Televizija, Internet, roditelji, rodbina, prijatelji – sve su to izvori beskrajnih informacija koje nas neprestano bombardiraju 24 sata. Kako bismo se trebale ponašati, kako se odijevati, kako se našminkati, kakvu glazbu slušati, što jesti, piti i tako dalje i tako dalje… Od malih nogu govore nam što je dobro, a što nije… Međutim, neke uvriježene načine razmišljanja i fraze proistekle iz toga shvaćamo zdravo za gotovo - a ne bismo trebale, jer nam otežavaju život – bezrazložno! Donosimo najčešće i najgore… 

„Nemam vremena“ 

Svejedno radi li se o produljenom vikendu s najboljom prijateljicom ili jednostavno o šetnji za vrijeme poslijepodnevne stanke ili o sportu nakon posla: kad nam naš mozak kaže „Ti nemaš vremena!“, onda to ne preispitujemo te automatski u to povjerujemo. A zapravo se moraš preispitati. Zar DOISTA nemaš vremena? Pogledaj u svoj kalendar te dobro isplaniraj što i kada ćeš raditi – vidjet ćeš da ima dovoljno 'rupa' koje možeš iskoristiti za super stvari! 

„Sigurno će ljudi pričati o tome! / Što će drugi misliti?“ 

Prečesto dopuštamo da na naš život i odluke utječu ljudi iz naše okoline, pa čak i nepoznate osobe. A zapravo SAMO TI trebaš biti sretna sa svojim odlukama! 

„Moram biti tu za druge!“ 

Naravno da je lijepo pomagati drugima. Ali, nažalost, često zaboravljamo na sebe. Svatko ponekad smije biti nemoćan…

„Bez muke nema nauke!“ 

Samo onaj tko radi do kasno u noć ima šanse za uspjeh? Samo onaj tko uči dan i noć ima šanse za dobre ocjene na ispitima? To nije baš tako! Više se 'broji' koliko efektivno radimo ili učimo. Tko stalno gleda na sat i tako mjeri svoju učinkovitost, koči samoga sebe.