• Koncert Želim život Zaklade Ana Rukavina prvi put nakon 14 godina neće se održati na Trgu bana Jelačića već je pripremljen poseban program koji će se u subotu navečer emitirati na Novoj TV
• Ipak, to nije razlog da zaboravimo na borbu protiv leukemije i ne podržimo jumanitarnu akciju te barem jednim telefonskim pozivom doniramo ovoj zakladi koja čini čuda za hematološke bolesnike
• Ovim povodom razgovarali smo s mladom Splićankom Anjom Babić kojoj je leukemija dijagnosticirana dok je imala samo 28 godina. Danas, četiri godine kasnije, Anja se uspješno bori i pobjeđuje bolest koja joj je potpuno promijenila život
• I to nabolje, kaže. Naime, novu svrhu i smisao pronašla je u pomaganju i pružanju podrške oboljelima, a pokrenula je i akciju kojom se u Splitu u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica upisalo 80 darivatelja

„Prvi put nakon 14 godina neće se održati tradicionalni božićni koncert na Trgu bana Josipa Jelačića zbog pandemije bolesti COVID-19. Zahvaljujemo svim zdravstvenim radnicima, spremačicama, medicinskim sestrama, liječnicima koji danonoćno bdiju nad ljudskim životima. Anin vapaj i želja za životom nikada nisu imali više smisla nego danas, kada je želja za zdravljem i životom kakav smo poznavali, želja svih nas. Čuvajmo zdravlje jedni drugih, cijenimo život i ponovno pokažimo veliko hrvatsko srce“ poručila je poručila je Marija Rukavina, mama Ane Rukavine i upraviteljica zaklade.

Zaklada i Nova TV kao partner ipak su pripremili blagdanski program koji će se 19. prosinca emitirati na programu Nove TV, portalu DNEVNIK.hr te Facebook stranici DNEVNIK.hr, a kao i uvijek, cijeli je prosinac u znaku humanitarne akcije „Želim život“ - pozivom na broj 060 9000 tijekom cijelog mjeseca možeš donirati 5,00 kuna (plus PDV) kako bi podržala akciju za daljnje širenje Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica te stručno usavršavanje mladih liječnika na području hematologije i srodnih specijalizacija. Zahvaljujući naporima Zaklade Ana Rukavina, Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja proširen je sa 150 na više od 65.000 što Hrvatsku čini 11. državom u svijetu po broju potencijalnih darivatelja na 10.000 stanovnika te 8. u svijetu po broju darovanih krvi iz pupkovine na 10.000 stanovnika.

Anja Babić s Marijom Rukavinom, mamom Ane Rukavine i upraviteljicom Zaklade Ana Rukavina

Dijagnoza u 28-oj

Zakladi je na mnogo toga zahvalna i Anja Babić, danas 33-godišnja djevojka iz Splita koja se sa strašnom dijagnozom leukemije susrela u svojoj 28. godini. Danas je, kaže, njezina misija pomagati i davati podršku drugim oboljelim osobama jer svjesna je koliko ona znači. "Da nije bilo te silne podrške, ohrabrenja ne samo mojih bližnjih nego i ljudi iz Zaklade, stvarno, ne znam bih li danas bila ovdje" ispričala nam je Anja. "Mama je otišla samnom u Zagreb i živjela tamo, cijelo vrijeme mi pomagala. Bila je tu i cijela obitelj, prijatelji, a onda i prekrasni ljudi iz Zaklade. Na momente sam imala osjećaj da sam igrač na terenu. I da ja sve to sama moram proći, ali oni su na tribinama i bodre me. Kao da govore: možeš ti to, nisi sama, vidiš da si prošla prvu kemoterapiju, hajdemo sad dalje. To ljude digne, motivira."

