• 1954. godine, tada tinejdžerka, Martha iz Indiane izgubila je torbicu 
• Ne bi ovo bila nikakva zanimljiva vijest da torbica nije pronađena 65 godina kasnije, zajedno sa svim stvarima
• Upozorenje: ova priča može izazvati veliku dozu nostalgije

Na web stranici "Do You Remember" (Sjećaš li se), koja se opisuje kao 'najveća zajednica nostalgičara i zaljubljenika u '40-e, '50-e i '60-e godine' izašla je priča o djevojci koja je davne 1954. izgubila torbicu. 

Prilikom rušenja srednje škole Jeffersonville u Indiani, netko je pronašao torbicu izgubljenu iza starog ormarića. Da nije bilo stvari nađenih u torbici, teško bi bilo procijeniti iz kojeg razdoblja i godine je izgubljena torbica, uzimajući u obzir modu koja se stalno vraća. Međutim, stvari nađene u torbici, uključujući osobnu iskaznicu, dokazuju da ju je izgubila djevojka imena Martha 1954. godine. 

Punog imena Martha Ina Ingham sada je u svojim 80-ima i sigurno je već davno zaboravila na izgubljenu torbicu. Priča o torbici pronađenoj 65 godina kasnije i njenom sadržaju oduševila je mnoge nostalgičare i svojevrsna je vremenska kapsula i opipljivi dokaz nekog drugog vremena.

O čemu svjedoči torbica iz 1954.?

Te godine Marta je bila završni razred srednje škole Jeffersonville. I tada je to bila važna godina za srednjoškolce, godina u kojoj se sve vrti oko maturalne zabave. A ako nešto znamo iz američkih filmova, onda je to koliko je maturalna zabava velik i važan događaj.

A upravo priču jedne srednjoškolke iz '50-ih godina prošlog stoljeća priča nedavno pronađena torbica. Uz Marthinu osobnu iskaznicu i iskaznicu socijalnog osiguranja, tu su bili isječci novinskih članaka, košarkaški raspored u srednjoj školi Jefferson za godinu 1953. -1954., koraljni ruž za usne, pribadača, omoti Juicy Fruit žvakaća, raspored autobusa i nekoliko poruka ispisanih na papirićima.

Life&style I druge su žene podigle glas objavljujući vlastite fotke s borama i sijedima: "Stop shamingu žena u medijima!"

Većina ovih predmeta mogla bi se naći i u današnjim torbicama, međutim upravo isječci iz novina, papirnati rasporedi buseva i košarkaških treninga su svojevrsni artefakti nekih prošlih vremena. Vremena kojih se sjećamo i mi rođeni 80-ih koji smo u školama pisali šalabahtere na papiriće i u razredu razmjenjivali papirnate poruke sa prijateljicama i simpatijama. 

Upravo takvo nešto skrivala je i Marthina torbica u kojoj su se našle dvije poruke. Jedna je bila od nekoga s potpisom "Torchy" koji je pozvao Marthu na maturalnu večer. Drugo je bilo poduže pismo dječaka po imenu Carter. U obje bilješke također se spominje još jedan dječak po imenu Paul. Čini se kako je Martha, lako moguće, mogla biti kraljica maturalne večeri! 

Sadržaj poruke otkriva kako su i naše bake i djedove mučile tinejdžerske ljubavne zavrzlame i drame. Carter započinje svoju poruku riječima "Draga Marta", te nastavlja s opravdanjem: "Bobbie i ja nismo ponovno zajedno, ali sam joj nastavio biti pratnja na satove jer me to zamolila. A ja samo želim biti prijatelj sa svima... počevši s djevojkama prema kojima sam bio loš. Zar je to toliko krivo?" pita se Carter koji je očito bio pravi frajer i srcolomac 50-ih godina u školi Jeffersonville. No, čini se kako kod naše Marthe i nije imao previše uspjeha jer se u poruci referirao i na dečka imena Paul koji se, izgleda, sviđao Marthi. "Mislim da je Paul u redu dečko, ali nikada ga nećeš uhvatiti - prebrzo trči, ha, ha!", piše naš zavodnik i završava poruku riječima "S ljubavlju, Carter."

Sjećaš li ih se i ti? 5 stvari koje smo koristili u preddigitalno doba u nama je probudilo nostalgiju

Ajmo malo analizirati ovu poruku i vidjeti što nam govori o udvaranju u 50-ima? Prvo, jasno nam je zašto starije generacije govore kako je romantika umrla i džentlmeni su stvar prošlosti. Iako je Carter očigledni serijski zavodnik, i dalje ima manire - prati bivšu djevojku na sat kako ne bi hodala sama hodnikom.  Započinjanje poruka sa "Draga" i završavanje "S ljubavlju" govori o razdoblju kada je bilo koja forma komunikacije bila znatno službenija i imala je određena pravila koja danas najviše podsjećaju na komunikaciju mailom. U svakom slučaju, bilo je zanimljivo dobiti direktan uvid u život jedne 17-godišnjakinje prije 6-7 desetljeća...

Osoba koja je našla torbicu, objavila ju je na jednoj grupi na Facebooku, a zahvaljujući modernoj tehnologiji torbica je uspjela naći svoju vlasnicu koja danas živi na Floridi. Pokušavam samo zamisliti kako je njoj bilo čitati ove poruke... Sjeti li se ikada Cartera? Ili možda Paula?

Već mi je jasno, ovaj dan ću provesti kopajući po starim leksikonima i papirićima... Čuvaš li ih i ti?