• Civita di Bagnoregio jedinstveni je talijanski gradić, smješten na vrhu visoke stijene, do kojeg se može doći dugačkim mostom
• Pitoresknih kamenih uličica i kuća atrakcija je koja privlači turiste, ali možda neće više dugo...
• Civita di Bagnoregio već 2500 godina prkosi svojoj propasti: u ponor su tijekom povijesti padale kuće, kule, čak i gradska vrata

Izgleda pomalo kao scenografija iz nekog fantasy filma. Nekoliko kamenih kuća stoji na vrhu visoke stijene, dok se oko njih prostiru duboke doline. S ostatkom svijeta povezuje ih samo jedan dugački most. Talijansko selo Civita di Bagnoregio jedno je od najfotogeničnijih mjesta u Europi. No njegova ljepota ima jednu veliku manu – doslovno nestaje pred očima.

Mjestašce se nalazi u regiji Lazio, oko 120 kilometara sjeverno od Rima, a njegova je povijest toliko bogata da bi mu mnogi slavni gradovi mogli pozavidjeti. Ljudi ovdje žive već 2500 godina. Osnovali su ga Etruščani, kasnije je prošlo kroz rimsko razdoblje, a velik dio današnjeg izgleda dobilo je tijekom srednjeg vijeka i renesanse.

Najveći neprijatelj mjesta upravo je ono što mu daje njegovu jedinstvenu ljepotu. Civita je izgrađena na vulkanskom tufu koji leži na mekanim glinenim i pješčanim sedimentima. Tuf je mekana, porozna stijena nastala stvrdnjavanjem vulkanskog pepela. Grad je tako podignut na vrlo nestabilnim temeljima koji teško odolijevaju vremenskim utjecajima. Stoljećima klizišta i erozija nagrizaju stijenu ispod grada. Rubovi se postupno urušavaju, a u prošlosti su u dolinu padale cijele kuće, kule pa čak i izvorna gradska vrata. Upravo zato Civita je dobila nadimak „La città che muore“ – grad koji umire.

Važna je bila i 1695. godina, kada je područje pogodio snažan potres, zbog čega je Civita postala još izoliranija. Danas se do povijesnog mjesta može doći isključivo preko oko 300 metara dugog mosta koji prelazi dolinu Calanchi. Već je sam prelazak mosta poseban doživljaj.

No kada prijeđete most i uđete u mjesto, ostajete bez daha. Iza jedinih sačuvanih povijesnih vrata, Porta Santa Maria, kao da je vrijeme stalo. Uske ulice obrubljene su kamenim kućama, lukovima i stubištima, dok je središte mjesta trg s crkvom San Donato. Promet vozila gotovo da i ne postoji, a cijelim mjestom vlada mirna i opuštena atmosfera. Položaj visoko iznad okolnog krajolika dodatno pojačava osjećaj potpune izdvojenosti.

Nekada je Civita bila znatno veća i imala čak pet gradskih ulaza. Potresi, klizišta i postupno iseljavanje stanovništva tijekom stoljeća potpuno su promijenili njezin izgled. Danas ovdje tijekom cijele godine živi tek nekolicina stanovnika, dok posjetitelji dolaze iz cijelog svijeta. Tko zna kako će ovo mjesto izgledati za nekoliko godina i hoće li ponovno izgubiti dio svoje iznimne ljepote.