Moj vegetarijanski život i sva glupa pitanja
Na sveopću žalost svih zadrtih vegetarijanaca i vegana, moja odluka nije bila etičke prirode. Iako sam jako ponosna na činjenicu da niti jedna krava/koza/koka/svinja/janje nije stradala za moj ručak, moj zec leži u nekom drugom grmu. Znam da bi se na ovu izjavu mnogi vegetarijanci križali lijevom rukom i izbacili me iz svog "kluba" (koji just-for-the-record ne postoji za stvarno), ali tako i tako nikad nisam voljela da me se stavi u jedan kalup. Tu dolazimo do najveće zablude vegetarijanstva, zbog koje sam među ostalim, mjesecima skrivala da ne jedem meso - nismo svi isti! Iz nekog razloga ljudi valjda od mene očekuju da nakon one "vegetarijanka sam" krenem sa propovijedima zašto i ti trebaš postati, ali nikad nisam bila taj tip. Kao i s ostalim važnim ili manje važnim aspektima našeg društva, nemam potrebu nikome trljati na nos svoje mišljenje, opredjeljenje, stavove...
Bez puno filozofije
Nikad nisam bila tipični "mesojed". Vividno se sjećam nekih svojih vrtićkih ručkova i litara suza prolivenih nad tanjurom mesnog variva. Meso, kao namirnica, za mene je bila hrana koju mama kaže da moram jesti. Možda sam baš zato što se MORA jesti i razvila averziju prema njemu. Jednako tako sam se jednog dana probudila i rekla "od danas ne jedem meso". Bez puno filozofije i priprema. Tako i tako sam o tome već ranije razmišljala, a ruku na srce moja prehrana se i nakon ove odluke nije puno promijenila jer mi je meso oduvijek bila zadnja stvar koju poželim na tanjuru.
Prijelaz na vegetarijansku prehranu za mene je bila i duhovna promjena. Prije cca dvije godine, prolazila sam kroz ne-tako-divan period života. Osjećala sam se nesretno, potpuno izgubljeno. Falilo mi je stabilnosti, falila mi je nada u bolju budućnost. Falilo mi je samopouzdanja. Neki bi rekli da sam bila depresivna. Naravno, u to vrijeme nitko ništa o tome nije znao, jer ako sam talent za jednu stvar u životu - to je onda skrivanje emocija. Imala sam osjećaj da smjer kojim se krećem u životu nije onaj kojim želim ići. Kao da mi je serviran život koji mi se ne sviđa, ja koja mi se ne sviđa. A kad si sam sebi najveći neprijatelj, sve odlazi kvragu.
Novi početak
U to kritično vrijeme, jedina stvar koju sam mogla, htjela i trebala promijeniti sam bila - ja. Drugim riječima, trebao mi je novi početak. Počela sam puno više čitati i gledati dokumentarce. O religiji, duhovnosti, osobnom rastu, promjenama,...Što sam više učila, to sam se bolje osjećala. Dođe trenutak u životu kad ti i naizgled najmanja promjena koju učiniš u životu, čini najveću razliku. Za mene je to bilo vegetarijanstvo. Slučajno ili ne - iz dana u dan osjećala sam se bolje, ljepše, zdravije, snažnije.
Najčešće pitanje koje u životu čujem je "a što ti uopće jedeš?" (ok priznajem, "kad ćeš se udati?" i dalje vodi). SVI misle da premalo jedem. SVI misle da mi fali proteina. (BTW: 200 g piletine ima 38 g proteina, a 200 g slanutka ima 39 g). SVI misle da ću se razboljeti. SVI mi gledaju u tanjur. Najbolja i jedina referenca na svako ovakvo pitanje sam - ja. Zdravija, sretnija, bolja nego ikad. Naravno da moja prehrana nije savršena. Ako želim jesti čokoladu, jedem čokoladu. Ako želim jesti pomfrit, jedem pomfrit. U umjerenosti je ključ, ali generalno gledano - da, jedem bolje. Barem se trudim...
Znam da će mesojedi reći da griješim i da moja prehrana nije zdrava. Isto tako znam da će vegani reći da je njihova prehrana ultimativno najzdravija. Onda će se opet ubaciti mesojedi i reći da su vegani licemjeri jer "jedu hranu životinjama". Možemo li napokon svi prihvatiti činjenicu da nismo svi isti? Da svi imamo različite želje, različite potrebe? Zašto ne bi svatko mogao odlučiti za sebe? Zašto si potpuni neznanac uzima za pravo da mi gleda u tanjur i sije zrnca mudrosti o mojoj "nezdravoj" prehrani? Čitaj, obrazuj se, eksperimentiraj i odluči što je najbolje za tebe. Na kraju dana, samo ti to znaš! (sorry, mama.)
Slušaj svoje tijelo
Nažalost, živimo u vrijeme kad nam je hrana glavni neprijatelj i razlog većine bolesti. Situacija je toliko loša da postaje teško pronaći čak i voće i povrće koje nije tretirano hormonima rasta i otrovnim pesticidima. Zašto ne bismo promijenili svijet u kojem živimo mijenjajući sebe? Obrati pažnju na namirnice koje jedeš i vidjet ćeš koliko ćeš se bolje osjećati. Slušaj svoje tijelo jer ga nitko drugi ne čuje kao ti. Ne moraš poslušati ni mene ni nikoga drugog, pronađi vlastite odgovore na vlastita pitanja. Uči, razvijaj se, postani najbolja verzija sebe - svaki trenutak je pravi trenutak!