodi više testova i pregleda.'' - kaže Christin Veasley koja je često vodila istraživanja o tretmanima kroničnih bolova.