"Zaklada je mom životu nakon bolesti dala smisao" 

Četiri je godine prošlo od autotransplantacije matičnih stanica - Anja nije trebala donora i danas slavi dva rođendana, dan transplantacije kad je "nanovo rođena" i svoj pravi rođendan 15. kolovoza. "Borba je počela pred Božić i baš kad sam ušla u sobu za izolaciju bio je koncert Zaklade Ana Rukavina" priča ona. Osim što joj je to dalo snagu, uvelike će utjecati i na njezin život danas. Sretan i ispunjen premda je na početku sve izgledalo loše.

"Dobro sam se isplakala, a onda odlučila da idem u borbu"

Akutna mijeloična leukemija dijagnosticirana joj je daleko prije 30-e. Već je duže osjećala da se brže umara, ali pripisivala je to naporima na novom radnom mjestu. Zatim se umor pojačao, počele su i jake glavobolje, otežano disanje. Kad je napokon otišla liječniku već je isti dan primljena u splitsku bolnicu na hitnu pomoć, a nekoliko dana kasnije na KBC  Zagreb. 

"Prvi trenutak zbog težine dijagnoze sa kojom sam se suočila, nisam imala nikakvu reakciju. Poslije je nastupila bujica emocija: šok, nevjerica, strah. Tu večer sam se dobro isplakala, a onda odlučila da idemo u borbu. Žao mi je što sam tek nakon tri dana saznala dijagnozu, osjećala sam se kao da mi je netko ukrao tri dana u kojima sam se već mogla uhvatiti u koštac s bolešću."

U bolnici: samo pozitiva

"Petak je bio moj dan za ples - u bolnici"

"Kad sam se upisivala u splitsku bolnicu, kod sestre je na radiju svirala Let's Dance Davida Bowieja, moja najdraža pjesma. Nasmijala sam se i prvi put osjetila da će sve biti dobro. Tijekom liječenja radila sam sve što bi me podizalo, hranilo, od pozitivnih filmova, serija, nastupa komičara do slaganja puzzle, bojenja bojanki... Znala sam petkom (jer to je dan za izlaske), pustiti muziku i "plesati". Koji puta bih samo sjedila na rubu kreveta i malo mrdala ramenima, ali je to bio moj trenutak za ples. Ili sam znala sa stalkom za infuziju otići do kupaonice pa tamo malo plesati."

Anja s prijateljicom Majom na je humanitarno-plivačkoj manifestaciji Na drugu obalu s osmijehom na licu

"I ovo će proći"

"Od razmišljanja zašto baš meni i što sam sve u životu propustila, a za što možda više neću imati prilike, put prema pozitivi bio je brz. Tražila sam pozitivnu stanu u svemu što sam prolazila. Trebala sam se poptuno "presložiti", moj identitet više nije bio isti. Prije bolesti bila sam vegetarijanka, u bolnici sam to prestala biti, izgubila sam kosu, morala sam maknuti piercinge... Na jedan sam papir napisala "I OVO ĆE PROĆI" i stavila ga tako da bude vidljiv iz svakog dijela sobe. Da me podsjećalo da će proći i najgora nuspojava, da idem korak po korak, da je sutra novi dan."

"S tim se javila i neopisivo velika želja da jednog dana, kad budem dobro, u Splitu organiziram akciju upisa u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Gospođi Mariji Rukavini sam se prije transplantacije javila sa prijedlogom. Pristali su, uzeli me pod svoje i pomogli mi da ispunim svoj cilj."

2017.: akcija sa Zakladom Ana Rukavina kojom se u Splitu u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica upisalo 80 darivatelja

"Neopisiv je osjećaj znati da sam nekome pomogla u teškim trenucima"

