Krenimo sa mnom, Key. Dan je počeo predobro – kupale smo se sa svojim Australcima, pokušavali igrati odbojku ali nas je Kevin lomio od smijeha, paddle boardala sam s Alexis koju oduševljeno zanima sve što vidi oko sebe (mala je kao najslađa Dora The Explorer) i Pam me zezala da sam bijela k’o sir pa sam se uporno mazala kremom SPF 50 da ne izgorim. 

Dan se nastavio na… okej ručak. Naši down under frendići skuhali su nam paštu s, pazi, gaudom i špekom – i bila je iznenađujuće jestiva. Sljedeći korak je pao dogovor da skipper Filip kuha nadalje, očito smo mi Hrvati ipak bolji chefovi, ali i “mali od kužine”.

Sada Pam moram uletjeti; ono što ja moram podijeliti s vama je da je naša Key vozila jedrilicu – k’o velika! Naravno, pazio ju je Filip, ipak ne želimo biti krivi za ubijanje turista na Jadranu :) ali moram priznati da sam bila ponosna frendica, you go Glen Coco! Još da nauči da nije pametno da ona toliko nespretna hoda po jedrilici u japankama… Baby steps.

U jednom trenu sve je otišlo na loše – jedrilica se počela opako ljuljati, toliko da je India slomila tanjur i svi su se dosta prepali. Predložila sam im da nabacimo resting bitch face jer će nas prividno smiriti – i fakat je. Neobične tajne malih Hrvata. No na našu veliku žalost bura se nije smirivala, iako smo nekako uspjeli doći do Makarske.

Sad je na redu bila naša prva velika avantura – zipline! Zamisli, čak sam JA pristala spustiti se, a zbilja ne volim ništa avanturistički. Za Key čak kužim, ona je prirodno malo ćaknuta (oprosti, volim te svejedno ❤).

I ništa, ukrcali smo se na bus i krenuli do staze. Mene je ful mučila visina, ali bila sam 100% sigurna da se spuštam (hej, YOLO), dok je Key obula japanke i bojala se da će ih izgubiti u bespućima ispod sebe tijekom spuštanja. E da sam BAR to vidjela… Ali ne, čim smo se popeli do vrha, krenulo je luđački puhati i doslovno nas je guralo kao one hrpe sjena koje vidiš teatralno u pustim gradovima na filmu (očito smo mršave, hehe). Nismo se dali smesti, cijela naša grupica je bila odlučna da se spuštamo, prao nas je adrenalin, imali smo kacigice na glavi i sve. 

Key preuzima; I onda, shit storm. Odjednom crno nebo, hektolitri kiše u minuti i bura kakvu nismo vidjele… vjerojatno nikad. Zamisli, nas 30 smo kao sardine bili nagruvani u tu kamenu kućicu od 3-4 kvadrata – i onda je nestalo struje! Domaća ekipa se derala da je “smak svita” (što nije pomagalo mojoj klaustrofobičnoj Pam), dok su Australci bili u totalno drugom filmu.

Jedine brige ovih partyjanera su: a) kada će krenuti piti večeras, b) što će se dogoditi večeras i c) ljubomora na dio australske ekipe koji je uspio odraditi zipline u prvoj grupi taman prije oluje. U jednom trenu pušteni smo na slobodu, pa smo ostatak vremena proveli čekajući na kiši da dođe drugi bus. Došao je za DVA SATA – tko sad viče “e blago ti se, ja bi tvoj posao”?

Vratimo se na onaj dio - “smak svita”. Naime, u lijepoj nam (ali sad mrskoj) Makarskoj je palo 60 litara kiše po kvadratu u sat vremena. Ceste su bile poplavljene i zatvorene, a vjetar koji je puhao lako bi otpuhao i kršne Australce, a kamoli nas. Čak su lokalci bili zgroženi (ovaj put ne strancima haha) kako je vrijeme bilo očajno, a da je ovo najveća oluja koju su ikad vidjeli. 

E, ali Key, moraš priznati, taj zalazak sunca je bio najljepša stvar koja nam se dogodila toga dana – nebo je bilo rozo narančasto i izmamilo mi je blesavi osmjeh na lice. Kad smo se dočepali jedrilice, osjećali smo se kao beskućnici koji su pronašli dom. Divotica. (P.S. Pam je, ali to si već skužila, je'l tak?). Dan smo odlučili završiti pravim hrvatskim delicijama – cimere smo furali na ćevape. Mislim, moraju probati the real deal, ne? I pogodila si, zvijezda večeri je bio ajvar. Naprosto su podivljali za našom hranom, a praktički je bio tek prvi dan. Nakon večere Key se zaputila u krevet, a ja sam nove frendove učila bitne riječi hrvatskoga jezika – kad budu spremni, pokazat ćemo ti kako su ih naučili.

Nakon toga svi smo krenuli na spavanje, dobro, osim mene koja vam je pripremala ovaj tekst. Cijelu noć smo se ljuljali, bio je pravi lunapark, srećom pa sam popila više Dramina i na kraju zaspala, kako bi kod nas rekli šarmantno – k’o zaklana. Čitamo se opet sutra!

xoxo,

Key & Pam