Nekoliko mjeseci nakon transplatacije, Anja je uspjela. Sa Studentskim zborom i Zakladom Ana Rukavina organizirana je akcija upisa i prijavilo se 80 ljudi, potencijalnih darivatelja koji bi mogli spasiti 80 života. "Cijeloj mojoj borbi Zaklada je dala smisao. Dali su mi snagu i nadu kada mi je bilo najteže. Pomažu mi u novoj prilici koju sam dobila, dok gradim novi život i svoj identitet. Dali su smisao mojoj borbi, omogućili mi da pomažem oboljelima i mom životu dali svrhu. Sama pomisao da bi 80 ljudi moglo potencijalno biti spašeno me ispunjava. Sudjelujem u akcijama Zaklade, dijelim objave, želim podići senzibilitet o leukemiji. U inboks mi se javljaju oboljeli, ali i zdravi ljudi koje je moja priča potaknula da život promijene nabolje. Neopisiv je osjećaj kad znam da sam osobi koja se sad bori olakšala u najtežim trenucima, dala snagu.

Proslava rođendana u Zavodu za hematologiju KBC Zagreb - nakon izlječenja

Drugo je kad djeca koja su hematološko-onkološki bolesnici pred sobom imaju osobu koja je sve to proživjela nego kad im nešto kaže sestra, liječnik, roditelji jer misle da im oni "lažu", da im samo žele  olakšati, a drugo kad meni pipaju kosu, kad im ja kažem da će im opet narasti i kosa i obrve i trepavice. To ima težinu jer ja sam sve to preživjela." 

"Više ništa ne želim propustiti"

"U bolnici sam počela razmišljati i što sam sve propustila, a jako sam željela i planinarenje je bilo prvo na listi. Zato sam kad mi je bio bolje upisala planinarsku školu, kad god mogu idem na izlete, dežuram u domu, ispunjava me to. Svaki je uspon jedna mala pobjeda, kao da sam ja zadala udarac bolesti i pokazala da sam ja jača. Tako sam sretna kad dođem na vrh, prekrasan mi je pogled sa svake planine, divim se svemu tako da me prijatelji pitaju što ja to vidim, a oni ne, gledamo li istu sliku? No, to je meni došlo s ovim iskustvom, s bolesti. Naučila sam cijeniti svaki trenutak u životu, sve što mi se događa. Vidim ljepotu u svemu, sve jače doživljavam. Više ništa ne uzimam zdravo za gotovo."

"U bolnici sam razmišljala što sam sve propustila u životu, a htjela sam napraviti. Planinarenje je bilo na mojoj listi"

"Zahvalna sam na ovoj bolesti"

"Ljudi idu kroz život bez da u njemu uživaju. A život je satkan baš od tih malih stvari, prošetati se, poslušat neku dobru pjesmu od koje zaplešeš po kući, čuti se s dragom prijateljicom i kad legneš da zaspeš s osmijehom jer si dobro proveo dan. Čudno zvuči, ali ja sam zahvalna na bolesti koja mi se dogodila, učinila me boljom osobom. I sreća što mi se dogodila u tako ranoj dobi tako da se nadam da imam još puno godina da život provedem na kvalitetniji, bolji način. Imam još jaču potrebu uživati u životu, da ne protratim tu drugu priliku koju sam dobila."

"Svaki uspon moja je pobjeda, udarac bolesti"

"Imati sijede za mene je privilegija"

"Prihvatila sam mogućnost da će se bolest možda vratiti, ali o njoj ne razmišljam niti ona ikako umanjuje kvalitetu mog života. Želim svaki trenutak što bolje iskoristiti, raditi stvari koje me ispunjavaju. Sviđa mi se moj novi život i ova nova, Anja 2.0 verzija mene. Imam nekoliko sjedih, ali imati sijede za mene je privilegija. Trebalo je neko vrijeme da zaustavim tu ubrzanost života, posvetim se sebi i onome što me čini sretnom. Nema tog posla ni te plaće zbog koje bi radila 0-24, zbog kojeg se ne bih stigla odazvati na neku akciju, javiti se nekoj mami čije je dijete bolesno. Sad su to moji prioriteti, to je sad moj život."

Anja slavi dva rođendana, jedan "pravi", u kolovozu, a drugi je datum autotransplatacije, 6. listopada